Profiter i spasitelj: Stvari koje možda niste znali o Schindleru

Ratni profiter sumnjiva morala, industrijalac i izrabljivač robovske židovske radne snage, njemački obavještajac, hohštapler kojemu su samo bili bitno užici, brza zarada, luksuzan život, lijepe žene... Tako bi se moglo opisati Oscara Schlindera na početku Drugog svjetskog rata. Za 1200 Židova i njihovih potomaka te za cijeli židovski narod on će ostati upisan u povijest kao heroj u vremenu teškog zla, kao čovjek koji je zahvaljujući svojom nevjerojatnom sposobnošću uvjeravanja, svojim šarmom i vezama među nacistima uspio spasiti 1200 svojih židovskih radnika od sigurne smrti. Potkupljivao je, pregovarao i kupovao slobodu za svoje radnike, za svoje Schindlerjuden. 

Lagodan život ispunjen užicima

Schindler je u svom životu prošao kroz 3 faze: prva je bila ta u kojoj ga je interesirao samo novac, druga je bila ta u kojoj je želio zaraditi novac, spasiti svoje radnike i spasiti sebe i na koncu treća u kojoj je shvatio da ne može ostvariti sve tri stvari, nego da se mora odlučiti za jednu od te tri - Oskar Schindler se odlučio za najbolju od te tri, odlučio se za spašavanje svojih radnika.

Rođen 1908. u bogatoj njemačkoj katoličkoj obitelji u Češkoj u gradiću koji su većinom naseljavali Nijemci (područje Sudeta koje je Hitler 1938. pripojio Reichu) koja je za vrijeme Velike depresije bankrotirala. Schindler je upamćen u svom mjestu kao loš đak, teškog, impulzivnog karaktera sklon ludim utrkama motociklom. Iz gimnazije je izbačen zbog krivotvorenja svjedodžbe. S ocem Hansom, sklonom konjaku i ženama, se nije  slagao, moglo bi se reći i da ga je mrzio, a pomirili su se tek za vrijeme rata. Sin je tada u sebi prepoznao očeve poroke..

Oženio se vrlo mlad. Imao je tek 20 godina kad je stupio u brak s Emilie Pelzl koja je unatoč  njihovu lošem braku, desetljećima ostajala s njime i bila njegova neprimjetna snaga. S Emilie nije imao djece ali je zato dobio dvoje djece, sina Oskara i kći Edith, u izvanbračnoj vezi sa sumještankom Aurelijom Schlegl.

Na početku se poput većine Nijemaca zanosio idejom nacionalsocijalizma i bio član nacističke stranke (NSDAP). Bio je i agent Abwehra, njemačke špijunske službe. Kad je počeo rat 1939. Schlinder je tu vidio veliku mogućnost i priliku za bogaćenje. Od rane mladosti volio je lagodan život, provode, piće, žene...

Schindler (na slici) u društvu supruge

Kad je u siječnju 1940. kupio dobio u vlasništvo židovsku tvornicu od nje stvara tvornicu emajliranog posuđa Deutsche Emailwaren Fabrik, tvornica počinje izvrsno poslovati, zahvaljujući prvenstveno sposobnim židovskim poslovođama i njegovim kasnijim prijateljima Itzaku Sternu, Abrahamu Bankieru i drugima. U njoj je proizvodio posuđe za njemačku vojsku a voditi takvu tvornicu je puno bolje nego biti na bojišnici.

Kada su se Stern i Schindler prvi put sreli, Schindler mu je pružio ruku, no Stern ju je odbio. Kada ga je Schindler pitao zašto, on mu je rekao da je on Židov i da je Židovima zabranjeno rukovati se s Nijemcima. Schindler je na to odgovorio njemačkom frazom: "Scheiße".

Savjest nadvladala želju za profitom

Poslovni uspjeh treba zahvaliti i Schindlerovoj sposobnosti podmićivanja visokopozicioniranih nacističkih službenika.
Nije bilo onoga što Schindler nije mogao nabaviti na crnome tržištu - od luksuzne odjeće i nakita, do prvoklasne hrane i pića. Korupcija među nacističkim dužnosnicima je cvala, a s njom i Schindlerovi  poslovi.

Vjerojatno je Herr Direktor, kako su ga radnici zvali u početku bio motiviran novcem - naprimjer, skrivajući bogate Židovske industrijalce - no kasnije je štitio svoje radnike bez obzira na cijenu. On bi, naprimjer, govorio da su nesposobni ili radnici bez udova esencijalni u njegovoj tvornici. Kada bi Nijemci ozlijedili njegove radnike, Schindler bi odmah ulagao prigovore vladi. Schindler su tijekom rata jednom uhitili zbog toga što je poljubio mladu Židovku u obraz, a drugi put ga je uhitio Gestapo zbog aktivnosti na crnom tržištu.

Potpuna prekretnica u njegovu odnosu prema nacizmu nastupa s konačnom likvidacijom krakovskog geta, u ožujku 1943., kada je nakon više od sedam stoljeća u samo nekoliko dana prestao postojati "židovski Krakov." Svjedočio se monstruoznosti režima te mu je savjest uspjela nadvladavati želju za profitom. Od tada je sve podredio spašavanju židovskih radnika kojih je tada u tvornici više od tisuću.

Njegova tvornica tako postaje utočište za Židove, a njegovi radnici prepoznaju se kao Schindlerjuden. On potkupljiva, pregovara, kupuje slobodu za svoje štićenike.

Kada je nakon prodora Crvene armije njemačka vojska odlučila raspustiti logor u Krakovu, Schindler je uspio ishoditi premještanje svoje tvornice i to zajedno sa svim radnicima. Uz molbu za premještanje priložio je i legendarnu listu s 1.200 imena Židova, koja je za te ljude značila spas od deportacije u koncentracijski logor i sigurne smrti.

Nitko zapravo ne zna koji su bili Schindlerovi motivi.

- Znao sam ljude koji su radili za mene...Kad znaš ljude moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima - kazao je jednom prilikom Schlinder.

Svi poslovi su mu propadali

Nakon rata odselio je u Argentinu i pokušavao pokrenuti biznis. No jedan za drugim svaki posao mu je propadao. Vratio se u Njemačku, no ni tamo nije imao poslovnog uspjeha. Umro je siromašan.

Živio je tako od pomoći "svojih" Židova koji su do kraja života 1974. o njemu materijalno brinuli i bili mu jedina emocionalna potpora i jedina sigurna luka u životu. Izraelska država dodijelila mu je 1963. priznanje Pravednika među narodima a tri godine kasnije njemačka vlada odlikovala Križem za zasluge. Umro je u njemačkom gradu Hildesheimu, a po vlastitoj želji pokopan je na katoličkom groblju na gori Sion u Jeruzalemu.

To što je on u životu bio nacist, ratni mešetar, bonvivan kojemu su tjelesni užici i lagodan život uvijek bili na prvom mjestu Židovi mu nikad nisu zamjerali.

- Mi na njemu nismo vidjeli mane, niti smo ih tražili, a da ih je imao i stotine, rado bismo mu otpustili sve grijehe - rekao je jednom prilikom bivši logoraš Mietek Pemper koji je otipkao poznatu Schlinderovu listu. Na Schindlerovu spomen ploču napisali su "Zahvaljujemo Bogu što je bio naš."

Nepoznate činjenice o filmu "Schindlerova lista"

Film iz 1993. redatelja Stevena Spielberga "Schindlerova lista" jedan je od najnagrađivanijih i najgledanijih filmova ikad snimljenih. Donosimo vam 20 manje poznatih činjenica vezanih uz to filmsko remek-djelo:

1. Jedan od 1200 Židova koje je Schindler spasio od nacista, emigrirao je na Beverly Hills 1948. gdje je otvorio trgovinu s putnom opremom. On je proveo 40 godina u nastojanju da napravi film o svom preživljavanju, a 1951. je s tom idejom pristupio i redatelju Fritzu Langu, no bezuspješno. Kasnije je nagovorio Thomasa Keneallyja, australskog pisca da napiše roman o svemu, koji je nazvan "Schindlerova Arka" 1982., a po kojoj je kasnije snimljen film.

2. Iako su Stevenu Spielbergu prvom ponudili prava na film, nije ga htio odmah snimati jer se osjećao "nedovoljno zrelo" za to. Tada je direktor filma pokušao naći drugog režisera. Roman Polansky osjećao se preblizu toj priči jer je sam preživio holokaust kao dijete u Krakovu, iako je poslije režirao film "Pijanist" slične tematike. Kad su ponudili film Martinu Scorseseu odbio ih je smatrajući kako bi režiser trebao biti Židov.

3. Spielberg je naposljetku pristao raditi taj film, no tek nakon što snimi Jurassic Park.

4. Branko Lustig, hrvatski filmski producent, postao je producent na Schindlerovoj listi nakon što je Spielbergu pokazao broj iz Auschwitza koji je kao dječak zaradio u dvogodišnjem zarobljeništvu tamo.

5. Iako je na listi glumaca za film bilo puno poznatih imena, Spielberg nije htio u njemu Kevina Costnera, Mela Gibsona ili Warena Beattyja. Umjesto njih, odabrao je Liama Neesona nakon što ga je gledao u kazališnoj predstavi "Anna Christie".

6. Za ulogu Amona Goetha Spielberg je odabrao Ralpha Fiennesa nakon što je vidio njegovu izvedbu u "Orkanskim visovima".

7. Fiennes se za ulogu morao udebljati 15 kilograma kako bi odigrao ulogu uhranjenog njemačkog časnika Goetha.

8. Spielberg je odbio primiti plaću za taj film, govoreći kako bi to bio "krvav novac".

9. Osim toga, Spielberg je želio snimati crno-bijeli film jer ga je to podsjećalo na jedan odličan dokumentarac o holokaustu.

10. Većina je filma snimljena u židovskom getu Krakova, no za potrebe filma je uz sam grad izgrađen i koncentracijski logor.

11. Dok je snimao Auschwitz, Spielberg nije želio ući u logor iz poštovanja prema ljudima umrlim tamo.

12. U jednom intervjuu Spielberg je priznao da mu je najdirljiviji dio snimanja bilo slavlje Pashe u hotelu, gdje su im se pridružila dva njemačka glumca koji su glumili naciste. U jednom je trenutku samo počeo plakati.

13. Spielberg je svoje dane provodio na snimanju Schindlerove liste, dok bi navečer pak uređivao fotografije iz Jurassic Parka.

14. Postojali su dijelovi filma koje Spielberg nije mogao gledati bez suza, osobito oni u kojima se Židove ponižava, žene svlači, reže mi se kosa...

15. Kad god se osjećao deprimirano i potonulo, Spielberg bi nazvao svog prijatelja, komičara Robina Williamsa da ga razveseli.

16. Tijekom snimanja, Spielberg je ulovio kadar s malom djevojčicom u crvenom kaputu, a to je jedina scena filma u boji. Oliwia Dabrowska u to je doba imala tri godine te mu je morala obećati da film neće pogledati dok ne navrši 18 godina.

17. I u stvarnom je životu postojala djevojčica u crvenom kaputu koja je preživjela holokaust i napisala knjigu o svom životu objavljenu 2002.

18. Na film je utrošeno 22 milijuna dolara, a zaradio je 96 milijuna u SAD-u te preko 225 milijuna u ostatku svijeta.

19. Na premijeri u Varšavi, Spielberg je uzeo saksofon te šest minuta na njemu svirao istočno europsku glazbu.

20. Spielberg je inzistirao da se na kraju filma istakne Udruženje Shoah te naznači koliko je ljudi preživjelo zahvaljujući Schindleru.