Prije dvadesetak godina, Amerikanac Andrew Piotrowski u crkvenoj akciji poslao je pismo djevojčici u Hrvatsku. Dobila ga je Kristina Brunjai. Sve ove godine čuvala je pismo. Prošli mjesec mu je odgovorila.
PRONAŠLI SMO 'CURICU'
'Mali Amerikanac mi je pisao u kaosu rata. Sad sam ga našla'
Njegovo pismo i paketić s poklonima u to vrijeme su mi jako puno značili. U to ružno ratno vrijeme dobila sam mali znak pažnje. Napravio je sitnicu koja je meni jako puno značila i željela sam mu nekako zahvaliti.
Priča nam to Kristina Brunjai (32), nastavnica hrvatskog jezika i pedagogije iz Vinkovaca. U vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, Andrew Piotrowski iz Illinoisa napisao joj je pismo i poslao paketić s brojnim poklonima.
- Sjećam se jako dobro kada sam dobila pismo. To je već bio period smirivanja rata. Tata je radio u kožari, poznatoj vinkovačkoj firmi. Radnici su dobili paketiće za svoju djecu, pa je tako tata i meni donio jedan. Bila sam oduševljena. Netko mi je pisao na engleskom, iz Amerike, meni je to bio san snova, ono, plafon. Bilo je to prekrasno - prisjeća se Kristina.
Iako kaže da nije sigurna koje je točno godine dobila pismo, misli da je to bilo u razdoblju od '93. do '95. Andrew joj je u paketiću poslao neke sitnice za školu i napisao joj pismo. Kristina priznaje, nakon što je pročitala pismo i otvorila poklone, spremila je pismo i namjeravala odgovoriti nepoznatom dječaku iz Amerike, ali to se nije dogodilo. Sve do ove godine kada je nakon dva desetljeća ponovo pronašla pismo.
- Prije nekoliko mjeseci prodali smo obiteljski stan u Vinkovcima. Kada smo čistili stan, pronašla sam pismo i pomislila kako bih se mogla javiti Andrewu - priča nam Kristina.
Priznaje, u prvom trenu mu je htjela odgovoriti pismom, ali bojala se da se Andrew možda preselio. Potom joj je na pamet palo da sigurno ima profil na društvenim mrežama.
- Upisala sam njegovo ime i tražilica mi je izbacila 'milijun' ljudi. Gledala sam po adresi koja je najbliža njegovoj, pronašla jednog Andrewa i ispalo je da je to taj čovjek. Čistom srećom sam ga pronašla - kaže.
Andrew se prvo neko vrijeme nije javljao, pa je Kristina pomislila da se možda javila krivom čovjeku. Ipak, nakon nekoliko dana, oglasio se Andrew.
- Nije mogao vjerovati da sam ga pronašla. Razgovarali smo, pričali o tome kako smo, kako živimo... Andrew je znao da je u Hrvatskoj bio rat u doba kada mi je pisao, ali nije znao puno o tome. Rekla sam mu kako se točno sjećam da je u paketiću, između ostalog, poslao i spužvastu lopticu, ljepilo i još neke potrepštine za školu - ističe.
Kako navodi, s Andrewom se nije dogovarala da se nađu uživo, ali ako se to ikada dogodi, bit će joj iznimno drago. Njenim roditeljima cijela ova priča također je jako zanimljiva i neobična.
- Sretni su i drago im je što smo se čuli i uspostavili kontakt - navodi Kristina koja trenutačno živi u Osijeku. Kaže kako su joj Andreowo pismo i pokloni u vrijeme rata u Vinkovcima, gdje su njoj i njenoj obitelji prijetile svakodnevne opasnosti, neizmjerno puno značili.
- Stalno smo bili u podrumu. Kasnije smo otišli iz Vinkovaca, ali taj dojam rata ipak je ostao u nama. Gledala sam roditelje, njihovu neprestanu zabrinutost, stalno smo slušali da je netko poginuo. U svemu tome ja sam iz bijelog svijeta dobila poruku i igračke i to me podsjetilo da nije sve tako crno - s veseljem u glasu prisjeća se Kristina i zaključuje:
- I Andrew i ja smatramo kako je bit cijele ove priče da ljudi koji ju pročitaju nastoje razmisliti i biti što bolji jedni prema drugima. Jedan čin dobrote koji se vama može činiti beznačajan, nekome može uljepšati dan. Baš kao što ga je Andrew meni uljepšao prije puno, puno godina.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
