Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nakon višegodišnjeg mira opet se prijeti kaznama ako se ne ugradi razdjelnike, najkasnije do 1 siječnja. Država kaže da štede toplinu, ali je ne mjere
Trinaest godina traje saga s razdjelnicima, mjeračima potrošnje topline, koji mjerači prave potrošnje zapravo nisu. Od 2013. je obavezna njihova ugradnja u zgrade, odnosno stanove s centralnim grijanjem, priključene na HEP-ove ili lokalne toplane - u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Samoboru, Slavonskom Brodu, Bjelovaru... Dugo se obavezu nije spominjalo, da bi ona opet postala aktualnom nakon što je lani donesen novi Zakon o tržištu toplinske energije.
Prema tom zakonu, tko ne bude imao razdjelnike najkasnije do prvog dana iduće godine, i sve dok ih ne ugradi, ljeti i zimi će plaćati naknadu, de facto kaznu, koja će se uplaćivati na račun zgrade i koristiti za ulaganja u njezinu energetsku obnovu. Novac, dakle, neće biti izgubljen, koristit će samoj zgradi, ali računica kaže da je tzv. naknada skuplja od samih razdjelnika. Ugradnja jednog razdjelnika stoji oko 30 eura jednokratno, a godišnje očitanje od pet do šest eura. Naknada će pak iznositi pola eura po četvornome metru stana, dakle pored troška grijanja, još 40 eura kazne za stan od, primjerice, 80 kvadrata. Pritom, njezina naplata počinje već od 1. rujna ove godine, četiri mjeseca prije isteka roka za ugradnju razdjelnika.
Osim toga, oni koji razdjelnike ne ugrade plaćat će i skuplje grijanje jer će im se računati i tzv. korekcijski faktor 3. Oni će i dalje plaćati grijanje iz toplana po kvadraturi stana, neovisno o stvarnoj potrošnji, ali uz korekcijski faktor će to iznositi triput više - za stan od 50 četvornih metara kao da je u pitanju 150 kvadrata.
Ako cijela zgrada ne ugradi razdjelnike i ostane na modelu obračuna po površini, tad se neće primjenjivati korekcijski faktor, ali će se svim stanovima obračunavati naknada od pola eura po kvadratu.
Iz Ministarstva gospodarstva poručuju kako smo obavezni imati individualno mjerenje potrošnje topline ugradnjom kalorimetra ili razdjelnika. Kalorimetar precizno mjeri potrošnju, no njegovo je uvođenje jako skupo za stare zgrade, zbog čega se ide na razdjelnike. Oni ne smanjuju automatski potrošnju, već pravednije raspodjeljuju trošak - ne mjere potrošene kilovatsate, kao primjerice brojilo za struju ili vodomjeri, kalorimetar, već raspodjeljuju trošak u zgradi, pojedinačne udjele potrošnje. Razdjelnik je potrebno ugraditi na svaki radijator, ali ne mjeri količinu potrošene toplinske energije u kilovatsatima, već bilježi relativnu količinu topline koju je radijator “isporučio” u prostoriju. Već jesu ugrađeni u 60 do 80 posto zgrada priključenih na toplane, posebno u Zagrebu. Najviše ih je ugrađeno u između 2014. i 2016.
Početkom lipnja su profesor emeritus Ivica Džeba i bivša ministrica Željka Antunović na Ustavnom sudu zatražili ocjenu ustavnosti i zakonitosti te hitnu obustavu i ukidanje odredaba Zakona o tržištu toplinske energije i provedbenih pravilnika. Prof. Džeba je radni vijek proveo na Građevinskom fakultetu, specijaliziran je za metalne, spregnute i aluminijske konstrukcije, i ugradnji razdjelnika se protivi od početaka njihove obaveze ugradnje. Željka Antunović se u priču uključila, kako kaže za 24sata, kad je shvatila da se cijelom tom pričom “pogoduje energetskom lobiju”.
Kako navode, to što Vlada sprema od 1. rujna nisu mjere poticanja energetske učinkovitosti, nego pravna i financijska zamka za stotine tisuće stanara u zgradama koje se griju putem toplana. Za svaki četvorni metar stana bez razdjelnika plaća se 0,50 eura mjesečno, a to je za stan od 50 četvornih metara trošak od čak 300 eura godišnje ili 3000 eura u deset godina. Ugradnja razdjelnika stoji između 69 i 90 eura za cijeli stan. Dakle, kazna je od 33 do 43 puta viša od troška ugradnje razdjelnika, i to nije poticaj na ugradnju, nego čisto kažnjavanje i ucjena, ocjenjuju.
Kako navode, vlasnici stanova bez razdjelnika grijanje će plaćati od 2,5 do 3,5 puta više od prosječne potrošnje zgrade, pri čemu su, kažu, sva relevantna dosadašnja istraživanja pokazala da stanovi bez razdjelnika zapravo troše od 15 do 20 posto više od onih s razdjelnicima. Razlika u stvarnosti je 15 posto, a razlika u računu do 350 posto.
Vlada prešućuje činjenicu da razdjelnik topline ne mjeri potrošnju toplinske energije, nego registrira omjer temperatura na radijatoru i ispred njega, generirajući tzv. impulse. Stoga je tvrdnja zakonodavca da je raspodjela potrošene energije putem razdjelnika pravednija u odnosu na obračun potrošnje po metru četvornom potpuno netočna, ističu Džeba i Antunović.
- Čitav je zakon pisan u interesu energetskog lobija, a na štetu građana. Pozivaju se na Europsku komisiju i direktivu, koja uopće ne nalaže ovakvu provedbu zakona - kaže za 24sata Antunović.
Kako dodaje, sustav centralnoga grijanja u zgradama projektiran je tako da se zgrada jednolično grije, a sad, zbog razdjelnika, ima onih koji ne griju uopće, štede zatvaranjem ventila, u praznim stanovima gase grijanje, a to šteti okolnim stanovima.
Dosad su napravljene dvije studije o razdjelnicima, 2016. i 2017. godine. Prvom je, u izradi Energetskog instituta “Hrvoje Požar”, ustanovljeno da su razdjelnici uštedjeli oko 30 posto energije, no ta studija, kao ni kasnija, koju je napravio Ekonomski institut, nije pokazala je li ušteda rezultat učinkovitosti razdjelnika ili su građani, da bi uštedjeli, gasili grijanje i smrzavali se. Čak su i u Ministarstvu tad potvrdili dilemu te najavili izradu novoga Zakona o toplinarstvu kako bi se uveo red u čitav sektor.
Ekonomski institut je analizom zaključio da razdjelnici, iako štede energiju, nisu ekonomski isplativi. Rečeno je da su isplativi samo ako je grijanje skuplje, što znači da bi svuda bili isplativiji kad bi cijena grijanja porasla, a oprema pojeftinila. Razdjelnici su u Rijeci uštedjeli 36,3 posto energije, najviše u Hrvatskoj, u Zagrebu 25,8 posto, u Sisku nešto malo manje od 30 posto, koliko i u, primjerice, Samoboru.
- Razdjelnici mogu utjecati tek na pet do deset posto manju potrošnju, ali najviše kroz promjenu ponašanja - kaže prof. Džeba.
Građane poziva da ne ugrađuju razdjelnike, već da plaćaju naknadu od pola eura po četvornome metru, dok se ne vidi što će reći Ustavni sud. Pojašnjava kako se dosad toplinska energija plaćala individualno, po stanovima. Novi zakon traži da se 30 posto potrošnje smatra zajedničkim troškovima zgrade i da se plaća iz pričuve.
- Problem je što će suvlasnici koji uredno plaćaju pričuvu sad morati tužiti svoje susjede i za toplinsku energiju. To su dugotrajni i teško naplativi procesi - smatra on.
Ministarstvo gospodarstva priznaje da dosad nisu bile dovoljno jasne odredbe u kontekstu razdiobe impulsa koji utječu na krajnji račun. Novi će obračun, kažu, biti pravedniji i transparentniji. Novi pravilnici će koristiti drukčiji obračun, ovisan o položaju stana u zgradi - transparentniji sustav pravedniji za potrošača.
Kazna po četvornome metru stana za one koji ne ugrade razdjelnike plaća se od 1. rujna 2026. godine
24sata © 2026
