Preživio pad aviona: 'Krilo je puklo, probudio sam se u dimu'

Ispunjen sam ponosom što sam vas poznavao i ratovao s vama u toj '91. godini, u toj najtežoj godini Domovinskog rata. Vi koji ste poginuli na ovom svetom mjestu niste bili blizu oltara pa se po vama ne zovu ulice, vojarne ni trgovi, ali se nadam da će se i ta nepravda ispraviti. A uvijek ste mi pred očima, ti ozbiljni Branko, veseli i nasmijani Borise, kao i ti nestašni Davore na svom motoru. Srest ćemo se mi u vječnosti, Bog vas blagoslovio, drhvatim glasom rekao je Matko Raos, tadašnji zapovjednik Samostalnog zrakoplovnog voda 4. gardijske brigade na obilježavanju 25. obljetnice pogibije hrvatskih branitelja Branka Fridela, Borisa Kekeza, Davora Šabića, Mladena Škalica i Bojana Vojvode.

Oni su tragično poginuli u padu zrakoplova AN 2 u naselju Šimci u Sinju 26. 1. '92. godine, nedugo nakon što su napunili avion gorivom i poletjeli prema Divuljama. Krilom su zahvatili žicu dalekovoda i to krilo se slomilo. Bila je to jedna od prvih i najvećih zrakoplovnih nesreća u Domovinskom ratu. Nesreću je jedini preživio Zvonko Kovačević. 

- Bio je to jedan pripremni let za borbena djelovanja. To što sam preživio, to je splet okolnosti, božja volja da ostanem živ. Kad se lijevo krilo slomilo, od tog trzaja ja sam pao na pod, uhvatio sam se rukama za stolice. Udar pri padu zrakoplova sam primio na prsa i nije me nabio naprijed kao ostale. Nakon što sam došao sam k sebi u tom dimu i vatri vidio sam da se avion raspukao na jednom mjestu. Nogama sam proširio taj otvor i izašao na livadu. Mještani Šimaca su me odvukli malo dalje i u tom trenutku avion je potpuno izgorio sa svima unutra. Dok sam još bio unutra zazivao sam svoje suborce, ali nisam čuo nikoga. Vatra je već bila u kabini, pomislio sam da ćemo svi izgorjeti. Sve je to trajalo tri, četiri minute, možda i manje – prisjeća se Kovačević koji je u padu zrakoplova zadobio ozljede obje noge, ruke, prsišta, rebara, glave, iskašljavao je krv... 

- U bolnici sam bio osam dana, a već nakon 15 dana otišao sam natrag na ratište, nezaliječen i ostao sam do kraja rata – kaže Kovačević opisujući kako su te kobnog nedjelje, nakon što su u Sinju uzeli gorivo došli ispod sinjske tvrđave s južne strane.

- Bili smo na visini niže od brda, zapeli za žice dalekovoda i vukli ih, tu nam je puklo krilo. Visina je možda bila 30 metara, ali za pasti s avionom to je visoko. Uvjeren sam, da nam se krilo nije slomilo, pilot bi nas uspio prizemljiti – kazuje Kovačević. 
Matko Raos, zapovjednik poginulih kazao je kako mu obilježavanje ove tragedije budi tugu i nevjericu, bol za izgubljenim sinovima, suborcima, prijateljima. 

- Život vam je prekinut kad smo bili tako dobar tim i kad bili su nam tako potrebni za ostvarenje sna o novoj državi. Mi koji koji smo ostali nosili smo vas u srcu do konačne pobjede, kao da ste bili sa nama. Nosimo vas u srcu i danas, 25 godina poslije te tragedije, skupa sa vašim najmilijima. Trebao je to biti jedan rutinski let. Sudbina je htjela drukčije, a letjeli ste uvijek tih slavnih dana usprkos prijetnjama s kopna, mora i neba – kazao je Raos osvrnuvši se i na situaciju u državi u odnosu prema braniteljima.

- Vašu žrtvu i prolivenu krv iskoristili su mnogi, a posebno prednjače političari i rukovodeći kadar bivšeg sistema koji su stvarajući zakone po svojoj mjeri osiromašili zemlju za vlastitu korist. Nas hrvatske branitelje stručno su razjedinili i sveli nas na brojke. Omalovažavanje, ispitivanje i zatvaranje, ja se duboko nadam da je tome bliži kraj dolaskom ove vlasti. Živimo u nadi da će svi ti koji su rasprodali hrvatski narod biti imenovani kao izdajnici domovine – oštar je bio Raos dodavši kako u prozivci misli da sve dosadašnje vlade jer su ponižavale hrvatske branitelje. Vjeruje i da je Andreja Plenkovića dao samo Bog.

Prisjetio se i dana kada je pao zrakoplov rekavši kako je bio sunčan, baš kao i u četvrtak. Kaže i kako on dolazi odati počast suborcima i prijateljima na spomenik "Slomljeno krilo" svakoga tjedna, a ne samo kada su službene obljetnice. Na pitanje kako mu je sin Ivan, koji je preživio pad aviona u Kaštel Štafiliću u lipnju 2015., samo je kratko kazao kako se dobro opravlja.
Na obilježavanju pada aviona u Sinju bio je i izaslanik ministra obrane Damira Krstičevića, Miroslav Kovač, zapovjednik HRZ-a  i PZO-a. 

- Prije 26 godina piloti aeroklubova Sinj i Split formirali su zrakoplovnu borbenu skupinu i s pravom ih možemo zvati začetkom hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. I prije stjecanja statusa Samostalnog zrakoplovnog voda u sastavu 4. gardijske brigade njegovi pripadnici zdušno su provodili letačku obuku i obuku padobranaca prenoseći tako iskustvo i znanje našim kolegama suborcima – kazao je Kovač.