Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
54 komentara

'Poznanik je odveo mog muža, tvrdio je i da zna gdje je tijelo'

DOBILA SMS: Anica je 2008. godine primila SMS od čovjeka koji je priznao da je uhitio Branka. Napisao je da će reći gdje je pokopan, ali od tada se više ne javlja

Foto: Privatni album

Suprug nije znao gdje smo djeca i ja. Na sve načine pokušavala sam stupiti u kontakt s njim. TV Ljubljana imala je telefon na koji zovu novinare u Vukovaru. Nazvala sam taj broj i javio mi se Siniša Glavašević.

POGLEDAJTE VIDEO:

Rekao mi je da mojega Branka vidi svaki dan jer im donosi izvješće o stanju u gradu koje potom objavljuju. Zamolila sam da mu kaže da smo djeca i ja u Zagrebu, na sigurnom i da se ne brine, otpočinje tužnu priču Anica Lukenda (56), Vukovarka s vinkovačkom adresom. Nepunih 24 sata nakon tog poziva u hotelu joj je zazvonio telefon. Javila se i čula glas supruga Branka.

Spavali su u kadama

- Nisam mogla pričati od sreće što se javio. Stariji sin mu je odmah poviknuo: 'Tata, izgubio sam prvi zub!'. Jedva da sam nešto izgovorila od plakanja. Rekao mi je da će se lakše izvući sam nego sa suprugom i dvoje djece. To je bio naš zadnji razgovor. Nakon pada Vukovara krenuo je u proboj - niže Anica, koja već 27 godina traga za nestalim suprugom Branko Lukendom, braniteljem Vukovara i pripadnikom MUP-a.

Foto: Marko Podgoršćak/24sata/Privatni album

Imao je svega 30 godina kad je nestao te je do zadnjeg dana u okruženju Vukovara vjerovao da će opet zagrliti suprugu i sinove Ivicu i Davora, koji su u to vrijeme imali pet i godinu dana.

- U kolovozu 1991. godine sve žene i djecu iz grada su odvezli na more i nakon 21 dan vratili u grad. Granatiranja i pucnjevi postali su svakodnevica pa smo sljedećih dana djeca i ja živjeli u hodniku zgrade i spavali u kadama jer je to bilo najsigurnije. S djecom sam otišla kod mojih u Otok, no suprugu je to teško palo. Dok su postojale telefonske veze, povremeno smo se čuli telefonom. Kako mi je u jednom razgovoru rekao da više ne može izdržati i da će se ubiti jer je pritisak neizdrživ, a nema ni mene ni djece, vratila sam se u Vukovar preko kukuruznog puta - svjedoči Anica.

No sedam dana u njihovu stanu bila je sama i nisu se vidjeli dulje od sat vremena. Shvatili su da to nema smisla i netom prije zatvaranja kukuruznog puta, 1. listopada 1991., vidjeli se posljednji put.

S djecom je krenula za Zagreb. Došla je na kolodvor i plakala. Nitko ih nije čekao. Smjestila se u hotelu s brojnim Vukovarcima i tu je živjela sljedećih šest godina. Svake od tih noći nadala se suprugovu dolasku. Kad je lift stao na njihovu katu, priznaje, iščekivala je da će otvoriti vrata, ući te zagrliti nju i djecu.

Foto: Marko Podgoršćak/24sata/Privatni album

- Nakon pada Vukovara suprug je s trojicom suboraca krenuo u proboj. Dvojica su stali na nagazne mine te su ih Branko i kolega vratili u vukovarsku bolnicu. U njoj su ga uhitili i odveli. Uhitio ga je naš poznanik pripadnik Teritorijalne obrane JNA. Jednostavno je došao u bolnicu, stao ispred mojeg supruga, udario mu šamar i rekao: 'Sad si moj'. Odveo ga je i od tada o njemu ništa ne znam. To mi je ispričala žena koja je radila kao kuharica u bolnici i stajala dva metra dalje od mojeg supruga kad se to dogodilo - svjedoči Anica, koja se nakon šest godina života u Zagrebu odlučila vratiti u Slavoniju. Dobila je posao i stan od MUP-a, za što je vrlo zahvalna. A onda joj se dogodilo nešto nevjerojatno.

Još čuva dosje SMS-ova

- Sredinom 2008. jedan naš magazin objavio je priču o meni i djeci na temu kako živi obitelj nestalog policajca nakon 20 godina. Bio je 8. prosinac 2008., kad sam primila anonimni SMS: 'Ako si ti supruga Branka Lukende, to mi potvrdi, a ja ću ti reći što je bilo 1991.'. Došlo mi je da povraćam, skočili su mi tlak i temperaturu, nije mi bilo dobro. Pokazala sam poruku nećakinji i ona me je nagovorila da odgovorim. Nije htio reći tko je, osim da je prijatelj. Uslijedila je naša prepiska i shvatila sam da je riječ o tom čovjeku koji je mojega muža odveo iz vukovarske bolnice. Imam njegovih 200 poruka koje sam pohranila - govori Anica dodajući kako ih je dostavila i policiji. U tim porukama 'pokajnik' je, kaže, priznao da je Branka izveo iz bolnice i odveo na Velepromet.

Foto: Marko Podgoršćak/24sata/Privatni album

Odveo ga na Velepromet

- Tamo su bili ljudi koje poznajem i koji su navodno ubili mojega muža. Istaknuo je da kao moralna osoba smatra da je dužan meni i djeci reći gdje je moj suprug pokopan. Nudila sam se i da dođem k njemu na razgovor licem u lice, ali nije htio, nije imao toliko povjerenja u mene. No nakon te poruke više se nije javio. Ili se uplašio ili su ga njegovi Srbi ubili, ali poruka nema već devet godina. Nije mi dao lokaciju i opet ne znam ništa. Tako da sve ove godine živim u nekom iščekivanju - kaže Anica, kojoj su poruke bile jedina nada da nađe suprugove posmrtne ostatke.

Tijekom godina traženja bila je na četiri međunarodne razmjene i tri puta na identifikaciji na Šalati, a pisala je i svim svjetskim organizacijama za traženje nestalih osoba.

- I meni i djeci jasno je da njega nema, ali bi nam bila neka zadovoljština da mu pronađu kosti, da imamo grob, negdje otići svijeću zapaliti. Sinovi su sad odrasli ljudi, imam i unučicu. Ponosna sam na sinove i sigurna sam da ih i Branko negdje s neba gleda zadovoljan što sam ih tako odgojila - zaključuje Anica.

 

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Možda vas zanima i ovo:
Message