Reportaža s autoceste na kojoj je hrvatski put svile

Sedamdesetih su turski gastarbajteri masovno u domovinu putovali kroz Hrvatsku. Zbog umora su često znali zaspati i izazvati prometne nesreće, pa su tako zaradili legendarni naslov u jednim hrvatskim novinama - “Gaze Turci, al’ gaze i naši”. Danas je situacija ipak drugačija i češće se putuje avionima. Ali ima i mnogo onih koji se ceste ne odriču.

Otac koncentrirano vozi, majka je “kopilot”, pazi na glazbu ili započinje pjesmu kad je atmosfera u autu na rubu očaja. Djeca na stražnjem sjedalu spavaju ili gnjave i pokušavaju uvjeriti odrasle da više ne mogu izdržati ni minutu. A onda se staje. Djeca jure tratinom, a majka razvlači stolnjak (na haubi auta), vadi narezani kruh, suhomesnate proizvode, sir, reže rajčicu i krastavce. Otac glumeći stručnjaka pregledava vozilo. 

Ubrzo svi skupa uživaju u domaćem ručku koji svima liči na gozbu. 

Mnogi od nas iskusili su ovakve piknike uz put, sjećamo se i danas kakvo je olakšanje nosio nakon dugog sjedenja u autu. Ipak, iz naših navika je s dolaskom autocesta gotovo potpuno nestao. Bio je vezan uz državne ceste i magistrale, a na autocestama je umjesto piknika došlo moderno odmorište s restoranom i kafićem. Jedini koji su zadržali naviku piknika i na autocesti su Turci kojima je Hrvatska autocesta A3, Zagreb-Lipovac, samo nekoliko stotina kilometara od tisuća koje pređu na svojim putovanjima od zapadne Europe do Turske i natrag. 

Obišli smo sva odmorišta do granice sa Srbijom i razgovarali s nekima koji su i taj dan rasprostrli svoje deke nedaleko od parkiranih automobila. No prva stvar koju smo primijetili bila je da ih je ove godine mnogo manje nego prijašnjih.     

>>> Cijelu reportažu pročitajte u 24Expressu