Redatelj Radivoje Raša Andrić gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2, a među temama govorio je o filmu "Ljeto kad sam naučila letjeti", koji je snimio, a dotakao se i pisma koje je razljutilo srpsku veleposlanicu
NEDJELJOM U 2
Raša Andrić: 'Srpski vojnik koji je gledao moj film rasplakao se zbog smrti hrvatskog branitelja'
Čitanje članka:
4
min
Redatelj Radivoje Raša Andrić gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2, a govorio je o svom filmu "Ljeto kad sam naučila letjeti", o djevojčici koja s bakom iz Beograda dolazi na Hvar te pismu kojim je razljutio srpsku veleposlanicu u Zagrebu.
Voditelj Aleksandar Stanković na početku ga je pitao koliko mu pametno gostovati na HRT-u s obzirom na to da je čovjek iz Srbije, koji režira filmove i koji je jedan dio novaca za filmove dobivao od države na što je rekao kako nikada nije obraćao pozornost na to.
- Pratim ono što osjećam, tako sam odgojen, tako su me roditelji naučili i onda nemam nikakav ni strah, ni brigu. Ako mi zbog toga ne daju podršku za filmove, nema veze, bit ću pomoćnik, ili ću raditi u Makedoniji ili Bosni ili Hrvatskoj, jer sam već radio u tim državama. Tako da se ne brinem baš pretjerano za sebe. Ja se brinem kad zovem druge ljude da se priključe takvom nečemu, jer oni možda nemaju te mogućnosti kao ja, recimo međunarodnog angažmana. Možda sam ja sad već mator, pa me na kraju ne bi primili u te države da radim, ali tko zna - kaže Andrić za HRT.
Vezano uz pismo koje je razljutilo srpsku veleposlanicu u Zagrebu istaknuo je kako je pismo napisala autorica knjige Jasminka Petrović.
- Ja sam je zamolio da napiše, a ja sam možda malo asistirao. Tako da su te lijepe riječi njezine - dodao je.
Pismo je napisano nakon što je zajedno s Jasminkom Petrović dobio Nagradu "Svetozar Pribičević" Srpskog narodnog vijeća za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, a upravo zbog filma "Ljeto kada sam naučila letjeti" koji je režirao. U njemu su zahvalili "mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli".
- Mislim da je to, što bi se sportskim rječnikom reklo, greška u koracima, jer da ona (veleposlanica Srbije Jelena Milić, op.a.) nije napravila taj ispad, nitko ne bi ni čuo za nagradu, ni za tu prilično benignu rečenicu u odnosu na ono što se sve izgovara trenutačno i ovih posljednjih mjeseci u Srbiji. Tako da je ona napravila besplatnu reklamu i knjizi i filmu, što je manje važno, ali je vratila na ekrane to da se govori o studentima kojima je to bilo upućeno. Tako da mislim da je uradila veliku stvar za studente - smatra Andrić.
Tvrdnje da je tim filmom napravio više za odnose Hrvatske i Srbije nego što su političari napravili u posljednjih 20 godina ipak smatra malo pretjeranom.
- Veliki korak čini niz malih koraka. Ja tako gledam. Ja sebi postavljam male zadatke da bih ih savladao jer ako postavljaš sebi veliki zadatak, propadneš i onda se razočaraš u sebi i odustaneš. Ako postavljaš male ciljeve, onda ti stigneš polako do tog velikog. Tako da je ovo kao jedan u nizu malih koraka. Pa možda svi ti koraci i jesu učinili nešto - rekao je Andrić.
Dodao je da mu je jedan prijatelj ispričao da je film gledao njegov susjed koji je bio na ratištu i u Hrvatskoj i u Bosni, da mu se u jednom momentu počelo stezati grlo i krenula mu je suza zbog smrti hrvatskog branitelja koja se spominje u filmu.
- Znači, ako se ratnik sa srpske strane rasplače zbog toga i krenu mu suze, to znači da uistinu film djeluje na ljude, ili da su oni postali spremni da djeluje na njih jer je prošlo ipak godina od rata - kaže Andrić.
Osvrnuo se i na proteste u Beogradu te rekao kako se režim u Beogradu ozbiljno klima.
- Da, mislim da je tako, ne zbog tog ispada, nego zbog raznih stvari, zato što se u nekoliko dana smjenjuju razna njihova moguća rješenja te društveno-političke situacije. Jedno su prijetnje, pa su onda napadi, pa je onda nuđenje usluga - povećanje plaća, smanjivanje školarina, pa onda ignoriranje, pa je onda ponovo prijetnje, pa onda ponovno fizički napadi, pa onda opet nuđenje nečega... Znači oni ne znaju rješenje i budući da znaju samo ta tri, četiri rješenja kojima su se dosad koristili, da se prave da ništa se nije dogodilo, kao "mi nemamo pojma ili nismo mi krivi", drugo je da krenu da prijete i ucjenjuju i treće je da nude usluge kada to ne prođe. I sad budući da nemaju četvrti put, onda se vraćaju u krug. Sad su ponovno počeli fizički napadi. Ja ne mogu zamisliti čovjeka koji se zaleti autom u masu mladih ljudi. Kad razmišljam da sam ucijenjen ili da sam plaćen ili da su mi uvjerenja toliko jaka, opet ne bih to uradio. Ne mogu shvatiti - objašnjava Andrić.
Smatra i kako studenti ne traže od Vučića da se skloni ili da ga uhapse već traže od institucija koje su za to zadužene i koje su plaćene za to da rade posao. Dodaje da u Srbiji nitko od političara nije uhićen, a ako ih i uhite, brzo su pušteni na slobodu.
- Da sam ja u tim institucijama, meni bi se probudila savjest i rekao bih: "Čekajte, ljudi, hajmo stvarno da radimo kako piše u zakonu." Ne mora nam nitko reći što treba raditi, jer Vučić uvijek govori što treba raditi. Ne treba jer nam piše. Hajde da čitamo ono što piše. Ja se nadam da će se ti ljudi probuditi i da će početi da funkcioniraju. Ova vlast s takvim institucijama koje rade svoj posao vjerojatno ne može opstati jer oni opstaju samo na tim paralelnim, da ih nazovem, paravojnim načinima vladanja, a to je preko stranke. Znači oni vladaju samo preko svoje stranke i zaobišli su sve ostalo - poručio je Andrić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
