'Prije terena poljubim djecu jer ne znam hoću li se ikad vratiti'

Poštovana gospođo Predsjednice, zovem se Goran Poštić, živim u Slavonskom Brodu, oženjen sam i otac troje djece. Od 2010. godine radim kao pirotehničar u humanitarnom razminiranju, gdje sam od početka nailazio na razne probleme, kako u samom radu, tj. obavljanju poslova humanitarnog razminiranja, tako i u realizaciji svojih osnovnih prava, plaća, terenski dodatak, godišnji odmor, počinje svoje pismo čovjek koji godinama radi jedan od najstresnijih poslova na svijetu - bavi se razminiranjem.

- Već 2011. godine sam kod prvog poslodavca ostao uskraćen za pet mjesečnih plaća i pet mjeseci terenskog dodatka, koje do dan-danas, unatoč sudskom rješenju, nisam uspio naplatiti, a u međuvremenu je tvrtka zatvorena.

Tužio i ništa nije postigao

Pomirivši se s tim, prešao sam u drugu tvrtku, u kojoj sam i danas, ali opet sa starim problemima, ovaj put su u pitanju plaće za tri mjeseca i terenski dodaci za četiri mjeseca. Neću Vas više zamarati osobnim problemima, znam da ne možete riješiti moju financijsku situaciju, ali Vas molim da svojim utjecajem poduzmete nekakve korake da se stanje u humanitarnom razminiranju barem u ovih par zadnjih godina, koliko je ostalo, dovede u red i da mi pirotehničari konačno ne budemo robovi nadobudnih gazda koji se bore samo za svoje interese. Možete li zamisliti u kakvim uvjetima radim, sa svojim kolegama, ovaj odgovoran i težak posao. Tri mjeseca bez plaće, tri mjeseca neizvjesnosti za moju obitelj, tri mjeseca pod pritiskom u minski sumnjivom području. Izgovori poslodavaca su najčešće niska cijena kvadrata, koju su sami između sebe dogovorili, izlazeći na javne natječaje sa sramotno niskim cijenama, koje su se znale spustiti i ispod tri kune po kvadratnome metru.

Trenutačno radim na projektu čija cijena po kvadratu iznosi 4,20 kn. Neki projekti se rade i po nižim cijenama. Takvim načinom rada se uvelike umanjuje kvaliteta odrađenih područja i postoji velika mogućnost da takva područja ne budu u potpunosti očišćena od mina, što dovodi u opasnost život lokalnog stanovništva koje će u budućnosti koristiti ta područja.

Svi su u opasnosti

Velik novac se izdvaja iz državnog proračuna za humanitarno razminiranje, velik novac se povlači iz EU fondova namijenjen za humanitarno razminiranje, a mi pirotehničari radimo, izlažemo svoj život opasnosti za crkavicu, za koju ne smijemo niti pitati, jer smo odmah neradnici, bundžije, stoji u šokantnom pismu čovjeka koji čisti Hrvatsku od mina i koji je pomoć zatražio od predsjednice.

Hrvatski pirotehničari ponovno dižu svoj glas zbog nelojalne konkurencije koja primorava njihove poslodavce da prihvate manju cijenu za kvadrat razminiranog prostora od one koja bi bila realna. Neki, poput Gorana Poštića (48), pirotehničara iz Slavonskog Broda koji taj posao radi šest godina, primorani su pisati i predsjednici države.

– Nisam joj pisao da bih je opteretio time koliko malo zarađujemo, time kako tri ili pet mjeseci ne dobivamo plaću ili zbog toga jer nam kasne terenski dodaci, nego da je zamolim da se izbori za zaštitnu cijenu kvadrata očišćenog prostora na kojemu su ubojita eksplozivna sredstva koja po meni ne bi trebala biti manja od sedam kuna. Pisao sam joj u ime svih svojih kolega pirotehničara, no odgovora još nisam dobio. Iskreno govoreći i ne nadam se – rekao je Goran Poštić.

On zajedno sa svojim kolegama odlazi u zadarsko zaleđe uklanjati mine, a kod kuće ostavlja suprugu, koja je na bolovanju, te troje djece, dvije studentice i jednog srednjoškolca. Svaki put se s njima oprašta i ne zna hoće li se vratiti.

Predsjednice, pomozi

- Pirotehničar može samo jednom pogriješiti i više nikad. Možete li zamisliti pod kojim pritiskom radimo dok pregledavamo prostor, u glavi su nam misli o tome kako ćemo školovati djecu, hoćemo li moći platiti režije, pa i kredite. Cijena kvadratnog metra očišćenog prostora je niska, trenutačno se kreće između tri i četiri kune po četvornome metru, realno bi bilo da bude dvostruko veće i tada bi poslodavac bio na pozitivnoj nuli. To nas tjera da deminiramo znatno više kvadrata nego što je zakonom to dopušteno. Moje su me kolege zamolile da kažem kako se svi mi trudimo da unatoč tome svoj posao odradimo temeljito, jer svjesni smo da će nakon što mi odemo taj prostor koristiti ljudi koji su uvjereni da smo uklonili mine. Ako se dogodi nesreća, mi smo odgovorni za taj prostor sljedećih deset godina. Veliki je to psihički pritisak. U ovom našem poslu pojavilo se mnogo privatnih tvrtki. Kad sam počinjao, bilo ih je dvadesetak i nešto, a sad je ta brojka viša od četrdeset. Smatramo da je država napravila pogrešku što je dopustila privatnim tvrtkama obavljati posao. Ako je to državni problem, onda bi se ona o tome trebala i skrbiti – kaže Goran.

Na prosvjedima pirotehničara u Zadru 2012. i Zagrebu 2013. godine isticani su problemi o kojima govori i Goran Poštić.

Poginulo 37 deminera

- Od 1991. godine gotovo 2000 ljudi u Hrvatskoj stradalo je od mina, a poginulo je 37 deminera. Prema procjenama sindikata, ako se deminiranje u Hrvatskoj nastaviti odvijati trenutačnom dinamikom, zemlja će, umjesto 2019., kad je predviđeno, od mina biti čista tek 2032. godine.

Na pismo Gorana Poštića protokolarno je reagirala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Njegov je problem preusmjerila na Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je zamolila da sukladno postojećim zakonima Republike Hrvatske reagiraju ako postoje indicije da se krši neki zakon.

Minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske iznosi 486,60 četvornih kilometara, i to kao rezultat aktivnosti humanitarnog razminiranja i općih izvida. Minski sumnjivi prostor obuhvaća devet županija, 71 grad i općinu koji su zagađeni minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj još postoji 46.317 mina. Minsko sumnjivi prostor zagađen je i velikim brojem neeksplodiranih ubojnih sredstava, posebno u područjima intenzivnih borbenih djelovanja tijekom Domovinskog rata.

Lopticu prebacila 
na ministarstvo

Poštićevo pismo zaprimili su u Uredu predsjednice, no nisu se javno očitovali već su problem i dokumentaciju preusmjerili na Ministarstvo unutarnjih poslova tražeći da oni postupaju po službenoj dužnosti, ako misle da postoji problem.

Da se sve očisti,
treba 20 godina

Nacionalnim programom koji je u rujnu 2009. donio Hrvatski sabor predviđeno je da se razminiranje završi do 2019. godine, no ljudi koji rade na tom projektu nisu sigurni hoće li taj rok biti ispoštovan. Naime, razminiranje se ne financira planiranom dinamikom, nego u manjim iznosima.