Pjevači i glumci otkrivaju na što su potrošili prvu plaću

Dok ih gledamo kako se smiješe s malih ekrana, pozornica i crvenih tepiha, često zamišljamo da žive vrlo glamuroznim životom i da je uvijek bilo tako. Rijetko tko bi pomislio da su neke od istinskih zvijezda domaće estrade prve novce zaradili - na groblju. Drugi su pak nimalo glamurozno konobarili, čistili urede i diskoteke.

Primjerice, zvijezda “Naše male klinike” Enis Bešlagić sa 16 je godina pobjegao od rata iz rodnog Tešnja tetki u Njemačku. Odmah se zaposlio u tvrtki za čišćenje, a nakon tri mjeseca ribanja ureda počeo je raditi na groblju u Münchenu.

- Bio sam grobar kako ne bih bio na socijalnoj pomoći. Satnica mi je bila 1,70 tadašnjih njemačkih maraka – ponosan je Enis. Na groblju je, kaže, naučio puno o životu. Kolege su mu bili ljudi koji su propustili svoje prilike i upropastili si život drogom, kockom ili jednostavno lošim odlukama, a tugu zbog te činjenice utapali su u alkoholu. Enis je na poslu “potezao” za one koji bi se već do podne opili tako da ne bi mogli funkcionirati. Prvim plaćama uglavnom je častio prijatelje. - Vodio sam ih u restorane ili u luna-park. Svi su vozili autiće na moj račun. Kupovao sam sve ono što si kao klinac kojem je djetinjstvo prekinuo rat nisam mogao priuštiti. Došao bih na benzinsku pumpu pa kupio 25 čokoladica umjesto jedne jer sam si to konačno mogao priuštiti – prisjeća se Bešlagić. 

Groblje većina ljudi baš ne povezuje s uzbuđenjima, ali Bešlagiću ni toga nije nedostajalo. Odmah pored bio je najveći minhenski zatvor, a već prvog Enisova dana na poslu upozorili su ih da su pobjegla dvojica zatvorenika i sakrila se na groblju. Sjedeći s grobarskim grabljama na klupi, Enis je spazio helikopter i odlučio provjeriti koliko je situacija ozbiljna. Potrčao je kao da bježi. Helikopter je u roku nekoliko sekundi bio iznad njega s uperenim cijevima, a svuda oko njega bili su policijski vučjaci s iskeženim zubima. Stekavši radne navike u osam mjeseci na groblju, Enis je počeo ulijevati povjerenje potencijalnim poslodavcima pa su mu nudili bolje poslove, ali nije prihvatio nijedan. Umjesto toga vratio se 1993. u Tešanj. 

>>> Više čitajte u novom broju 24sataExpressa