Pobjeda ljubavi: Zajedno su 25 godina i jedva čekaju svadbu

Kristina Đukić (45) i Kruno Šoštarić (45) upoznali su se 1991. godine u Centru za rehabilitaciju Ozalj, gdje su oboje bili korisnici jer su osobe s intelektualnim teškoćama. Ljubav je planula prilikom prvog susreta, a nedavno su od suda dobili dozvolu za vjenčanje.

- On je kleknuo pred mene i pitao: ‘Hoćeš li me uzeti?’ A onda sam ja kleknula pred njega i rekla: ‘Ja te volim, hoću!’ - uzbuđeno prepričava Kristina trenutak u kojem ju je njezin odabranik zaprosio.

Kruno je u Zorkovac kraj Ozlja, instituciju za odrasle s intelektualnim teškoćama, došao još 1982. godine, a Tina, kako je svi zovu, onamo je stigla 1991. Bila je to, oboje kažu, ljubav na prvi pogled. Čim su se upoznali, znali su da su stvoreni jedno za drugo.

Nikad se ne posvađaju

Sramežljivi pogledi, pokoji slučajan dodir, držanje za ruke, pa i poljubac. Kažu kako su odmah znali da će cijelog života ostati zajedno. Njihovu ljubav prepoznali su i djelatnici Centra za rehabilitaciju Ozalj, pa su im omogućili zajednički život u garsonijeri u Zorkovcu.

- Takav tip smještaja imali smo za nekoliko parova koji su živjeli ondje. Njihova ljubav je zaista snažna, i kad su nam rekli da se žele vjenčati, svi smo bili jako uzbuđeni. To je prvi put u državnoj instituciji da organiziramo vjenčanje za naše korisnike – objašnjava ravnateljica CZR-a Ozalj Dijana Borović Galović. Zbog deinstitucionalizacije sve su korisnike prije dvije godine smjestili u stambene zajednice, a Tina i Kruno koriste stan u središtu Ozlja. Žive sami, uz minimalnu potporu Centra jer su iznimno samostalni. Tina nema poslovnu sposobnost, a Kruno pomaže susjedima, radi u CZR-u Ozalj na farmi i imanju.

- Ja doma kuham i čistim. Jako volim kuhati. Danas sam pripremila varivo od graška s mesom. Kruno i ja se nikad ne posvađamo – priča ona uzbuđeno plješčući rukama na spomen vjenčanja.

O tome je oduvijek sanjala, a samostalan život konačno joj je donio snagu i odvažnost da ostvari snove.

- Kad živiš u Centru, sve je drukčije. Ondje nemamo svoj novac. Drugi kuhaju za nas. Ne možeš ići u nabavku namirnica ni kupovati si odjeću. Ovdje sam jako sretna. Preko puta je crkva i svake subote ondje gledamo parove kako se žene, pa sam i ja dobila volju – smije se Tina. Kruno kaže da uopće ne primjećuje druge žene, a Tinu voli najviše na svijetu. - Lani u 11. mjesecu smo za njih zatražili dopuštenje za brak pred Centrom za socijalnu skrb i sudom. Sad nam predstoje ozbiljne pripreme jer moramo dogovoriti i pronaći donatore ugostitelje, salu za svadbu, muzičare, pobrinuti se za uzvanike. I za nas je to velik događaj, pa im želimo pružiti točno ono što su poželjeli. Sad po svemu, pa i po obvezama, pripadaju stvarnom svijetu više nego instituciji – kazala je voditeljica radnih aktivnosti i psihosocijalne podrške Branka Novosel ponosno dodajući kako su upravo nju izabrali za kumu.

Na medeni mjesec u Opatiju

Tina i Kruno s osmijehom kažu da jedva čekaju taj dan, a na medeni mjesec žele ići u Opatiju, ali ne u kombiju Centra nego u osobnom automobilu bez oznaka.

- S nama će ići kumovi, a veselimo se šetnji i prirodi – kazala je Tina.

- Sam sam birao odijelo. Jako sam zadovoljan i sretan. Bilo mi je teško kad mi je jedna žena rekla da se ne bih trebao ženiti jer je Tina bolesna. Rekao sam joj da volim Tinu. Pitao sam je zašto misli da ja nemam pravo biti sretan i imati obitelj, a ona ima i muža i djecu. Htio bih jednog dana imati i djecu – objašnjava Kruno dok Tina stidljivo dodaje da ona nema poslovnu sposobnost, pa bi bilo jako teško planirati bebe. Kruno se smije i kaže da će on raditi, a ona neka doma kuha i čisti i brine se za obitelj. Svadba je zakazana za 17. lipnja i pripreme su u punom jeku.