"To je sve orkestrirana operacija prepoznatljivih aktera, samo moramo još vidjeti koliko je ona samo unutarnja, a koliko je i vanjska", kazao je Plenković o oporbenim napadima. Iako baš njegov HDZ hrani te napade.
Prvo je izjavio ovo: "Oni nemaju ideje ni o čemu, jedino o čemu imaju ideju da su umreženi, povezani i da hoće lijepiti etikete nama i rušiti vladu".
Zatim i ovo: "To uopće nema nikakve dileme, to je sve orkestrirana operacija i akcija točno jasno vidljivih i prepoznatljivih aktera, samo moramo još vidjeti koliko je ona samo unutarnja, a koliko je i vanjska. To je jedino pitanje o kojem još trebamo malo detaljnije povesti računa, ali i to ćemo ispitati".
I ne, nisu ovo antologijske izjave predsjednika Franje Tuđmana iz njegove najmračnije faze autokratske paranoje, premda imaju taj zastrašujući prizvuk.
Ista pjesmica
Ove poruke uputio je jučer premijer Andrej Plenković, kritizirajući oporbu i njezine akcije oko Antikorupcijskog vijeća u vezi Ine. Optužio je oporbu da "želi kreirati neko ozračje", te da stalno pjeva istu pjesmicu oko HDZ-a: "Da je HDZ jednako lopovi, kriminalci, banda, zločinačka organizacija, a sada su dodali i novi okvir, izdajnici, veleizdajnici, kvislinzi".
Plenković se, ukratko, nije suzdržavao. Kao ni Franjo Tuđman po povratku s liječenja u SAD-u.
Opet je tu priča o nesposobnoj oporbi koja "nema ideje ni o čemu" (kao Tuđmanovi "politički diletanti i bezglavi smušenjaci"), o umrežavanju i povezivanju (sa "crnim, žutim i zelenim vragovima"), opet se spominju neki "vanjski akteri" ("prodaju se za Judine škude"), kao i tema stvaranja "nekog ozračja", kakvo je vladalo i po Tuđmanovu povratku u Zagreb 1996. godine.
Ozračja korupcije, kriminala, represije, pokoravanja institucija, nepoštivanja zakona, socijalne i gospodarske krize, opće truleži vlasti. Kad se vlast počela valjati ulicama.
Tako to rade autokrati
Pritisnut aferama, uhićenjima i javnim saslušanjima, Andrej Plenković upire prstom u vanjske neprijatelje koji rade na rušenju njegove Vlade. To je provjerena metoda autokratskih političara koji domaće probleme kompenziraju vanjskim prijetnjama. To radi Aleksandar Vučić, to rade Viktor Orban i Vladimir Putin.
Domaća oporba naprosto pijun u rukama stranih sila. U ovom slučaju premijer vjerojatno cilja na ruske agente.
I možda je u pravu. Možda ruski novac doista stoji iza hrvatske oporbe, svakako njezina desničarskog i populističkog dijela, kao što stoji iza prosvjeda u Europi i uspona nedemokratskih, pa i fašističkih stranaka.
Ali to "ozračje" koje oporba navodno kreira u pokušaju "rušenja vlasti" u najvećoj mjeri - a možda i isključivo - ovisi o Plenkovićevoj vladavini. Njegov model vlasti hrani oporbu, njegove afere i problemi stvaraju uvjete u kojima oporba ne mora praktički raditi ništa, već samo konstatirati činjenice.
HDZ obavlja posao za domaće i vanjske neprijatelje.
Kao što je to činio i u Tuđmanovo doba.
Orkestrirana pljačka
Stoga, kad Plenković govori o "orkestriranoj operaciji" za koju "samo mora još vidjeti koliko je ona samo unutarnja, a koliko je i vanjska", onda zapravo govori o orkestriranoj korupciji, kriminalu i pljački Ine, o orkestriranom kupovanju većine, pokoravanju institucija, zaobilaženju i kršenju zakona, što samo hrani frustraciju i nezadovoljstvo javnosti i građana.
Prozivanje neprijatelja neće sakriti činjenicu da je HDZ zapravo najveći neprijatelj sebi, svojoj Vladi, svom premijeru, a onda i čitavoj državi.
Možda oporba doista "nema ideje ni o čemu", ali HDZ ima nažalost previše ideja o tome kako prekršiti zakon, zamračiti novac, namjestiti natječaj, izvući milijune, pogodovati sebi i svojima. Ili baciti pred javnost populističke igračke, kao što je novi nacionalni stadion.
Dok istodobno nema ideje o obnovi Zagreba i Banije, nema ideje kako se boriti protiv inflacije, protiv najmanjih plaća u EU i drugih pokazateljima o tome da je Hrvatska na dnu Europske unije.
Plodno tlo
A to je plodno tlo za oporbu, pa i za famozne vanjske aktere koji parazitiraju na frustraciji građana i uspješno produbljuju podjele. Plenković i njegova stranka otvorili su vrata takvim utjecajima.
A kad smo već kod toga, ne treba nikada zaboraviti da je i HDZ krčio sebi put prema vlasti orkestriranim rušenjem vlade, kao i prozivanjem "izdajnika, veleizdajnika i kvislinga". Malo na ulici, malo u šatoru, malo u institucijama.
I što Plenković o tome više govori, to nas više na to podsjeća.
Kao što nas retorikom podsjeća na predsjednika koji je prozvao domaće i vanjske neprijatelje, a onda još četiri godine vladao u ozračju represije, korupcije, kriminala, pljačke, siromaštva, gušenja institucija i demokracije.
Andrej Plenković uporno se želi nametnuti kao rješenje. Iako je zapravo sve češće problem.
