Slao curici iz Hrvatske pismo, javila mu se 20 godina kasnije

Amerikanac Andrew Piotrowski iz Illinoisa još je kao sedmogodišnji dječak poslao pismo i nekoliko darova anonimnom djetetu. Slanje pisama i darova organizirala je crkva u koju je išla njegova obitelj. Njegovo pismo i igračke dobila je djevojčica Kristina Brunjai iz Hrvatske. 

Prošloga mjeseca, 23 godine kasnije, Kristina se javila Andrewu na Facebooku. Napisala je kako je njegovo pismo i poklone dobila dok je u Hrvatskoj trajao rat i da su joj jako puno značili - imala je osjećaj da tamo negdje postoji netko kome je stalo.

- Bok, zovem se Andrew. Nadam se da ti se sviđaju igračke. Imam sedam godina. Volim košarku. Volim se igrati, a ti? Sretan Božić - stajalo je u pismu dražesnog dječaka. 

Njegov post s Facebooka prenosimo na cijelosti:

'Danas mi se dogodilo nešto zaista nevjerojatno. Na Facebooku sam dobio poruku od nekoga koga ne poznajem, a kako sam oprezan s tim stvarima, krenuo sam je obrisati. Međutim, htio sam pogledati fotografiju jer sam prokleto znatiželjan. 

Ispalo je da sam kao sedmogodišnjak napisao pismo anonimnom djetetu i poslao neke poklone u okviru inicijative crkve koju je pohađala moja obitelj. Poklon i pismo poslani su maloj djevojčici Kristini u Hrvatsku. Nekako, ne znam kako, ona je sačuvala to pismo sve ove godine i potražila me na Facebooku. Adresu koju sam joj dao ne koristim još od srednje škole. 

Rekla mi je da je dobila moje pismo za vrijeme rata (hrvatski rat za nezavisnost završio je 1995. pa se to poklapa s dobi u kojoj sam napisao pismo) i da su pismo i pokloni snažno utjecali na njezin život - osjećala je kao da tamo negdje postoji netko kome je stalo. 

To samo pokazuje - budite dobri jedni prema drugima. Možemo imati veći utjecaj na ljude nego što smo ikada pomislili. Čak i ako nikada ne saznaš što si postigao s nekim činom dobrote, možeš biti siguran da je to nekome nešto značilo. 

P.S. I dalje volim košarku, i dalje se volim igrati. Neke stvari se nikad ne mijenjaju.  :)

Njegov post potaknuo je mnoštvo pozitivnih komentara, a nakon što je o ovom događaju pisao Chicago Tribune, Andrewu su se počeli javljati nepoznati ljudi i zahvaljivati što je podijelio svoju priču s javnosti. 

- Hej, ne poznajemo se, ali pročitao sam tvoju priču u Chicago Tribuneu. Imamo i zajedničkog prijatelja na Facebooku, on i ja išli smo na isti koledž. Nekada sam i ja imao prijatelja za dopisivanje iz Mundeleina, a zbog tvoje priče poželio sam se ponovno uhvatiti pisanja pisama - samo je jedan od komentara.