Potresne ispovijesti: 'Muž se drogirao i tukao me u trudnoći'

Znala sam od početka da je moj bivši partner imao problema s drogom i sa zakonom. Priznao mi je da je probao sve droge i sud ga je osudio, ali mislila sam da zaslužuje drugu šansu.

Svidio mi se i zaljubila sam se, počinje priču naša sugovornica Julija (47) (imena su promijenjena radi zaštite identiteta žena).

Ubrzo je ostala trudna i počela je zajednički život s partnerom, no nisu se vjenčali. Priča kako se u početku trudnoće osjećala loše. Sjeća se kako su izašli i pozlilo joj je, no kad mu je to rekla, iz čista mira počeo ju je rukama tući po glavi.

- Prišao nam je prolaznik, neki čovjek, i rekao mu da me pusti, a partner mu je rekao: ‘To je moja žena i mogu s njom raditi što hoću’. Osjećala sam se jadno i bespomoćno, nitko mi nije mogao pomoći. Nakon toga tukao me kroz cijelu trudnoću - nastavila je ona dodajući kako je otkrila da se on ponovno bavi dilanjem kad je bila u petome mjesecu trudnoće.

Ustanovila je da zapravo nikad nije ni prestao, ali je to cijelo vrijeme uspješno skrivao od nje.

- Kad sam shvatila da se opet bavi prodajom droge, ja sam ga molila i prigovarala sam mu zbog toga i to su najčešće bili njegovi razlozi zbog kojih me tukao. Znao je i doma dolaziti pod utjecajem droge, i tad me tukao – ustvrdila je ona dodajući kako je ubrzo opet ostala trudna.

- Bila je blizanačka trudnoća, no jedan plod se nije razvijao. Kad sam rodila, krivio je mene što je drugo dijete umrlo. Vrijeđao me i govorio mi užasne stvari, a sve samo zato što nisam htjela da djeca imaju roditelja ovisnika – nastavila je ona svoju mučnu priču. Vrijeđanje i napadi su postali sve učestaliji, no Julija se svejedno nadala da će se njezin partner ostaviti marihuane i da će se promijeniti. On joj je to obećavao, no i dalje se drogirao i preprodavao drogu ništa ne mijenjajući u svojem životnom stilu.

- Policija je prošle godine došla na naša vrata. Svekrva mi je poslije priznala da ih je ona pozvala jer sam se njoj tih dana požalila da me on opet muči te se uplašila za mene. Policajci su razgovarali s nama, no nakon što su otišli, on je nastavio zlostavljanje: ‘Smeće jedno smrdljivo, glupačo, krmačo, đubre, šugo šugava, sad kad si mi pozvala policiju u kuću, sad se pakiraj i idi van, ubojico djece’. Ja sam rekla da bez djece ne idem, na što je on rekao da uzmem jedno, a drugo ostavim. Rekla sam da djecu neću razdvajati, na što nas je sve zajedno istjerao - prepričala je naša sugovornica.

Nazvala je potom Autonomnu žensku kuću Zagreb jer više nije imala izlaza. Odatle su je s djecom poslali u sklonište na tajnoj adresi.

- Napokon sam osjetila toliko potreban mir - zaključila je Julija.

Kad me tukao, da zaštitim djecu, govorila sam im da se tako igramo

Vjenčali smo se nakon tri godine veze. U vezi nikad nije bio nasilan prema meni. Problemi su počeli nakon vjenčanja. Kako smo tijekom veze živjeli s njegovim starijim bratom, nakon svadbe smo odlučili otići u unajmljeni stan, prisjeća se Mirjana (36) (imena su promijenjena radi zaštite identiteta žena) početka svoje agonije.

Kaže kako su im u goste nekoliko dana poslije pristigli suprugov brat i rođak te su ga nagovarali da se vrati živjeti kod brata.

- Ja sam na to rekla: ‘Zašto ponovno sad idemo tamo?’, na što me on odmh i bez ikakve riječi pred njima udario svom snagom šakom u lice, a oni su samo gledali i nitko nije ništa rekao. Meni je odmah počeo krvariti nos, a curila mi je i krv iz usta. Od siline udarca me jako zaboljelo, pa sam od boli vrisnula, na što me on još jednom udario u potiljak, šakom i svom snagom. Od tog udarca ja još danas imam česte glavobolje jer me nikad prije toga nije boljela glava u predjelu potiljka, a od tada me često zna boljeti - objašnjava nam ona dodajući kako su brat i rođak napustili stan, a ona se zaključala u kupaonicu plačući. Kroz zatvorena vrata suprug joj se ispričavao i govorio kako se takvo nešto nikad neće ponoviti. Ona je, kaže, već tad znala da je trudna i tad mu je to rekla. On je na to čvrsto obećao da je nikad više neće udariti. Naravno, prevarila se. Trudnoća je mirno protekla, no stvari su se počele mijenjati nakon porođaja.

- Nasilje, koje je bivalo češće, počinje otprilike nakon rođenja kćeri. Ne sjećam se što smo razgovarali o novcu, ali znam da je bio problem taj novac.

Spremali smo se da idemo u trgovinu, i u toj svađi me samo udario. Ošamario me jednom, i to otvorenim dlanom po obrazu i oku, a ja sam od siline udarca izgubila ravnotežu i pala sam na pod na stražnjicu jer me snažno udario. Plakala sam od bola, ali ništa nisam rekla i išla sam u kupaonicu umiti se, a nakon toga smo zajedno otišli u trgovinu. On je rekao da idemo sad u dućan, a ja sam ga, kao i uvijek, samo poslušala jer se nisam usudila suprotstaviti mu se. Djelomično i zbog tradicionalnog odgoja, ali više zato što sam se bojala što bi mi mogao napraviti ako ga ne poslušam – nastavila je ona dodajući kako je ubrzo opet ostala trudna. I fizički napad se ponovio.

- Nakon toga sam osjećala bolove u predjelu maternice, tupe bolove, koji nisu prolazili niti za tjedan dana. Nakon što su mi se već tjedan dana ti bolovi javljali po nekoliko puta dnevno, otišla sam u bolnicu. U bolnici sam dobila lijekove za sprečavanje preuranjenog porođaja, a s djetetom je bilo sve u redu, ali liječnici su se bojali da ne rodim prerano. Ja nisam rekla liječnicima da me suprug udario, a kad su vidjeli da sam se počela otvarati, naredili su mi mirovanje nekih tjedan dana. Ostala sam u bolnici. Iz bolnice sam izašla i bilo je sve u redu, ali sam svejedno sina rodila mjesec dana prije termina – objasnila je ona dodajući kako je tad prvi put počela razmišljati o tome da ostavi nasilnika, no činjenica da je financijski ovisila o njemu te da nije imala stan spriječila ju je u tome.

- Iz istih tih razloga nisam ni prijavljivala nasilje jer sam se bojala. On je imao veze u policiji i nekoliko puta je dovodio u kuću policajce na pivo. U tom razdoblju me svaki dan fizički napadao. Udarao me dlanom ili šakom, kako kad, po mom cijelom tijelu, kako god i gdje je god stigao, na primjer rukama (otvorenim dlanom) po leđima, ramenima, rukama, po stražnjici. Tako me je svaki dan znao tući po nekoliko puta, kad god bi došao kući iz grada. Ponekad bi me počupao za kosu, štipao me po nogama. Znala sam imati masnice po nogama, a govorio je da to radi kako ne bih mogla nositi mini suknje – ispričala je Mirjana.

Kaže da nasilnika nije u zlostavljanju omelo ni to što su djeca sve to promatrala. Nesretna Mirjana bila je svjesna kako to na njih utječe, pa ih je željela zaštititi i pružiti im privid sigurnosti.

- Za svaki napad kojem su djeca nazočila, a to je bilo često, ja sam djeci govorila da je to igra, i nekako je tako to i prolazilo, iako su me čuli da suprugu govorim ‘pusti me’ i vidjeli da sam uzrujana i ljuta zbog toga što bi me odmah s vrata počeo tući, baš mlatiti.
A suprug je isto tako bio bezobrazan i znao reći ‘ajmo se fajtat da vidimo tko je jači’ pred djecom, a ja sam onda to vidjela kao priliku da djeci kažem da je to igra jer nisam htjela da se boje ili da imaju strahove i noćne more. Ja sam to njegovo nasilje tad već shvaćala kao normalno i kao svoju svakodnevicu, mislila sam da ću jednostavno to tako morati trpjeti cijeli brak – opisala je obiteljsku svakodnevicu.

Uvjerena da će svojom poslušnošću i dopuštanjem da se zlostavljač iskali na njoj zaštititi djecu, nije ni pomišljala na odlazak. No i u tome se prevarila.

- Policiji sam prvi put prijavila nasilje na dan kad je on prvi puta dignuo ruku na našu kćer. Bio je ručak, no ona nije htjela jesti. Otišla sam do kupaonice, a kad sam se vratila, vidim da kći plače i na čelu ima crvenu otečenu masnicu. Stavila sam joj hladni oblog pitajući što je bilo. On je rekao da je pala i udarila glavom u stol. Kći je jako plakala i jecala, pa nisam povjerovala. Pitala sam ponovno što je bilo i ona je tad priznala da ju je tata udario - nastavlja Mirjana dodajući kako je nasilnik odmah sve negirao, no ona je svejedno pozvala policiju. Nije rekla da je i ona žrtva nego je istaknula da je udario dijete.

- Policija je njega odvela, a ja sam ostala u stanu s djecom. Došla je socijalna radnica koja mi je predložila odlazak u sigurnu kuću. Nazvale smo Autonomnu žensku kuću Zagreb i odmah su nas primile na razgovor. Objasnile su mi da kod njih mogu biti godinu i pol dana, po potrebi i dulje. Saznala sam da će mi one omogućiti besplatnu odvjetnicu, psihoterapiju i svakodnevnu stručnu pomoć i podršku za mene i djecu. Napokon sam osjetila nadu da uz njihovu pomoć mogu omogućiti svojoj djeci sretan život – kazala je za kraj.

Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb kaže kako je ostala u kontaktu s obje žene koje su uspjele život pun nasilja ostaviti za sobom.

- Osamostalile su se i, dok jedna živi sama, druga je pronašla novog partnera, koji joj je dobar. Uz pomoć psihologinja i volonterki u AŽKZ-u uspjele su premostiti traumu kontinuiranog nasilja i nastaviti normalan život. Što se nasilnika tiče, obojica su osuđeni, ali s minimalnim kaznama - istaknula je.