Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
5 komentara

'Pripremali smo se na Dinari i s nje smo munjevito krenuli...'

Slobodan Vučko iz Bjelovara u rat je krenuo prvog dana kolovoza 1991. Za Oluju kaže da je njome srušen mit o srpskom vojnom junaštvu koji je građen desetljećima, pa i stoljećima, a u kojem su svoje poraze vremenom pretvarali u pobjede

Privatni album
Foto: Privatni album
5 komentara

Umirovljeni narednik Bjelovarčanin Slobodan Vučko smatra kako je vojno redarstvena operacija Oluja bila je kruna višegodišnjeg pripremanja i vojnog ‘odrastanja’ kako bi se izvela jedna tako briljantna akcija koja je u nekoliko dana doslovce pomela okupatora koji je do tada držao gotovo trećinu našeg teritorija.

Oluja je toliko savršeno izvedena da je postala i predmet proučavanja u vojnim školama nekih zemalja, kazao nam je svojedobno Vučko te s ponosom naglasio  kako je njome srušen mit o srpskom vojnom junaštvu koji je građen desetljećima, pa i stoljećima, a u kojem su svoje poraze vremenom pretvarali u pobjede.

Privatni album | Autor: Fenix-Magazin.de Foto: Fenix-Magazin.de

Vučko je 1991. napustio siguran posao u bjelovarskoj Tvornici autodijelova i pristupio Zboru narodne garde. U rat je krenuo prvog dana kolovoza 1991. i postao pripadnik A satnije, koja je bila u sastavu 105. brigade. Ratni put A satnije poznat je po masakru koji je nad njezinim pripadnicima izvršen u selu Kusonjama.

Munjeviti proboj do Knina

Akciju Bljesak je dočekao u gardijskoj brigadi Pume, a kao njezin pripadnik sudjelovao je i u osvajanju Dinare i Knina, gdje su kninsko područje imali kao na dlanu.

No da bi uopće i krenuli na Dinaru, morali su deblokirati Maslenički most i očistiti zadarsko zaleđe. Kad se krenulo ka slomu okupatora i njihovih pomagača iz Srbije, jedan od pravaca koji je vodio prema Kninu bio je i onaj s vrhova Dinare. S njega su Pume, nakon munjevitog razbijanja neprijateljskih džepova, među prvima ušli u glavni grad takozvane Srpske krajine. Iza njih je u Knin, uz drugog pravca, ušla i 4. splitska gardijska brigada te su zajedničkim snagama “izbrisali” velikosrpsku ideju da “gdje god se pojavi noga Srbina, to je njegova zemlja”. Ali, kaže nam, za slavlje nije bilo vremena jer se neprijateljskoj vojsci trebala slomiti i kralježnica kako okupatorska zmija više nikad ne bi puzala hrvatskim prostorima.

Privatni album | Autor: Fenix-Magazin.de Foto: Fenix-Magazin.de

'Da su nam dopustili da nastavimo danas ne bi postojala Republika Srpska'

Splitskim sporazumom, kaže Vučko, jedinice HV-a ušle su u Bosnu i Hercegovinu kako bi pomogli u razbijanju okupatora.

- Krenuli smo od Glamoča i Jajca, preko Mrkonjić Grada, prema Banjoj Luci. Putem smo nailazili na džepove velikog otpora, ali je u neprijateljskim redovima vladao strah od naše vojske koja je pokazala sve odlike profesionalno ustrojene i maksimalno motivirane postrojbe u želji da savlada neprijatelja - ispričao je zapovjednik desetine za paljbenu potporu minobacačima.

Privatni album | Autor: Fenix-Magazin.de Foto: Fenix-Magazin.de

Kaže da su bili u silnom naletu i nezadrživi te da mu je žao što su morali stati pred Banjom Lukom.

- Da su nam političari dopustili da nastavimo, vjerujem da danas ne bi postojala Republika Srpska, a ideolozima Velike Srbije bi za sva vremena izbili iz glave Memorandum SANU - kazao je Vučko, 30-postotni invalid.

'U Banja Luku smo mogli doslovce ušetati'

Iako je neprijateljska vojska bila u rasulu, zapovjedništvo Republike Srpske nije vjerovalo da njihovi položaji padaju poput kule od karata.

Privatni album | Autor: Fenix-Magazin.de Foto: Fenix-Magazin.de

- Kad smo ovladali hidrocentralom Voćac, koja strujom napaja Banju Luku, kako bismo im dokazali da je njihov slom neizbježan, u nekoliko navrata smo im isključili struju. Tada je, prema našim spoznajama, počelo masovno bježanje iz Banje Luke, gdje je ostalo oko 10 posto stanovništva - rekao je Vučko i dodao kako su se u Banju Luku mogli doslovce ušetati.

Ponosan na Otkos 10

Ponosan je i na prvu oslobodilačku akciju u Hrvatskoj Otkos 10, kojom je oslobođen velik dio do tada okupiranog područja na Bilogori te okupatoru zadan prvi veliki poraz, koji je ujedno dokazao i spremnost za oslobođenje ostalih dijelova Hrvatske.

- Nakon novljanskog ratišta 105. brigada se preselila u istočnu Slavoniju. Točnije, na područje oko Komletinaca, otkud je prijetila opasnost da brojčano i tehnički bolje opremljeni neprijatelj krene na zacrtani pravac Virovitica - Karlobag - kazao je Slobodan Vučko umirovljen 2003. godine.

Željko Rukavina/24sata | Autor: Željko Rukavina/24sata Foto: Željko Rukavina/24sata

 Iako je u HV-u proveo 12 godina, Kusonje i pogibija suboraca ostali su mu, naglasio je, jedan od ožiljaka koji, tvrdi, nikad neće zacijeliti. 

Tema: Oluja - Dan pobjede

Možda vas zanima i ovo:
Message