Prvi u Hrvatskoj: Pravimo i prodajemo ekološke igračke

Kad bi mogli, pola školskog dana bismo zamijenili s ovim jer ovo ima smisla, puni entuzijazma, volje, veselja i predanosti radu govore nam učenici Osnovne škole “Stjepana Radića” iz Brestovca Orehovičkog.

Od 2014. imaju Učeničku zadrugu Zviranjek, a sredinom veljače kao prva osnovna škola u Hrvatskoj, ali i prva u jugoistočnoj Europi, ušli su u projekt “Poduzetničko gnijezdo”, projekt SEECEL-a Ministarstva poduzetništva i obrta. Riječ je o međunarodnom projektu poticanja poduzetništva kod učenika osnovnih škola.Osnovnoškolci iz Zagorja tako imaju pravi mali poduzetnički projekt: informatički praktikum, teorijsku nastavu o poduzetništvu i čak tri proizvodne linije. Vlastitim rukama proizvode tačke, zagorski cug, majice, torbice, košare, koševe... Sve proizvode označuju QR kodom i prodaju. Od prodaje zasad ne zarade puno, ali sav novac reinvestiraju za nove proizvode i inovacije. Kupac, naravno, za svaki kupljeni proizvod dobije i račun.

- Šivam platno za torbice i njih najviše volim izrađivati. Sretna sam u školi za ovom šivaćom mašinom – odušeljena je programom Tihana Tovernić, učenica 5. razreda.

Nakon što skroje i sašiju majice ili torbice, na red dolazi sitotisak. 

Za njega su zadužene učenice 8. razreda Ena Kolarić, Marta Šenjug, Petra Valjak, Vedrana Jakuš – Mejarec i Ivona Belošević.
- U vrijeme izljeva mozgova moramo razmišljati o budućnosti. Želimo iskoristiti ono što imamo. Sve što radimo, uzimamo iz prirode. Imamo i vanjske suradnike. Primjerice, jedan deda nam daje drva za izradu vlakića. Svi si međusobno pomažemo i surađujemo, bez obzira na to tko radi na kojoj proizvodnoj liniji. I sve to učimo kako bismo jednog dana bili poduzetnici – mudro zbori osmašica Petra Valjak.

Upravo je zagorski cug zaštitni znak njihove proizvodne linije. S obzirom na to da su u Zagorju već poznate drvene igračkice konja, namještaja ili klopoteca, ravnatelj škole Zdenko Kobeščak rekao je kako su htjeli raditi nešto drugo i odlučili su se za već zaboravljeni zagorski cug. Osim što je divan suvenir, on je i didaktička igračkica.

- Kaj se nišče ne spomni kak su se Zagorci pelali s tim cugom? Pa na krovu, zna se. Je, v Zagorju ni tunelof. U ta vremena, a i puno kasnije, znali smo negdi z brega videti zagorski cug. Zvali smo ga gusjenica jer se svijal ko pruga. Uvek je imel puno više od dva vagona. Otkad je zgubil dim, bilo ga je teže videti, a danas... To kaj danas ide po štrekama, to ni ni cug ni vlak, kajti to niš ne vleče – podučio nas je na kajkavskom Karlo Drempetić.
I on je učenik 8. razreda i izrađuje vlakiće.

- Koristimo samo ekološke boje, a za zagorski cug koristimo samo plavu, crvenu, žutu i zelenu boju. Nekad su Zagorci s cugom hodali na posel u Zagreb, a naše bake su vozile sir i vrhnje na prodaju. I zato zagorski cug mora opstati, makar samo u našim igračkama – pametno zbori Karlo.

Učenicima je partner u “Poduzetničkom gnijezdu” i Hrvatska gospodarska komora. Od njih su dobili dva mala stroja koji zamjenjuju klasičan luk i pilicu. Na tim strojevima režu drvo i izrađuju različite ukrase. I ekološki su osviješteni. Iskorištavaju plastične boce, režu ih na trakice i od njih pletu košare.

- Kostur košare najčešće je od trske i bambusa, a mi radimo tri vrste pletenja. Nekad su se te košare koristile za nošenje slame, danas su lijep ukras za kuću – kaže osmašica Maja Čmarec.

Neki su učenici za poduzetničjke radionice zainteresirani više, neki manje. Svakog se prati i vidi koji dio ga najviše privlači pa ih učitelji dodatno potiču. Vidljivo je koliko uživaju u takvoj nastavi i s kolikim žarom proizvode.

- Bitno je od najmanjih nogu učiti o poduzetništvu i učenike usmjeravati. Gledamo da učenik ima barem jedan ugodan sat u školskom danu i to je veliki uspjeh. Nije baš popularno reći, ali većina nastave danas svodi se na bubanje bespotrebnih stvari. Ovo je praktično, potiče učenike na razmišljanje, na kreativnost. Kroz našu zadrugu i sad ‘Poduzetničko gnijezdo’ vidimo kako razmišljaju o praktičnom znanju i svojoj budućnosti, čime će se baviti, od čega će živjeti... – ponosan je na rad škole i na svoje učenike ravnatelj Kobeščak.

- Želimo da svaki učenik bude zadovoljan, da svaki roditelj s veseljem upisuje dijete u našu školu – dodaje ravnatelj.
Naglasio je i da su, otkako su počeli s praktičnim dijelom nastave, nestali i problemi s nekim učenicima. Kaže, međusobno se više poštuju, surađuju, druže, rade... Nemaju problema s nasiljem ili izostancima. Jednostavno više nemaju problematičnih učenika.