Plavšić se nagodila, Milošević umro u ćeliji, a Šešelj se rugao

U studenom 1991. nakon pada Vukovara hrvatska Vlada tražila je od Vijeća sigurnosti UN-a da osnuje Međunarodni kazneni sud za ratne zločine. Početkom 1992. Vijeće sigurnosti osniva Komisiju za ratne zločine s kojom Hrvatska dobro surađuje. U travnju 1996. Hrvatska donosi Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (eng. International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, ICTY) osnovalo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 25. svibnja 1993. godine. Sjedište mu je u Den Haagu u Nizozemskoj. Dosad je, uglavnom po zapovjednoj odgovornosti optužen 161 čovjek. Više od 60 ljudi osudili su za zločine koje su počinili, a trenutno ih je više od 40 u nekoj fazi postupka pred Sudom. Najviša kazna koju sud može odrediti je doživotna kazna zatvora. Na Sudu radi 16 stalnih sudaca i 12 povremenih, a ukupno ima 1200 zaposlenih iz raznih zemalja svijeta. Budžet suda za 2010. i 2011. godinu je 301,895,900 dolara.  

Prvu optužnicu Sud je podigao 1994. godine protiv bosanskog Srbina Dragana Nikolića, bivšeg zapovjednika koncentracijskog logora Sušica u sjeveroistočnoj BiH. Duško Tadić, bivši stražar u logorima Omarska i Trnopolje, član Srpske demokratske stranke i član srpske paravojske koja je izvela napade na Prijedor tijekom rata u Bosni i Hercegovini prvi je osuđen na Haškom sudu. Dobio je 20 godina zatvora 1997. godine.

Sud bi trebao sva suđenja završiti do sredine 2011., a sve žalbe do 2013. godine. Izuzetak je proces protiv Radovana Karadžića. Njemu bi suđenje trebalo završiti do kraja 2012. godine, a žalba do veljače 2014. godine.

Osudili 64 ljudi, a 12 ih oslobodili

Sud u Haagu je optužio ukupno 161 čovjeka za kršenje međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije. Završio je postupke protiv 125 ljudi, a protiv 36 još postupci traju. Od 125 optuženih oslobodili su 12 ljudi, 64 su ih osudili, 13 slučajeva su prepustili nacionalnim sudovima, a 36 optužnice su povukli ili su optuženi u međuvremenu umrli. 

Osnovne podatke o postupcima možete pogledati OVDJE.

Dodikov Audi Plavšić dovezao do njezina stana

Biljana Plavšić (81) rođena je u Tuzli, a bila je predsjednica Republike Srpske od 1996. do 1998. 'Proslavila' se snimkom na kojoj je prekoračila leš ubijenog Bošnjaka i srdačno čestitala Željku Ražnatoviću Arkanu nakon masakra u Bijeljini 1992. Sud u Haagu ju je optužio za ratni zločin, genocid, zločin protiv čovječnosti i teško kršenje običaja i pravila rata. Sa Sudom se nagodila i na kraju su je osudili na 11 godina zatvora. Nakon što je odslužila veći dio kazne u zatvoru u Švedskoj, pustili su je na slobodu 27. listopada 2009. Avionom je stigla u Beograd, a do stana u kojem i sad živi dovezao ju je crni Audi Milorada Dodika.

Blaškića osudili na 45 pa mu smanjili kaznu na devet godina

Tihomir Blaškić (51), rođen u Brestovskom kod Kiseljaka, general Hrvatskog vijeća obrane (prije rata časnik u JNA), bio je optužen na osnovu individualne kaznene odgovornosti i po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su neki pripadnici hrvatskih snaga počinili od svibnja 1992. do siječnja 1994. nad Bošnjacima. Blaškić se dobrovoljno predao 1. travnja 1996., a 2000. su ga osudili na 45 godina zatvora. Njegova se obrana žalila pa su mu kaznu smanjili na devet godina zatvora. Iz zatvora je izašao 2. kolovoza 2004. jer je već odslužio više od 90 posto kazne u pritvoru.

Ademija oslobodili svih optužbi

Rahim Ademi (57) rodio se u selu Karaču u općini Vučitrn, na Kosovu. U ljeto 1991. napustio je službu u JNA po čijim je procjenama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika i priključio se Zboru narodne garde RH. Sudjelovao je u Operaciji Maslenica, kao i Operaciji Medački džep. Sud u Haagu je 2001. digao optužnicu protiv njega. Najprije je bio u pritvoru Suda u Haagu, a kasnije su ga pustili da se brani sa slobode. Slučaj je kasnije Haški sud prepustio hrvatskom pravosuđu. Njemu i Mirku Norcu sudili su za Medački džep na Županijskom sudu u Zagrebu. 2008. godine Mirko Norac je prema nepravomoćnoj presudi dobio sedam godina zatvora, a Ademija su oslobodili svih optužbi.  

Milošević umro u zatvoru od infarkta 

Slobodan Milošević, rodio se u Požarevcu u Srbiji. Pod pritiskom zapadnih sila predali su ga u lipnju 2001. Sudu u Haagu koji ga je teretio za zločine na Kosovu, u Hrvatskoj i BIH. Suđenje mu je počelo u veljači 2002. Milošević je odbio priznati formalnu jurisdikciju Haškoga suda, a na suđenju se sam branio, no pomagali su mu pravni stručnjaci iz Srbije i svijeta. Proces je u početku bio velika medijska senzacija. Teza tužiteljstva je bila da je Milošević izravno odgovoran za agresiju i ratove na području bivše Jugoslavije s ciljem kako bi stvorio državu u kojoj će živjeti svi Srbi bez obzira na granice između država. Tužiteljstvo je oko dvije godine iznosilo optužnicu, a svjedočio je i Stjepan Mesić. Miloševićeva je obrana počela krajem 2004. Proces su nekoliko puta prekidali zbog pogoršavanja Miloševićeva zdravlja. Liječnički tim, kojeg je imenovao Milošević, čak je i tražio da ga puste na liječenje u Rusiju. Zahtjev je Sud odbio s objašnjenjem da može dobiti adekvatnu njegu u samom pritvoru. 11. ožujka 2006., Slobodana Miloševića su našli mrtvog u krevetu u ćeliji zatvora u Scheveningenu. Imao je 65 godina. Istraga je pokazala kako je umro od srčanog udara. 

Šljivančanina uhitili na rođendan

Veselin Šljivančanin (58) je rođen u Paležu u Crnoj Gori. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podigao je optužnicu protiv njega 1995. godine zbog ratnih zločina u Vukovaru, poglavito na Ovčari. Tada ga je Miloševićeva Srbija štitila i nisu ga htjeli predati Haagu. Nakon političkih promjena u Srbiji uhitili su ga na njegov 50. rođendan i prebacili u Haag. 'Krvnika s Ovčare' su prvo osudili na pet godina zatvora te su ga 2007. privremeno pustili na slobodu. Međutim, žalbeno vijeće mu ju 2009. utrostručilo kaznu na 17 godina zatvora. On se žalio pa su mu kaznu 2010. godine smanjili na deset godina, a mogao bi krajem godine izaći iz zatvora jer će tada odslužiti dvije trećine kazne.

Šešelj psovao i otkrivao zaštićene svjedoke

Vojislav Šešelj (57), srpski političar i odvjetnik, rođen je u Sarajevu. Osnivač je Srpske radikalne stranke. Sud u Haagu ga je optužio 2003. godine. Tada dobrovoljno odlazi u pritvor gdje se nalazi i danas. Suđenje mu je počelo 2007., a terete ga za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH te za progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine. Šešelj je poznat po tome da psuje na sudu, a objavio je i imena 11 zaštićenih svjedoka. Sudili su mu i zbog toga kao i zbog nepoštivanja Suda. Brani se sam. Najavio je kako će tužiti cijelo sudsko vijeće, tužiteljstvo, sve svjedoke protiv njega, te Ujedinjene narode i tražiti odštetu od 100 milijuna dolara jer je, kako kaže, nevin proveo godine u zatvoru. Suđenje su mu prekinuli u veljači 2009. zbog navodnog zastrašivanja svjedoka optužbe. Nastavili su ga u siječnju 2010. Imao je problema sa srcem pa su ga operirali 2010. Presuda, o eventualnom puštanju na slobodu jer tužitelji, kako tvrdi Šešelj, nisu dokazali optužbe, će mu biti u svibnju.

Maratonsko suđenje

Bivši čelnici samoproglašene HR Herceg-Bosne - premijer Jadranko Prlić (52), ministar obrane Bruno Stojić (56), zapovjednici HVO-a generali Slobodan Praljak (66) i Milivoj Petković (62), zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić(55) te načelnik ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić (59) optuženi su za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata, predvođenog bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, a cilj kojeg je etničko čišćenje područja Herceg-Bosne koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj radi stvaranja 'velike Hrvatske'. U pritvoru su Haškog suda od 5. travnja 2004. godine odnosno gotovo sedam godina. Na suđenju koje je započelo 26. travnja 2006. tužiteljstvo i obrana izveli su ukupno oko 400 svjedoka čija su svjedočenja pretočena u 50 tisuća stranica zapisnika. Za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića tužitelji su zatražili 40 godina zatvora, za Ćorića 35, a za Pušića 25 godina zatvora. Konačna bi presuda trebala biti donesena početkom ljeta čime će se okončati najdugotrajniji postupak pred haaškim sudom.

Izvori: 24sata, Tportal, web stranica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) i Wikipedia