News

Komentari 33

'Pregovarao sam s Ratkom Mladićem, on je htio biti silan, ali nisam se dao impresionirati'

'Pregovarao sam s Ratkom Mladićem, on je htio biti silan, ali nisam se dao impresionirati'

Nikola Vukošić iz Šibenika tijekom ljeta 1991. godine vodio je pregovore s Mladićem i drugim oficirima JNA u Velikoj Glavi, Žitniću i Pakovu Selu. Mladića opisuje kao ljigavca i opasanog čovjeka spremnog na sve

Naš cilj je bio sačuvati Veliku Glavu. To je bilo strateško područje, jer ako bismo izgubili Veliku Glavu, Šibenik bi ostao bez vode. Za mene nikakvi pregovori s Ratkom Mladićem oko napuštanja tog područja nisu dolazili u obzir. Ja sam kupovao vrijeme, ne dane, nisam ja kupovao dane, ja sam kupovao sate kako bi nam oružje stiglo iz Zagreba. Nismo imali gotovo ništa, gledali smo da preživimo, da izdržimo – počinje nam priču Šibenčanin Nikola Vukošić (66) koji je u to vrijeme, u srpnju 1991. godine imao 37 godina i radio je kao načelnik šibenske Policijske uprave. S Ratkom Mladićem i drugim oficirima JNA tog vremena našao se barem 20 puta tijekom srpnja, kolovoza i rujna 1991. godine, a o Mladiću i njegovu karakteru može reći samo ono najgore. 

- Još tada sam dao izjavu za televiziju i rekao sam da, ako se ikad bude radila lista ratnih zločinaca da će on biti na njoj. A rat tada praktički nije ni počeo. Pregovore smo prvo vodili u Velikoj Glavi pa kasnije u Žitniću i Pakovu Selu... Pregovarali smo i uživo, a koliko telefonskih razgovora smo vodili, to je uopće teško reći – kaže nam Vukošić opisujući Mladića kao ljigavca i siledžiju, smeće od čovjeka. 

- Već pri prvim susretima shvatio sam o kakvom je čovjeku riječ, čovjeku koji ne uvažava svoje sugovornike. Glumio tobože nekog humanistu, ali zapravo je postavljao ultimatume, to nisu bili ni pregovori ni razgovori. S njim se nije dalo razgovarati. A on je tada u svojoj sili zaboravio da postoje sudovi nakon rata. Sjećam se kad mi je rekao da će on u 18 sati s pravoslavnim življem krenuti u Veliku Glavu, da im je prepustimo, jer ako nećemo, da će sve naložiti kao Kijevo – prisjeća se Vukošić koji se posljednji put s Mladićem čuo uoči napada na Šibenik. 

- Bilo je to 16. rujna, kad je krenuo napad iz Knina na Drniš i Šibenik... Ja sam ga zvao u 16.45 sati pokušavši nešto napraviti, ali Mladić nije slušao. Poklopio mi je slušalicu. Ali pregovori s njim okončali su još 15 dana ranije kad je tražio da napustimo Veliku Glavu. Stjerao nas je u kut, a ja sam još malo vremena kupovao šaljući na pregovore Josipa Jurasa, predsjednika kriznog štaba. Mladića smo uvjerili da Juras ima odriješene ruke da pregovara o svemu, a onda bih ja sve srušio, to je bila naša igra – kaže nam Vukošić koji je, kako nam kaže, šalama nastojao razbiti neugodne pregovore i susrete s Mladićem. No, te šale su jako smetale Mladiću, i jako mu je zamjerio što ga nije doživljavao kao veličinu kakvom se sam smatrao.

- Pri jednom susretu sam ga malo bocnuo. Kazao sam mu: 'Mladiću, što te nema na kavu? Rekao si da ćeš doći na kavu u Šibenik. Eno, ja sam tamo, ali ne vidim te doli'. On mi je rekao da on ima vojsku kao što je moja, za 15 dana bi došao do Beča. Nije mu se sviđalo što ga provociram kroz šalu. Jednom je na pregovore došao automobilom, ali pratio ga je tenk kojeg je tobože skrio u borovinu. Ja sam vidio kupolu i pitao: Nego, Mladiću, šta se ono sjaji u borovini?', a kaže on meni: 'A šta je, bre?'. A ja velim: 'Ma jel' ono tenk? Ajmo u pivo da ćemo ga iz prve pogodit''. Poludio je, jer on je želio pokazati moć, a ja se nisam dao impresionirati – kaže nam Vukošić. 

Mladić ga nije zaboravio, jer ga nije uspio ni zastrašiti. U svakom razgovoru s oficirima JNA na pozicijama na šibenskom području, a razgovore smo i sami imali priliku preslušati, slao je pozdrave Vukošiću. "Onome Vukošiću kad ga vidiš... reci mu da ima od mene posebne pozdrave..." "Onom Vuki reci... Neka me čeka...", poruke su koje je Vukošić dobivao od Mladića na početku Domovinskog rata, prije nego je prebačen u Bosnu i Hercegovinu. 

- Vidite kakva ga je sudbina snašla, to je bilo i za očekivati i nadam se da će truniti u zatvoru. Mi smo mu bili trn u oku, nisam ga s bojao, radio sam nešto što ide isključivo nama u prilog. Nije mi to oprostio. Poručio je da me čeka... a sad on čeka svoju sudbinu. Ono što je on napravio je nezapamćen zločin. Žao mi je što se dio te kazne za Srebrenicu ne odnosi na ono što je napravio na ovom području – kaže nam Vukošić opisujući ga kao vrlo opasnog lika. 

- Nakon što je minirao Peruču, znali smo s kim imamo posla.. vrlo, vrlo opasnim čovjekom. Da je brana tada uništena, veliko zlo bi se dogodilo. Moj jedini cilj je bio da ga omekšam jer sam bio svjestan da od njega možemo svašta očekivati. Da ste samo čuli kako je razgovarao s vlastitim podređenima, kao tiranin, dok bi u razgovorima s nadređenima postajao pravi mekušac, uvlačio se, ulizivao, njegov vlastiti prosperitet i uspinjanje na vojnoj ljestvici bio je njegov jedini cilj – zaključuje Vukošić.  

Najčitaniji članci