Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
82 komentara

Raskomadana tijela staraca su bagerima zgurali u plitke jame

Nakon rafalne paljbe čuli su se jauci i zapomaganja ljudi. Starci, starice, nedužni civili mučki su ubijeni. Ležali su nepokopani na stratištu, uz obalu rijeke, sve dok se dolinom Une nije počeo širiti nesnosan smrad...

Foto: Privatna arhiva

U selu Baćin nalazi se druga najveća masovna grobnica nastala za vrijeme Domovinskog rata nakon Ovčare. Na današnji dan 1991. srpska paravojska smaknula je najmanje 56 civila, mahom žena i staraca.

Nakon što su ih poubijali nisu ih pokopali. Ali tijela su nakon nekoliko dana počela užasno zaudarati. Poslan je bager koji ih je zgurao u šest plitkih jama. Neka tijela je Una odnijela...

Sudski vještaci su 1997. prilikom ekshumacije doživjeli šok. Prizor koji su vidjeli ostavio ih je bez teksta. Potpuno zdrobljene lubanje, odvojena tijela, trup na jednoj strani, noge na drugoj, ruke na trećoj...isprepletena tijela ležala su jedna preko drugih. Natiskana. Izlomljena, deformirana i raskomadana u više dijelova.

Foto: Privatna arhiva

Sve žrtve masovne grobnice su bili mještani Hrvatske Dubice i sela Cerovljani, a jedan žrtva je bila iz sela Uštice (općina Jasenovac).

Nevine civile likvidirale su paravojne srpske snage. Jedinica za posebne namjene milicije SAO Krajine 'Kaline' iz Komogovine, pod zapovijedanjem Steve Borojevića Gadafija -direktno podređena Mili Martiću.

Foto: Privatna arhiva Stevo Borojević Gadafi (lijevo) i njegov zamjenik Milan Zec

Zločin koji su svi zaboravili

O zločinu u Baćinu kraj Hrvatske Dubice na Banovini premalo se zna, stravičan zločin široj javnosti gotovo je nepoznat, a počinitelji su nekažnjeni. 

Pokolj je zapravo bio puko iživljavanje jer su ubijeni civili bili mještani koji zbog starosti ili drugih razloga nisu otišli. Ostali su u svojim domovima za razliku od većine drugih civila i branitelja dubičkog kraja koji su se povukli nakon pada Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. kada su srpske paravojne snage okupirale Hrvatsku Dubicu i okolna sela, uključujući susjedne Cerovljane i Baćin.

Neki jednostavno nisu htjeli ostaviti svoju zemlju, svoje životinje, sve što su cijeli život mukotrpno stjecali. Naivno su vjerovali da im se kao civilima ništa ne može dogoditi. Ostat će obrađivati svoju zemlju i brinuti o svom 'blagu'.

Foto: Privatna arhiva

Oni koji su ostali najprije su popisani da bi ih 20. listopada pozvali da dođu u Vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici s objašnjenjem da će neki biti razmijenjeni. Mještani Cerovljana pozvani su u Vatrogasni dom u svom selu.

Tijekom noći, uz pomoć prijateljskih veza s nekim od čuvara ili na intervenciju rodbine među mještanima srpske nacionalnosti, 14 ljudi je pušteno, a najmanje 56 preostalih civila odvedeno je  na Skelište u Baćinu. Rečeno im je da ih vode na razmjenu u Glinu, a umjesto toga izveli su ih iz autobusa u Baćinu poredali ih uz rijeku Unu i na brutalan i hladnokrvan način ubili rafalima iz automatskog oružja.

'Ubili su mi oca i baku' 

Nikola Jukić (44) iz Hrvatske Dubice bio je na ekshumaciji žrtava jer su u masovnoj grobnici pronađeni njegov otac Filip i baka Vera. Kaže nam da je njegov otac bio najmlađa osoba pronađena. Imao je 42 godine kad je ubijen.

Foto: Željko Hladika/24sata Nikola Jukić

- Otac i njegova majka, moja 72- godišnja baka, nisu htjeli napustiti svoju kući i svoju zemlju. Oni su bili poljoprivrednici, seljaci,imali stoku, zemlju i mislili su : 'Tko će nama što, nismo nikome ništa učinili'. Uglavnom su ostali sve stariji ljudi jer nisu htjeli ostaviti svoju kuću i imanje. - ispričao nam je Nikola u razgovoru prošle godine. On je sa nepunih 18 godina otišao u rat, sudjelovao u Oluji u kojoj je ranjen. 

- Kuću su mi opljačkali, sve porazbijali, rasturili, popalili. Neki Srbin iz Pakraca je živio tu za vrijeme okupacije - kazao je.

Nikola nije znao cijeli rat što mu je s ocem i bakom. Pretpostavljao je da su ubijeni. Tako je i bilo.
-  Oca su odmah identificirali jer je kod sebe imao osobnu iskaznicu , a baka nije imala nikakav dokument, ali je bila niža žena sa sjedim dugačkim pletenicama pa su je tako prepoznali - prisjetio se Nikola.

Foto: Privatna arhiva

Sudski vještak: Kao da se radilo o lutkama, ali otrcanim lutkama

Sudski vještak prof. dr. Dušan Zečević, dugogodišnji predstojnik Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu sudjelovao je 1997. na ekshumaciji žrtava iz masovne grobnice i njihovoj identifikaciji. On je s još četvoricom kolega došao iz Zagreba u Baćin, postavili su šatore i krenuli raditi ekshumaciju.

 

To mu je, Foto: Jurica Galoic/PIXSELL Prof.dr. Dušan Zečević priznao nam je u razgovoru prošle godine, bila jedna od najtežih. Žrtve su bile zakopane plitko i nagurane bagerom jedni preko drugih pa je ekshumacija i identifikacija bila jako teška. Kao da se radi o lutkama, ali otrcanim lutkama.

- Sjećam se dobro, bio je krasan sunčan dan, lijepo vrijeme, ali je posao bio izuzetno težak. Mukotrpan. Naime, grobnica se nalazila odmah uz samu obalu rijeke, puno tijela na malom prostoru koja su ležala jedna preko drugih. Kako su tiskana bagerom jako plitko to su bila trula isprepletena mrtva tijela, malo i smrznuta i bilo ih je jako teško izvlačiti. Nastao je velik problem kod njihovog vađenja, a bilo je iznimno teško spojiti i dijelove, a i razdvajati dijelove. Bager odvoji komad noge, ruku, pa je to teško spajati - prisjetio se prof. Zečević koji je nakon ekshumacije u Baćinu izvršio pregled 11 tijela.

Foto: Privatna arhiva

Uzrok smrti su bile uglavnom strijelne rane, a ozljeđivanja tijela nastala su prilikom ukopa na tako grub način. Istaknuo je da je to bio puno teži posao nego onaj koji su on i njegova ekipa radili na Ovčari i to baš zbog tog načina na koji su tijela pokopana.

Za zločine nitko nije odgovarao

Za zločine u Baćinu 2013. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci osudilo je na ukupno 125 godina zatvora sedmoricu pripadnika srpskih postrojbi i ondašnje vlasti na tom području. Suđeno im je u odsutnosti.

Branka Dmitrovića na 15 godina, Slobodana Borojevića na 15 godina, Milinka Janjetovića na 20 godina, Momčila Kovačevića na 20 godina, Stevu Radunovića na 20 godina, Veljka Radunovića na 20 godina i Stevana Dodoša na 15 godina, no svi osuđeni nisu dostupni hrvatskom pravosuđu.

Općina Hrvatska Dubica, u suradnji sa Sisačko-moslavačkom županijom, Ministarstvom hrvatskih branitelja i Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, uredila je potkrovlje zgrade Hrvatskog doma u Baćinu, kao Spomen sobu Domovinskog rata – Memorijalni prostor. Spomen soba nalazi se u središtu Baćina, svega par stotina metara od masovne grobnice.

Foto: Željko Hladika/24sata

Popis za odstrel

Dr.sc. Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu prema čijem elaboratu je izrađena postava u Spomen sobi u Baćinu kazao nam je kako su u  listopadu 1991. srpske okupacijske vlasti, govori nam Raguž, sastavile su popis preostalih Hrvata u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima nakon čega im je zapovjeđeno da se 20. listopada 1991. okupe u vatrogasnim domovima u ovim dvama mjestima.ž

Foto: Željko Hladika/24sata Tu su ih držali prije nego su ih odveli u Baćin

 - Većina je poslušala, dok su neki privedeni na silu. Svi su zatočeni te su se držali pod oružanom stražom. Tijekom noći, s pomoću prijateljskih veza nekolicina je puštena tako da je u domovima ostalo najmanje 56 osoba , sve redom civili, mahom starci i starice te bolesne osobe. Sutradan su odvezeni u Baćin i iskrcani na Skelištu gdje su ih pripadnici Milicija SAO Krajine poubijali iz automatskih pušaka. Tijela su ostavljena ležati nekoliko dana, nakon čega ih je 56 zakopano bagerom. Pretpostavlja se da su tada na Skelištu ubijena 74 civila i da je dio tijela bačen u Unu - objašnjava Raguž, inače autor znanstvenog rada 'Masovne grobnice u Hrvatskom Pounju iz Domovinskog rata - prinos viktimološkim studijima'

Nijedan kostur nije nađen cjelovit

Ekshumacija i identifikacija je, objašnjava Raguž, počela 13. ožujka 1997. Nakon skidanja gornjeg dijela zemlje otkrivena je masovna grobnica duga oko 60 i široka oko 15 metara. Tijekom ekshumacije nijedno tijelo tj. kostur nije nađen cjelovit. Sva su bila izlomljena deformirana i raskomadana u više dijelova. Većina lubanja bila je polomljena u fragmente i odvojena od tijela, kao i ruke, noge, vilice.. 

predavanje | Autor: Damir Spehar/PIXSELL Foto: Damir Spehar/PIXSELL Jakša Raguž

Obdukcija je pokazala da je nekim tijelima nedostajala većina kostiju. Tijela su usto bila 'zgužvana', savinuta u neprirodne položaje te međusobno isprepletena u jamama. Bila je to posljedica korištenja bagera pri zakopavanju.

- Žrtve su nađene odjevene u ostatke civilne , muške, ženske odjeće i obuće s većom količinom osobnih predmeta: naočala, krunica, lijekova i medicinskih pomagala (zubne proteze, metalna pločica ugrađena u nogu, suspenzorij, proteza na kukovima, elastični pojas, drveni štap), češljeva, kišobrana, ručnih satova na kostima ruku, upaljača, ključeva, novčanika s jugoslavenskim i njemačkim novcem, zlatnog nakita. Uz tijela je nađen i veći broj osobnih dokumenata - kaže Raguž

'Jedini razlog za likvidaciju  -  etnička pripadnost'

Prema sastavu identificiranih žrtava ova masovna grobnica, naglašava, spada među homogenije. Sve su žrtve civili, stanovnici Hrvatske Dubice i Cerovljana dok je jedan osoba iz sela Uštica. Svi su istodobno likvidirani na istome mjestu, daleko od linije bojišta i nevezano za bilo kakvo borbeno djelovanje. Od 45 identificiranih osoba, tri su bile srednje, a sve ostale starije životne dobi.

- Jedna je osoba srpske nacionalnosti a ostali su Hrvati. Uvidom u osobne dosjee žrtava uočio sam da je većina žrtava bila dosta lošeg zdravstvenog stanja, dio ih je bio kronično bolestan (srčane, plućne i bubrežne tegobe, visok tlak, astma), neki su bolovali od epilepsije i karcinoma a dosta ih je invalidno i teško pokretno(reuma, umjetni kukovi, oštećene i ukočene noge te kralježnica) Ako se uzme u obzir i poznaje životna dob onda je posve jasno da ovi ljudi nisu ni na koji način predstavljali opasnost za srpsku okupacijsku vlast na dubičkog području i da je jedini razlog za likvidaciju bila njihova etnička pripadnost - objasnio je Raguž.

Tema: Domovinski rat

Možda vas zanima i ovo:
Message