'Radimo u pekarnici, ali vožnja u ovom vlaku puno je gora...'

Jesi živ, pitam kolegu Gorana, on iscrpljeno odgovara: “Jesam, jesam...”. Dalje šuti i ne javlja se. Znoji se, leđa mu sasvim mokra. Mokri su i prozori u vagonu. Od vlage, sparine, od zvizdana na vrelom danu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:34

'Radimo u pekarnici, ali vožnja u ovom vlaku puno je gora...' | Video: 24sata/pixsell

Našli smo se u ponedjeljak, 1. srpnja, točno u podne ispod sata na Glavnom kolodvoru. Turisti razbacani po mramornom podu, ulaštenom kao zrcalo, sjede s ruksacima na leđima. Domaći stoički podnose vrućinu na nogama, mašu novinama ili pokojom lepezom, na pamučnim majicama znojne mrlje.

- Je li vruće - pitamo željezničara koji maljem udara po kotačima vlakova.

- Užas - odmahuje i ide dalje. Vadimo digitalni termometar. Temperatura je 34,8 stupnjeva u hladu, a na suncu 43.

Tražimo vlak u koji se trebamo ukrcati. Idemo do Vrbovca.

- Gdje je – pitam. Željezničar mi pokazuje vlak na udaljenom peronu na zvizdanu, bez nadstrešnice kao i ostali.

- Drago mi je, ja sam Matej. Danas idem za Osijek – govori mi kondukter koji nas je ugostio u “Mađaru”. To je stari vlak, onaj bez klime, još iz bivše Jugoslavije. Zovu ga tako jer je proizveden u Mađarskoj još 1970-ih. Matej (30) u vlakovima provjerava karte od 2012. Dobro je što nema gužve. U vagonima po nekoliko putnika, u jednom samo jedna žena.

- Meni je dobro, jadni ljudi iza. Niste vidjeli vlakove od Zagreba prema Zaprešiću kad ljudi krenu kući, ukrcaju se, neki ostanu vani jer nema mjesta. A unutra užas, lijepe se jedni na druge, tko zna koliko je stupnjeva unutra – kaže nam strojovođa Marko (28). Kod njega u kabini bila su 33 stupnja, i to uz klimu.

Rezervna odjeća za posao

Pitamo ga kako preživljava vrućinu dok vozi vlak.

- Imam dvije majice, pa se presvlačim. I kratke hlače, u koje uskočim čim završim s poslom. A onda do kuće tri i pol sata vožnje do Vinkovaca, i to ako je sve u redu – objašnjava uz smijeh. Marko je sin strojovođe, odrastao je u vlakovima i upisao je školu te se obrazovao za svoj posao. Voli željeznicu, malo manje voli ono što se s njom događa. Pitamo jesu li sve kabine strojovođa klimatizirane.

- Jesu, ali nekidan se klima u kabini pokvarila, i to u novom vlaku. Gledam i na pultu piše da su 43 stupnja. Što sam mogao? Prijaviti defekt? Mogao sam, ali sam nastavio voziti i otvorio sve prozore. Ubio me propuh, glava mi je pucala – kaže Marko.

Kratko smo razgovarali i s putnicom Vesnom Sremec (60).

- Prije nekoliko dana do Zagreba sam četiri puta presjedala. Došla sam nekoliko sati kasnije nego što sam planirala. Strašno je to – kaže nam gospođa Vesna.

Dok smo sjedili kraj nje, izmjerili smo 35,5 stupnjeva. Druge dvije putnice dodaju da trebamo biti u vlaku koji iz Zagreba ide u 14 sati i 47 minuta.

- Piše da je klimatiziran, ali klima ne radi. A prozori se ne mogu otvoriti. Radimo u pekarnici, ali vožnju vlakom ne možete ni s čim usporediti – govore nam.

Konačno dolazimo do Vrbovca. Kondukter Matej maše nam za pozdrav. Mi sa strojovođom Markom izlazimo na kolodvor. Vadimo termometar. Na suncu 43, a u hladu na stajalištu je bolje - 39,2 stupnja. Na peronu razgovaramo s Katarinom Smajlović (42).

Pustite nam malo klimu

- Čekam vlak za Dugo Selo, gdje presjedam za Novsku. Bila sam kod sina. Pozlilo mi je kad su mi rekli da vlak ide za dva sata. Sad čekam – govori nam Katarina. “Mađar” kojim smo stigli ostao je parkiran na kolosijeku, a strojovođa Marko pozvao nas je na sok da se osvježimo. “Što čekamo?”, naivno ga pitamo.

- Autobuse – govori.

- Kakve?

- Zamjena za vlakove iz Križevaca. Pruga se obnavlja. Ako bude sve u redu, stići će do 14.45 - kaže. Konačno stižu tri autobusa. Puni su putnika koji jedva čekaju izaći. Jedna putnica dovikuje željezničarima: “Jeste nam rashladili vagone? Malo klime, ha?”. Strojovođa Marko ranije je ušao u vlak. S putnicima iz autobusa ulazimo i mi. Stari limeni “Mađar” najmanje sat i pol na suncu je čekao povratak u Zagreb.

U vagonima mjerimo 37 stupnjeva. Između duplih stakala vagona uvukla se vlaga, koja se kondenzirala u kapljice. Putnicima se znoj cijedio s čela. Neki pušu i ponavljaju: “Užas, užas”.

U jednom trenutku kroz otvorene prozore ulazi gusti dim paljevine. Netko je zapalio smeće kraj pruge. Vlak je pokupio sav dim. Ulazimo u Zagreb. Ali to traje. Vlak se jedva kreće. Strojovođa Marko kaže da vozi 50 kilometara na sat, a ima dionica na kojima vozi samo 30. Konačno stižemo na Glavni kolodvor.