Potres im uzeo dom: S trojkama u kontejneru čekamo Božić

Bok! A tko ste vi? Neću ti reći kako se zovem... Bježimo!

Tako su nas dočekali dvoipolgodišnji trojčeki, Roberto, Alexandra i Rossana, kad smo ih posjetili u zagrebačkom Čučerju. Kontejner koji im je skoro osam mjeseci novi dom, njima je postao sasvim u redu. Njima ne smeta skučeni prostor, to što nemaju grijanja, njima je bitno da se igraju i trče. I neka, djeca su, to im i treba biti jedina briga. Igra. Ubrzo za trojčekima izlazi i njihova baka Krunoslava Zgombić, dobro je raspoložena iako je preboljela koronu. Kaže da im je teško, a zime se jako boje.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:06

Videovijesti 04 12 | Video: 24sata/pixsell

- Unutra je vrlo hladno, uređaj za grijanje više ne radi nego što radi. Imamo puno deka i tako se spašavamo od hladnoće, ali to nije rješenje. Ne znamo što je gore, biti u ovom kontejneru ili otići u hotel Arenu. Pa to bi bio zatvor za djecu - kaže nam baka Krunoslava te dodaje da im je najteža neizvjesnost.

'Ni novca nemamo'

- Nakon razornog potresa dobili smo crvenu oznaku te se naša kuća treba ponovno izgraditi, ali mi novca nemamo, a pomoć čekamo. Tražili smo socijalni stan da se možemo barem preko zime smjestiti, ali još čekamo odgovor. Ne znam, nisam optimistična. Kći ne radi, na bolovanju je i primanja su joj oko 2500 kuna, a ja radim i to nas spašava. Tu su i zet i moj sin, ali teško je. Uz troje male djece teško možete nešto veće planirati - rekla je Krunoslava. Iako u kuću ne smiju, kaže da moraju jer se nemaju gdje kupati, ali niti kuhati.

- Ulazimo na svoju odgovornost, a što da radimo?! Znamo da riskiramo, ali negdje se trebamo otuširati, nešto toplo trebamo pojesti. U kontejnerima nemamo kuhinje niti kupaonice, ali to nije najgore. Ono što je najveći problem je vlaga koja se stvara. Primijetila sam zadnjih dana da djeca imaju problema s kašljanjem, to je rezultat toga. Tijesno nam je ovdje. U jednom kontejneru spavamo kći s djecom i ja, a u drugom sin i zet, tako samo se rasporedili da nam bude lakše. Ovo jako utječe na nas i na naše mentalno zdravlje, nadam se da ćemo ubrzo pronaći rješenje i da će nam netko pomoći jer si sami trenutno ne možemo - govori nam baka Krunoslava, dok trojčeki proviruju kroz vrata i sumnjičavo nas gledaju. Zbog snijega i kiše nisu mogli izaći u dvorište jer je blato, pa se moraju igrati unutra. Ali njima to ne smeta, smiju se i vesele. Dok su curice sramežljivije, Roberto je hrabriji, pa nam se belji i poziva nas na igru.

Problem je vlaga

Nažalost, sudbina hladne zime u kontejnerima snašla je i druge obitelji. Među njima i obitelj Budak. Oni su također dobili crvenu oznaku i ne smiju u svoju kuću, ali su ipak u njoj. Život u kontejneru, kažu, ne mogu si priuštiti.

- Radili smo kuću svojim rukama iz dana u dan i tako 15 godina. Nekad smo i gladni ostajali da bismo osigurali nešto za sina, a u 10 sekundi nam je sve uništeno. Još bih ja i nekako pokušao popraviti, ali od moje mirovine ne mogu. Tako smo dobili te kontejnere, ali jedan nema grijanja ni kupaone, pa smo prisiljeni ulaziti u kuću skuhati nešto i oprati, a nije nimalo ugodno. Uz to, 24-satno grijanje na struju ne možemo si priuštiti. Živimo samo od moje penzije. Pokušavam nešto odraditi sa strane i to nas spašava, ali i toga je sve manje, dolazi zima, sve je manje posla - s knedlom u grlu priča nam Josip Budak. Njegova teška situacija potaknula je navijače Košarkaškoga kluba Zadar da mu pomognu, povod je njegova kapa KK Zadra koju je imao u televizijskom prilogu.

- Josip Budak i njegova obitelj samo su neki od 4000 ljudi koji su ostali bez svog doma nakon potresa koji su posljednjih mjeseci pogađali Zagreb i okolicu. Čučerje, u kojem živi Josip, bilo je epicentar jakog potresa koji je promijenio život mnogih ljudi, pa tako i Josipov. On i njegova obitelj prisiljeni su živjeti u malom kontejneru neadekvatnom za život, pogotovo u ovim zimskim vremenima. Novi potres značio bi potpuno urušavanje kuće, koja je već ionako raspadnuta - napisali su na društvenim mrežama navijači. Na pitanje o tome Josip nam se slomio i grcao je u suzama.

Teško je i drugim obiteljima

- Ne mogu o tome, jako mi je teško. Nikad nisam prosio i nisam naučio prositi. Sve što imam, imam zahvaljujući svojim rukama. Hvala svima na pomoći, ali teško mi je da sam prisiljen dobivati pomoć - u suzama nam priča Josip.

Na to se nadovezala njegova supruga Ana, inače Zadranka.

- Zadar je uvijek u srcu i hvala svim dragim ljudima. Više nemamo niti nadu da će se išta promijeniti. Nismo dobili niti materijal pa da sami možemo nešto popraviti. Na drugom katu su spavaće sobe i kupaonica, ali od ožujka nisam bila tamo. Bojim se da će mi pasti na glavu. Do prije dva tjedna se još treslo. Ne znamo više što činiti, ne vidimo izlaz - rekla je Ana.

U sličnoj situaciji je i njihova susjeda Melita Budak, koja u kontejneru živi s dvoje djece.

- Što da vam kažem, a da se ne ponavljam. Sve vam govori to da još nemamo vodovod, a kamoli nešto drugo. Ljudi se nadaju obnovi, ali sigurna sam da od toga neće biti ništa - kaže Melita.