Priče parova koji su posvajali iz Konga: 'Neku djecu u vrtićima ispituju je li ih mama ukrala...'

Situacija s osmero hrvatskih državljana uhićenih početkom prosinca u Zambiji pod sumnjom za pokušaj trgovanja djecom i dalje je neizvjesna. Još uvijek su iza rešetaka u Ndoli nakon problema s regulacijom boravišta, gdje iščekuju novo ročište koje će započeti u ponedjeljak ujutro. Podsjetimo, uhićeni su 7. prosinca u Zambiji nakon posvajanja četvero djece iz DR Kongo. Dokumentaciju su verificirali hrvatski sudovi i na temelju toga su djeca dobila hrvatsko državljanstvo, ali posvojitelji nisu otišli po djecu u Kongo, već su ih dočekali u Zambiji. Kad su pokušali napustiti zemlju, zambijske službe su ih uhitile i pritvorile. U međuvremenu im je dopušteno da se brane sa slobode uz jamčevinu, pronađeno je i 16 Zambijaca koji će jamčiti da neće napustiti zemlju, ali zbog problema s obnovom viza, osmero hrvatskih državljana i dalje čekaju rasplet situacije u lokalnom zatvoru.

RJEŠAVA SE PROBLEM VIZA Ekskluzivno iz Ndole: Ispituju Zambijce koji jamče za Hrvate

24sata su preko posrednika razgovarala s dva hrvatska para koja su, kako nam kažu, posvojila djecu iz DR Konga na sličan način kao uhićena osmorka. I oni su se s djecom sastali u Zambiji posredništvom upravitelja sirotišta, i njima su hrvatski sudovi potvrdili dokumentaciju, a cijeli proces se odvio bez pravnih problema. Ipak, nakon što se saznalo za uhićenja, kažu nam da se posvojena djeca u Hrvatskoj suočavaju sa stigmatizacijom i maltretiranjem. Brojni parovi koji su posvojili djecu iz DR Konga su u bliskom kontaktu, posebno nakon uhićenja, te odbijaju komunikaciju s medijima. Ipak, pristali su razgovarati anonimno i putem posrednika, kako bi pokušali donekle rasvijetliti situaciju. Detaljno su nam opisali kako je tekla procedura posvajanja te kako se sada nose s pritiskom medija i javnosti.

24SATA U AFRICI Napeto na sudu u Zambiji: Hrvate pratili iz jednog u drugi dio zatvora, ispituju jamce...

Zanimalo nas je kako proces ide od samog početka.

- Kontakt sam dobila od osoba koje su prije mene na isti način posvojili djecu. Suprug i ja smo se dogovorili da želimo djevojčicu i tako smo se javili sirotištu. U Hrvatskoj smo prije toga završili školu za posvajanje i u Registru potencijalnih posvojitelja bili preko 4 godine. A i to rješenje smo čekali preko godinu dana iako u zakonu piše da su ga institucije dužne izdati u roku od 8 mjeseci od podnošenja zahtjeva Centru za socijalnu skrb. Dobila sam i kontakt od odvjetnika kojemu smo morali predati svu dokumentaciju na francuskom jeziku ovjerenu kod sudskog tumača: od rodnog lista, vjenčanog lista, potvrde o zaposlenju i primanjima, zdravstvene potvrde, potvrde o nekažnjavanju, rješenje Centra za socijalnu skrb da smo potencijalni posvojitelji te fotografije i fotokopije putovnica.

Također smo ispunili punomoć da nas odvjetnik zastupa na kongoanskom sudu, te papirologiju koju nam je poslao vezano uz namjere o posvajanju iz njihovog centra socijalne skrbi. Cijeli proces riješavanja papira na kongoanskim sudovima i pravomoćnostima presuda trajao je punih 6 mjeseci. Za to vrijeme smo u sirotištu kontaktirali isključivo ravnatelja sirotišta i preko njega dobivali obavijesti o našoj djevojčici, slali joj slike i videa da vidi gdje će živjeti, a također s njihove strane na tjednoj bazi smo dobivali slike i videa kako se igra sa drugom djecom - kaže nam posvojiteljica.

TUŽNA STRANA POSVAJANJA U HRVATSKOJ Više se djece posvoji iz Konga nego iz Nazorove! 'Na žalost, malotko želi romsku djecu...'

- Kad su papiri u Kongu bili gotovi, odvjetnik nam ih je poslao i u Hrvatskoj smo ih preveli sa francuskog na hrvatski jezik ali i na engleski zbog zambijskih vlasti i zakona. S prijevodima i originalima na francuskom otišli smo u najbliži Općinski sud i tražili priznanje strane sudske presude. S dobivenim pravomoćnim rješenjem o priznavanju strane sudske presude otišli smo u matični ured u našoj općini da djevojčicu upišu u naše knjige, dodijele OIB i da dobije domovnicu. U MUP-u smo je prijavili na našoj adresi, i riješili putovnicu. U Ndoli smo uzeli taksi do smještaja, a predao nam ju je ravnatelj sirotišta i jedna dadilja - opisala je.

Drugi par ima slično iskustvo.

- Cijela procedura se odvija na način da prvo u Hrvatskoj moraš odraditi sve potrebno da bi ušao u registar posvojitelja i dobio pozitivno mišljenje naših socijalnih službi da možeš posvajati, u Hrvatskoj ili međunarodno. Neki roditelji na početku već znaju hoće li posvajati u Hrvatskoj ili međunarodno i to navedu u razgovoru. Tako smo i mi naveli da želimo posvojiti dijete iz Afrike. Kada smo spomenuli da istražujemo mogućnost posvajanja iz Tanzanije, ali i iz DR Konga, bilo nam je rečeno, s obzirom da nema potpisane Haaške konvencije s DR Kongom, da nakon ulaska u registar posvojitelja u Hrvatskoj se sami obraćamo vlastima u DR Kongu i započinjemo proces tamo te tijekom procesa obavještavamo nase službe o napretku. To smo i učinili.

'ISPOD LJUDSKE RAZINE' Grbin: Oni koji su slučaj Hrvata u Zambiji iskoristili za izljeve mržnje i rasizma nisu ljudi...

Nakon odrađene škole za posvojitelje, koja ce nam ostati u najljepšem sjećanju zbog divnih socijalnih radnica koje su nas tamo dočekale i puno toga naučile, na puno toga nas pripremile, i nakon dobivanja pozitivnog mišljenja hrvatskih socijalnih službi i ulaska u registar posvojitelja, stupili smo u kontakt s ravnateljem sirotišta u DR Kongu.

On nas je uputio u proces posvajanja i tražio da angažiramo odvjetnika koji će prvo provjeriti zadovoljavamo li uvjete posvajanja koje propisuje DR Kongo i koji odlučuje želi li nas zastupati - kaže nam drugi par.

- Svu dokumentaciju iz Hrvatske, tipa rješenje našeg Centra za socijalnu skrb, potvrde o zaposlenju, potvrdama o nekažnjavanju, potvrdama liječnika o psihofizičkom stanju, potvrde o imovinskom stanju, broju djece, bračnom stanju, preveli smo kod našeg sudskog tumača na francuski jezik i poslali odvjetniku. Kada je ustanovio da zadovoljavamo uvjete i da s tom dokumentacijom može pokrenuti sudski postupak, tražio je podatke od djeteta - dodaju.

PROCEDURA PUNA NEDOUMICA Slučaj uhićenih u Zambiji otkrio brojne manjkavosti u sustavu

Uskoro su stupili u prvi kontakt sa sirotištem.

- Od voditelja dobivamo sve podatke od djeteta, medicinsku dokumentaciju, knjižicu cijepljenja i nalaze prvog pregleda u bolnici, kopije osobnih iskaznica bioloških roditelja i pisanu ovjerenu izjavu da su dijete dali na skrb sirotištu i na posvajanje. S djetetom, uz pomoć dadilje iz sirotišta, komuniciramo video pozivima, dok sudski proces traje nekoliko mjeseci, i do godine dana u nekim slučajevima. Za vrijeme djetetovog boravka u sirotištu dobivali smo tjedno, pa i dnevno izvještaje o djetetovom napretku, snimke i slike boravka u sirotištu, snimke i slike odlaska pedijatru na redovite kontrole, snimke i slike pohađanja škole i učenja hrvatskog jezika, dok smo mi doma učili swahilli, te snimke i slike rođendana i blagdana koji su se slavili u sirotištu. U mnogim slučajevima na snimkama i proslavama su i biološki roditelji koji su od početka upoznati i suglasni s cijelim procesom. Kada je proces gotov, svu dokumentaciju nam je odvjetnik poslao u Hrvatsku - pričaju za 24sata.

Dokumentaciju je zatim sudski tumač preveo s francuskog na hrvatski jezik, kao i na engleski za zambijsku imigracijsku službu. Tada su, s originalnim dokumentima i prijevodom, dali zahtjev našem sudu za priznanje strane sudske presude. Nakon nekoliko tjedana u pravnim službama i provjeri, dobili su datum ročišta za potvrdu pravomoćnosti. Zatim se kreće u ostale procedure, kao što je upis djeteta u matični ured, gdje se također provjerava cijela dokumentacija i naposljetku dolazi do ishođenja osobnih isprava.

VIDEO: PILETIĆ NAJAVIO PROMJENU ZAKONA 'Od 2012. je iz Konga posvojeno 131 dijete, a ni jedna ta obitelj nije bila pod nadzorom Centra'

- Nakon toga obavještavamo voditelja sirotišta da smo ishodili svu dokumentaciju te on traži preslike svih dokumenata. Naš proces je trajao godinu i pol dana i toliko su nam djeca provela u sirotištu. Stariji sin nam je tamo išao u školu. Po završetku procesa, dogovaramo datum i mjesto prvog susreta i prilagodbe djeteta. Mi smo osobno predložili Zambiju jer zbog političke situacije i rata u Kongu nismo htjeli ići tamo, iako smo, uz posebne dozvole, odnosno vize, i to mogli. Nama je u Zambiju došao ravnatelj sirotišta, biološki roditelji te jedna od dadilja koja je cijelo vrijeme brinula o djeci. Bili smo tamo tjedan dana - pojašnjavaju.

Prvi par kaže da im rečeno da je susret u Ndoli najsigurniji zbog ratnih zbivanja u Kongu. Što se tiče naplaćivanja usluga ili eventualnih donacija, kažu da su dobili tarifu od odvjetnika, a donacije prema sirotištu su sami slali prema vlastitim mogućnostima.

Drugi par kaže da im je prvi susret bio vrlo emotivan, s obzirom na to da su s djecom stigli i biološki roditelji.

- Voditelja sirotišta mi smo osobno dozživjeli kao srdačnu i toplu osobu, od prvog kontakta preko video poziva do kontakta uživo. Primijetili smo da se i djeca u njegovoj blizini i u blizini dadilja ponašaju opušteno i da ih vole. Pri prvom susretu zagrlio nas je i dugo smo razgovarali.  Zahvalio nam se što smo odlučili pružiti djetetu bolji život, ali nam je ponovno naglasio i ono o čemu smo u godinu i pol dana trajanja procesa vec pričali s dadiljom i njime, a to je da je afrička kultura puno drugačija od europske te da ponekad proces prilagodbe zna potrajati, što nam je i normalno, a o tome smo i učili u školi za posvojitelje. Molio nas je  da radimo na tome da dijete nikada ne zaboravi svoje porijeklo te da bude ponosno na svoje afričke korijene - pričaju.

SLUČAJ KONGO Ovo je odvjetnik koji zastupa Hrvate u Zambiji: Na sudu se danas saslušavaju svjedoci

- Nakon našeg razgovora u sobu su došli biološki roditelji i mi smo se jednostavno raspali od emocija. Odmah smo se zagrlili i uz suze i smijeh jedni drugima zahvaljivali, svaki na svojem materinjem jeziku, dok je voditelj pokušavao prevoditi. Voditelj nas je slikao za uspomenu kad smo se grlili s roditeljima i te slike dan danas čuvamo kao Sveto pismo i često komentiramo s našom djecom. Naša djeca, a i puno drugih koje poznajemo, znaju svoje porijeklo i svojeg se boravka u sirotištu sjećaju s osmijehom. S biološkom obitelji mi smo u kontaktu, redovito su obaviješteni o napretku djece te se čujemo video pozivima i porukama. Mi smo obitelj - opisuje drugi par.
 
Kako kažu, nisu im se naplaćivale nikakve usluge.

- Da je netko to i pokušao, ne bismo dalje išli u taj proces. Od nas se nije očekivalo uplaćivanje ikakvih iznosa i donacija niti nam je to ikada bilo spomenuto. Mi smo sami tražili da uplatimo neke manje iznose sirotištu kao donacije te da šaljemo paket igračaka i robice za djecu jer nam je savjest jednostavno tako naložila i htjeli smo pomoći. Tako smo ionako godinama pomagali i u drugim zemljama i katoličkim sirotištima prije nego smo se uopće odlučili na posvajanje, pa nam je bilo logično da ćemo, u okviru svojih mogućnosti, donacijom pomoći i sirotištu gdje borave naša djeca - kažu nam.

Oba para naglašavaju da nisu imali nikakvih razloga sumnjati u ijedan dio postupka te da se ne bi odlučili na posvajanje u slučaju ikakvih sumnji.

TREBAJU OBNOVITI VIZU Doznajemo: Hrvati moraju platiti svaki još oko 1000 dolara da ih puste iz zatvora u Zambiji

Zanimalo nas je kakvo je njihovo mišljenje o aktualnoj situacji s uhićenim Hrvatima te jesu li oni pogriješili u postupku.

- Svim roditeljima koji su posvojili dijete iz DR Konga ova situacija je vrlo teška i mučna. Prikovani smo uz portale i sve informativne emisije i pratimo svaku i najmanju pravu informaciju koja se pojavi, a one stižu na kapaljku. Ljudi koji su otvorenog i velikog srca otišli na drugi kontinent posvojiti dijete jer su na to bili primorani zbog loše politike posvajanja u Hrvatskoj nastradali su ni krivi ni dužni - kaže nam prvi par.

Drugi par kaže da su zatvoreni Hrvati posvojili djecu iz istog sirotišta, da su imali istog odvjetnika te da su imali gotovo identičnu proceduru.

- Stoga ne znamo zašto su zatvoreni i zašto su im oduzeta djeca. Smatramo da je to jako nepravedno prema zatvorenim obiteljima, a najviše prema djeci jer ona su upoznala svoje roditelje posvojitelje, provela određeno vrijeme s njima i sada su otrgnuta od njih na najmonstruozniji mogući nacin. To je suludo i to se nije smjelo na takav način dogoditi. Dobrobit djece nitko ne spominje, već samo papire i tko je kojeg spola i opredjeljenja. Slažemo se da, ako postoji problem, da ga treba riješiti, ali ne na ovakav, već na mnogo humaniji način, zbog djece. Odrasli mogu čamiti u pritvoru i možda i razumiju što se događa, a djeca?

U ZATVORU SU VEĆ 41 DAN Hrvate još ne puštaju iz zatvora u Zambiji. Doznajemo zašto...

Tko je njima objasnio što se dogodilo i na kojem jeziku? Djeca pričaju swahili i francuski a Zambijci govore engleski. Do te dječice se ne može, a oni su hrvatski državljani. Oni ne razumiju na koji su način postali hrvatski državljani. I dok vlasti to pokušavaju raspetljati, o djeci nitko ne priča, a ne znamo brine li itko o njima.

Što će sada biti s tom djecom? Hoćemo li ih vratiti u Kongo biološkim roditeljima koji ne mogu brinuti o njima i gdje će za par mjeseci biti opet pothranjeni do besvijesti i dobiti malariju? Neki možda i neće preživjeti jer ce ih oteti istinski kriminalci i dati ih u rat ili rad u rudnik i slicno. Ili ćemo ih vratiti u sirotište da čekaju nove roditelje i rasplet situacije? - pita se posvojiteljski par.

- Preporuke sudovima da bolje prouče i pripaze su super i pohvalne, ali što dalje s ovom djecom koja su u Zambiji? Što je s jos osmero malih Hrvata koji su još u Kongu i tko zna koliko još djece i obitelji u postupku, koji su se već upoznali putem video poziva i pripremaju se na novi život, novu obitelj i novu sredinu? Neki od njih već ovdje imaju biološke sestre i braću koja ih čekaju. Hoćemo im reći da ipak neće ići u svoju obitelj i novi bolji život jer se, eto, birokracija i političari ne mogu dogovoriti o kojem Kongu je uopće riječ, a kamoli nesto drugo?

Mi ovdje ne pričamo o igračkama, već o djeci. Djeci koja ne razumiju, koja trebaju brigu i ljubav. S ovakvim načinom postupanja prema njima i ostalima koji čekaju, što u Hrvatskoj, Africi ili  bilo gdje drugdje, nećemo stvoriti male, ponosne i samopouzdane ljude, već ranjene socijalne slučajeve s tužnim pričama koje će se onda prenositi iz generacije u generaciju. A to je, između ostalog, upravo ono što se posvajanjem želi i spriječiti - kaže nam drugi par i dodaju da misle da je cijeli ovaj slučaj nesporazum jer, kako kažu, nitko se od dosadašnjih hrvatskih posvojitelja ne skriva s djecom, nitko djecu nije kupio, oteo ili prodao, već su je posvojili u najboljoj namjeri.

'SAD JE SVE NA SLUŽBAMA' Osmero Hrvata još nije pušteno iz zatvora. Zambijska novinarka za 24sata: Čekaju se svi papiri

Adresirali su i važan aspekt ove priče - utjecaj izvještavanja o uhićenoj osmorki na djecu.

Prvi par kaže da im je njihova djevojčica zabranila gledanje vijesti.

- Medijski linč čini ogromnu štetu i posvojenoj djeci i posvojiteljima, ali i pokazuje koliko je zapravo hrvatsko društvo netolerantno prema međunarodnim posvajanjima - kažu.

Drugi par opisuje ružne situacije s kojima su se posljednjih tjedana suočila djeca i posvojitelji.

- Osjećaj je odvratan, blago rečeno. Naravno da ovakav medijski linč čini štetu svima, a najviše djeci. Neka su djeca, otkad je ovo počelo, maltretirana po školama i vrtićima, kao i roditelji, od strane druge djece, roditelja pa čak i zaposlenika škola. Ima svega.

Djeci se govori pogrdno, tipa 'vrati se otkuda si došla, na ulici i u školama. U vrtićima se djeci i roditeljima prilazi otvoreno i ispituje 'a da li je tebe tvoja mama ukrala?', dok u isto vrijeme službe u tim istim ustanovama većinom ne reagiraju i oglušuju se na to. Neki od njih čak i sami ispituju djecu na koji su način, kada i s kim došli u Hrvatsku te 'gdje su im pravi roditelji'. Zbog toga su neke obitelji čak počele razmišljati o selidbi van Hrvatske, a neke su već odselile - prepričava nam drugi par.

Kako kažu, jako ih smeta što nitko ne priča o djeci i što se ne stavlja fokus na njihovu dobrobit. Naglašavaju da u obiteljskom zakonu DR Konga stoji da se odobravaju međunarodna posvajanja ako sud zaključi da je to u najboljem interesu djeteta.