Ponizni Papa: Franjo čudesno spasio teško bolesne mališane

Nakon drugog dana konklava, 13. ožujka 2013. godine, iz dimnjaka Sikstinske kapele pojavio se bijeli dim. Dobili smo novog papu Franju.

Benedikt XVI. iste godine u veljači najavio je povlačenje iz službe zbog starosti pa je svijet s nestrpljenjem čekao tko će postati 266. poglavarom Katoličke crkve. Nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio nije se činio kao izgledan kandidat jer je tada već imao 76 godina. Vjernici su se, čekajući novog poglavara, zabavljali pitanjima je li stiglo vrijeme za crnog papu, kao i hoće li se ostvariti drevno Malahijino proročanstvo prema kojem je Petar Rimljanin posljednji papa prije smaka svijeta. Unatoč svemu, kardinali su svoje povjerenje dali prvom papi iz Latinske Amerike, odnosno prvom papi isusovcu. Samim time što je odabrao ime Franjo, papa Bergoglio dao je naslutiti kako će kroz svoj rad pokušati Crkvu vratiti korijenima temeljenima na skromnosti i ljudskosti koju je promicao sveti Franjo Asiški.

U prvom obraćanju vjernicima papa Franjo pozvao ih je da mole za njegova prethodnika, ali i za njega. Na samom početku pontifikata sredinom ožujka jasno je rekao kako želi siromašnu Crkvu koja će se zalagati za siromašne. Već sljedećega dana odbio je primiti zlatni križ optočen dijamantima i tako poslao jasnu poruku da će raditi točno ono što je najavio. Mnogi su se uhvatili te geste te u njoj prepoznali poniznost i jednostavnost, ali i brigu za siromašne. No bilo je i onih koji su u takvoj gesti prepoznali prijetnju za vlastitu udobnost pa su prilično oštro osudili njegovu izjavu.

Poniznošću do spasenja

Papa Franjo nije stao na tome. Odrekao se udobnih i skupih automobila, spavao je u vatikanskom gostinjcu umjesto u papinskim apartmanima, pješačio ili se vozio javnim prijevozom radije nego da troši na luksuz.

- Loše se osjećam kad vidim svećenika ili časnu sestru za upravljačem posljednjeg modela nekog modernog automobila. To je nedopustivo - izjavio je papa Franjo i pokrenuo novu buru. Za razliku od prethodnika koji su bili veliki teolozi, on se radije okrenuo praktičnom životu u vjeri te vlastitim primjerima pokazao što znači biti kršćaninom i čovjekom. Uporno je istu misao pokušavao prenijeti vjernicima i učmaloj vatikanskoj kuriji.

Njegove misli o poniznosti mnogi su doživjeli vrlo osobno te ih je potaknuo da postanu boljim ljudima.
Ako želiš naći Boga, onda ga traži u poniznosti, u siromaštvu. Traži ga tamo gdje je skriven: u najpotrebitijima, u bolesnima, u gladnima, u uznicima... Bogatstva i odlikovanja ne otvaraju nebeska vrata. Poniznost vodi u spasenje. Nema puta raskoši, ni puta velikih bogatstava, ni puta moći, ima samo put poniznosti, istaknuo je papa Franjo lani u Rimu.

Blagoslov donio čudo

Možda je takav stav djelomično pridonio činjenici da je među vjernicima omiljen, no puno su snažnije odjeknule njegove geste kojima je osvojio sva srca. Vinicio Riva (56) sigurno će susret s Papom pamtiti cijelog života. Riječ je o muškarcu koji boluje od neurofibromatoze, rijetke bolesti uslijed koje mu se na tijelu stvaraju tumori. Djeluje kao da je prekriven čirevima, a bolest ga je posve unakazila. Došavši na audijenciju u Rimu, papa Franju mu je prišao, zagrlio ga i poljubio.

- To je prvi put da je netko tako reagirao. Prije nekoliko godina ušao sam u autobus i sjeo na prazno sjedalo, no čovjek pored mene rekao mi je da se maknem. Nitko nije htio biti blizu mene, bojali su se dotaknuti me. Zato me je iznenadilo kad mi je Papa prišao. Ništa nije rekao, samo me je pogledao u oči, a ja sam osjetio veliku toplinu u tom pogledu - rekao je Riva.

Među brojnim vjernicima koje je susreo tijekom audijencija ima i onih koji tvrde da im je pomogao i izliječio ih. Tijekom 2014. godine obitelj Lynn i Scotta Cassidy s tada tromjesečnom kćerkicom Avom stigla je u Rim vidjeti Papu. Ava se rodila s Downovim sindromom, imala je velike probleme sa sluhom i vidom, no životno ugrožena bila je zbog dvije rupice na srcu koje se nisu zatvarale. Papa je položio ruke na prsa malene Ave, blagoslovio je i vratio roditeljima. Nekoliko mjeseci poslije išli su na redoviti pregled kod kardiologa koji je ustanovio da se djevojčici jedna rupica na srcu posve zatvorila, a druga je bila upola manja.

- Sigurni smo da se prilikom Papina blagoslova dogodilo čudo. S obzirom na to da je on sluga Božji, mi nemamo drugog objašnjenja nego ovo izlječenje pripisati Božanskoj intervenciji - rekli su oduševljeni roditelji. No to nije jedina takva situacija. Joey i Kristen Masciantonio zajedno s jednogodišnjom kćeri Giannom otišli su na ceremoniju koju je predvodio Sveti Otac tijekom posjeta Americi. Djevojčica je imala tumor na mozgu. Papa je vidio djevojčicu, tražio je zaštitare da mu je donesu i poljubio ju je u glavu. Djevojčici se tumor smanjio, a roditelji su uvjereni da je riječ o čudu.

Tijekom audijencije Papa je molio molitvu ozdravljenja nad nepokretnim mladićem u kolicima pa su neki tvrdili da je izveo egzorcizam. Lani u ožujku Papa je posjetio Napulj. Ondje je u ruke primio relikviju u kojoj se nalazi krv sv. Januarija, napuljskog zaštitnika. Krv koja je inače zgrušana, što se vidi u relikviji, u Papinim je rukama postala tekuća. Takva se pojava posljednji put dogodila 1848. godine, kad je relikviju primio papa Pio IX.

Napuljski nadbiskup Crescenzio Sepez potvrdio je da je krv postala tekuća.

Papa se susreo s čudima

- Očito je da i sv. Januarije, koji je iz Napulja, voli našeg Papu - rekao je nadbiskup.

- Nadbiskup je rekao da je krv u polutekućem stanju, a to znači da me svetac napola voli - našalio se papa Franjo.

On se kao biskup u Buenos Airesu susreo i s euharistijskim čudom, posljednjim koje je Crkva priznala. Bilo je to 1996. godine, a hostija se pretvorila u ljudsko tkivo, za koje su liječnici kasnije utvrdili da pripada srčanome mišiću. Unatoč svemu, odmjeren i staložen, papa Franjo je oduvijek ostao skromnim svjedokom velike vjere.

O skromnosti svjedoči i zgoda iz njegove nekadašnje nadbisupije u Buenos Airesu. Ispred katedrale u glavnom gradu Argentine, odmah pored kipa Blažene Djevice Marije, postavili su njegov kip kako bi mu time odali počast. Čim je za to doznao, Papa ih je odmah nazvao i zamolio da odmah uklone kip jer “ne želi podržavati kult ličnosti”.

U Argenitni su ipak odlučili kako papa iz njihove zemlje zaslužuje poseban tretman pa su predložili otvaranje muzeja s njegovim stvarima iz života prije ovoga u Vatikanu. I tome se Papa oštro usprotivio, no nije mogao ništa učiniti kad je njegov zemljak Enrique Bugatti napisao, a orkestar Jose Colangelo sredinom lipnja 2013. godine javno u Buenos Airesu izveo “Tango za Franju”. Naime, kako je Papa veliki ljubitelj tanga, Bugatti mu je makar na takav način htio učiniti čast. Nažalost, umro je tjedan dana prije praizvedbe pa nije stigao čuti svoje remek-djelo u orkestralnoj izvedbi. Franjo nije nazočio koncertu, a sudeći prema svemu, vjerojatno je to vrijeme provodio u molitvi.

Treba moliti ustrajno

Razgovarajući s mladima istaknuo je kako svi imaju zadaću i poslanje naviještanja Evanđelja, ali evangelizacija počinje na koljenima.

- To znači da smo pozvani ponajprije da budemo ljudi molitve kojom prožimamo svu svoju stvarnost - objasnio je. Rekao je i kako molitva nije neka čarobnjačka vještina, nego predanje u Očev zagrljaj te je upravo riječ Otac u svemu ključna.

- Ako ne započnemo molitvu s ‘Oče’, ali ne usnama nego srcem, onda naša molitva nije kršćanska. Otac je jaka riječ, otvara vrata - objasnio je dodajući kako je teško moliti ako čovjek nema mir u srcu i nije oprostio drugima, pa čak i neprijateljima. Zato se treba prepustiti Duhu Svetome koji čovjeka uči kako iz nutrine izgovoriti “Oče naš”, a da se to odnosi i na bliske i na neprijatelje podjednako.

- Ponekad idemo Gospodinu moliti za nešto, za neku osobu. Tražimo ovo i ono, a onda odlazimo. Ali to nije molitva, jer ako hoćeš da Gospodin da neku milost, trebaš moliti hrabro i ustrajno kako je to učinio Abraham. Moliti znači i pregovarati s Gospodinom, čak postati neumjestan - rekao je Franjo pozivajući se na Isusove riječi da treba moliti kao udovica pred sucem ili čovjek koji noću kuca na prijateljeva vrata.

Takva molitva umara, a moguća je samo kad smo u bliskim odnosima s Bogom. Propovijedajući o molitvi, papa Franjo je istaknuo i kako pogotovo danas treba moliti za Crkvu.

- Molimo za milost da ne budemo Crkva na pola puta, trijumfalistička Crkva, Crkva velikih uspjeha, nego da budemo ponizna Crkva koja hoda odlučno poput Isusa. Naprijed, naprijed i naprijed. Otvorena srca za Očevu volju, poput Isusa. Molimo za tu milost - rekao je papa Franjo.

Njegovu popularnost potvrđuju rijeke vjernika koje ga dočekuju na pastoralnim putovanjima, a mnoga pitanja o njegovu zdravlju i sposobnosti obavljanja papinskog poslanja i sam je pobudio prije nekoliko godina. Vraćajući se u Rim nakon posjeta Južnoj Koreji 2014. godine, novinari su istaknuli da je popularan.

- Gledam na to kao na velikodušnost svih ljudi, Božje djece. Trudim se razmišljati o svojim grijesima, pogreškama koje sam napravio, trudim se da ne budem ponosan. Jer znam da to sve neće dugo trajati. Još dvije-tri godine i više neću biti u Božjoj kući - odgovorio je Papa. Izjava je potaknula dodatna pitanja o njegovu navodno teže narušenom zdravstvenom stanju, no Sveti Otac svakodnevno ih pobija svojim brojnim aktivnostima.

U kinima film o papi Franji

O njegovu bogatom životu snimljen je i biografski film “Papa Franjo: Put do Svete Stolice”. Film stiže u hrvatska kina 24. ožujka na Veliki četvrtak. Govori o životnom putu oca Jorgea Bergoglia kroz oči mlade španjolske novinarke Ane (Silvia Abascal) koja ga prati od prvog duhovnog poziva u tinejdžerskim godinama pa sve do Vatikana i današnje velike službe. Film je u distribuciji 2i Filma.