Porođaj pošao po zlu: 'Moj Leo je invalid zbog greške liječnika'

Nema službene statistike, no prema procjenama udruga pacijenata, svake godine u Hrvatskoj 1000 pacijenata pati zbog liječničke pogreške, nemara, nestručnosti...

Jednu od takvih priča ima i Vukovarka Viktorija Matin.

- Nakon uredne trudnoće porođaj je počeo u terminu. Imala sam jake trudove te sam rekla primalji da je porođaj počeo. Ona me samo okrenula na bok, rekla da nisam u pravu i napustila rađaonicu. Nakon tri sata aparati su počeli pokazivati sve sporije otkucaje djetetova srca. Liječnici su se brzo stvorili oko mene i počeli porođaj. Bilo je očito da nešto nije u redu, beba se zaglavila, kasnije je ustanovljeno da je bio u čeonom položaju, što često može značiti veliku opasnost.

Liječnik to nije prepoznao te je počeo porođaj na vakuum, koji nije uspio. Dječji otkucaji su toliko pali da su liječnici morali napraviti hitan carski rez. Reanimirali su ga, a tek nakon 20 minuta je samostalno prodisao. Krvarenje u mozgu od porođaja na vakuum i nedostatak kisika doveli su do trajnih posljedica i velikog oštećenja mozga. Prevezli su ga u KBC Osijek, gdje su mu izazvali komu zbog konvulzija. Na taj način bi se trebala smanjiti nova oštećenja - kaže Viktorija Matin.

Njezin sin danas ne može samostalno sjediti, držati glavu, govoriti, ništa samostalno učiniti... No problemi i pogrešne dijagnoze su se nastavili.

- Naš život je borba iz dana u dan. Molila sam liječnike četiri godine da mu pomognu. Opisivala simptome, izvijanje, epileptične napadaje, vraćanje sadržaja... Uporno mi govore da je to dio njegove bolesti. Bili smo u Klaićevoj, na Rebru, kod privatnih gastroenterologa, uvijek isti odgovor. Nakon četiri godine patnje s gastroezofagealnim refluksom došli smo do toga da je bilo pitanje dana kad će dijete aspirirati sadržaj i ugušiti se. Ništa mi drugo nije preostalo nego posuditi novac i hitno otići u Beč na pretrage. Ustanovljeno je ono što sam kao laik znala. Opet je naš sustav zakazao te smo završili, zahvaljujući jednoj talijanskoj organizaciji, u Trstu, gdje je hitno operiran te mu je ugrađena gastrostoma za hranjenje. Na svu sreću tamo se liječio četiri godine – nastavila je.

Mučno dokazivanje

Kaže kako je posve izgubila povjerenje u liječnike i život u Hrvatskoj, jer kako bi svom sinu osigurala ono što mu treba, prisiljena je organizirati humanitarne akcije. Godinu dana poslije porođaja tužila je bolnicu, i među rijetkima je koji su u Hrvatskoj dobili spor.

- Liječnici nisu pravovremeno prepoznali čeoni stav glavice bebe i koristili su vakuum-ekstraktor, koji u ovakvim slučajevima često završava smrću novorođenčeta. Dakle, da je odmah učinjen carski rez, Leo bi danas bio zdravo dijete. Općinski sud u Vukovaru presudio je u našu korist, no bolnica se žalila na presudu i ne priznaje krivnju. Nedavno je Županijski sud također donio istu presudu. Nakon 11 godina Leo je mnogo bolje, ali i dalje iziskuje stalnu skrb. U Vukovaru sad postoji udruga u kojoj Leo ima sve potrebne terapije, igraonicu, a za to smo se sami morali pobrinuti. Sretno je i zadovoljno dijete, no s teškim invaliditetom. Zahvaljujući odšteti, ima mnogo kvalitetniji život i adekvatna ortopedska pomagala za dijete s teškim oblikom cerebralne paralize. Nisam više prinuđena organizirati humanitarne akcije i život mog djeteta ne ovisi o dobroti drugih – zaključila je Viktorija.     

Pravna bitka Zagrepčanke Jadranke Brežni (66) još traje. Nakon eksplozije plina u obiteljskoj kući ostala je bez supruga.

Kaže kako bi, da su liječnici reagirali na vrijeme, njezin Marijan (64) još bio živ.

- Došli smo u bolnicu s opeklinama prvog i drugog stupnja. Sanirali su nam vidljive ozljede i stavili nas na odjel plastične kirurgije, no nisu nam radili nikakve dodatne pretrage. Davali su nam puno lijekova protiv bolova. Mome Marijanu je pozlilo treće noći. Bilo je 1.20 sati, vidjela sam da ne može do zraka i lupa rukama, ali ne može ni govoriti. Vikom sam dozvala sestre, koje su se pred nama raspravljale kako ga ne smiju voziti u sobu za reanimaciju bez liječnika, a dežurni spava i ne smiju ga buditi, dok drugog ni nema u bolnici - prisjeća se Jadranka. Tad je došla liječnica s odjela, koja je pregledala supruga. Tek u dva sata, kaže Jadranka, odvezli su ga u sobu za reanimaciju. Do jutra joj nitko nije ništa govorio.

Do jutra bez informacija

- U pola osam je došla vizita, i liječnik me pitao kako sam. Rekla sam da me više zanima kako je moj muž, na što je on iznenađeno podignuo obrve i rekao mi da je moj suprug preminuo, da je imao infarkt - govori Jadranka i nastavlja:

- Kasnije sam doznala kako su tijelo mog supruga poslali na obdukciju s dijagnozom plućne embolije, a nalaz patologa bio je da je preminuo od iskrvarenja u želudac. On je tri dana pred očima liječnika krvario, a lijekovi koje je dobio poticali su krvarenje. Nitko nije prepoznao njegovo stanje. Nisu mu snimili stanje pluća ni želuca nakon eksplozije. Kasnije sam čula kako se pravdaju da je moj muž stigao u teškom stanju. Pa ako je tako, zašto ga nisu smjestili u jedinicu intenzivnog liječenja nego na odjel gdje ispravljaju grudi i nosove? Zašto nisu napravili potrebne pretrage - pita neutješna žena. Odlučila je tužiti bolnicu. Općinski sud je presudio u korist KB-a Dubrava.

Problemi sa sudstvom

- Žalili smo se i parnica je još u tijeku, sve traje već 10 godina. Liječnici su krivi za smrt mog supruga, a za to ne odgovaraju nikome! Ne znam koliku je odštetu zatražio moj odvjetnik, i nije mi uopće važna. Važno je to da mog muža nitko ne može vratiti u život, a ja želim da krivci za njegovu smrt više ne ponove takve strašne greške i da budu adekvatno kažnjeni. On je bio zdrav, trebao je za nekoliko mjeseci ići u mirovinu i planirali smo uživati u našoj starosti. Sad sam sama - zaključuje Jadranka i kaže da će nastaviti pravnu bitku sve dok sud ne presudi u njezinu korist.

Iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata ističu kako im se svaki dan javljaju ljudi sa sličnim pričama koji vjeruju da bi im život danas izgledao drukčije – da je samo netko reagirao onako kako je trebao. No kad pacijentima preporuče da se jave odvjetniku i podignu tužbu, odaziv je slab.

- Ljudi kažu da nemaju novca za odvjetnike i skupe parnice, vjeruju da će suđenje biti pristrano. Nadalje, kako se u medicinskim krugovima sve brzo dozna, ljudi vjeruju da će članovi njihovih obitelji imati problema s liječnicima i biti zakinuti u svojim pravima zbog odmazde. Također, prema našim spoznajama, sporovi se otežu, a imamo slučaj u kojem je pacijent nakon parnice koja je trajala 20 godina bio prisiljen odustati od spora jer su se troškovi popeli toliko da ih ne bi mogao namiriti čak i ako bi dobio tužbu - objasnila je dr. Đula Rušinović Sunara, glasnogovornica udruge.

U komori osam postupanja

Dodaje kako je bilo slučajeva da su liječnici prijetili pacijentima koji su prijavili nepravilnosti u radu, a bilo je i dojava o neprimjerenom ponašanju liječnika sve do seksualnog zlostavljanja.

- Europski sud za ljudska prava je 2012. donio presudu kojom ističe da u Hrvatskoj nije moguće provesti nepristrani sudski postupak jer nema mogućnosti za nepristrano utvrđivanje činjenica. Ipak, ništa se ne mijenja i to se stalno stavlja pod tepih kao potpuno nevažna stvar u moru problema zdravstvenog sustava - zaključila je.

- Dosad Komora nijednom liječniku nije trajno oduzela licenciju (licencija je preduvjet za obavljanje liječničke djelatnosti u Hrvatskoj). Pred Časnim sudom Komore sad se vodi osam postupaka zbog sumnje u nestručno obavljanje liječničke profesije – kazali su iz Hrvatske liječničke komore.