News

Komentari 302

Roditelji s Kajzerice su užasnuti novom 'igrom' s TikToka: 'Leći ću pred jureći auto, ti snimaj!'

Roditelji s Kajzerice su užasnuti novom 'igrom' s TikToka: 'Leći ću pred jureći auto, ti snimaj!'

NAPRAVIO SKLEK Majku troje djece šokirao je tinejdžer koji joj se bacio pred u Zagrebu auto dok su cure pljeskale i snimale

Auto staje ispred pješačkog prijelaza jer mu je na semaforu crveno svjetlo, zeleno je za pješake. Uz sam prijelaz stoji nekolicina maloljetnika.

U trenutku kad se pali crveno svjetlo za pješake, taman kad će se za automobile upaliti žuto pa zeleno svjetlo, jedno dijete istrčava na zebru, napravi nekoliko sklekova i otrči. Njegovi prijatelji to sve snimaju i kasnije stavljaju na društvenu mrežu TikTok. Druga varijacija je da dijete legne na cestu dok je automobil dovoljno udaljen da ga dijete vidi, ali ne i da vozač vidi dijete. Kad ga vozač primijeti i počne kočiti, dijete čeka da se automobil opasno približi i tek onda ustane i otrči. Snimka opet završava na TikToku, uz hešteg #ghostingchallenge.

Taj “izazov” u SAD-u je bio popularan krajem prošle godine, a koliko je opasan, govori činjenica da je nekolicina djece završila na hitnoj jer vozači nisu uspjeli na vrijeme zaustaviti automobil. Sad je izazov Ghosting došao i do Hrvatske. Točnije, do zagrebačke Kajzerice, na što su iz Osnovne škole Kajzerica upozorili roditelje.

Škola službeno upozorila 

- U razgovoru s učenicima došlo je do saznanja kako postoji nova igra koja se širi među učenicima - objavili su na stranicama škole.

- Ona se sastoji od izazova da učenik legne posred ceste sve dok se automobil ne primakne blizu, a onda se brzo moraju izmaknuti. Učenici su potvrdili da među njima postoje oni koji se tako igraju! - napisali su iz stručne službe škole.Dodaju kako je opisani izazov potekao s društvene mreže TikTok koju pojedini učenici koriste i aktivni su na njoj.

- Molimo Vas da obratite pažnju na sadržaj koji je dostupan djeci, pogotovo kada su u pitanju opasne aktivnosti poput navedene. Također, svakako bi trebalo ograničiti pristup društvenim mrežama i nadzirati njihove aktivnosti - apelirali su na roditelje iz škole.

Razgovarali smo s roditeljima čija djeca idu u OŠ Kajzerica.

- Mi smo za to saznali od učiteljice, odmah nam je javila u WhatsApp grupu koju imamo. Mi smo razgovarali sa sinom, on kaže da se ne igra tako, ali i da nije čuo ništa od druge djece u razredu. No on je povučen i tih, imao je problema s drugim dečkima iz razreda tako da mislim da ni ne bi znao. Svakako otvoreno razgovaramo s njim o svemu, pa tako i o ovome - rekla nam je majka jednog učenika.

Cesta pored osnovne škole je prometna, dosta je automobila i u susjednim ulicama, a nije daleko prošetati se i do Avenije Dubrovnik, treba vam svega šest minuta hoda.

- Dovozim maloga u vrtić i kćer u školu svaki dan. Prometno je, gotovo svi dovozimo djecu u školu. Čuli smo za taj izazov od učiteljice. Mala je prvo govorila da ne zna za to, ali nam je kasnije rekla da je ipak vidjela neke iz razreda da to rade. Razgovarali smo s njom, pregledali smo i mobitel za svaki slučaj. Hvala Bogu, nismo ništa našli, a TikTok smo po dogovoru s njom izbrisali. Malo se prvo bunila, ali je brzo shvatila da je to za njeno dobro. Da bacanje pod auto! Moji roditelji su se brinuli da ne padnem s drveta ili da ne zalutam negdje, a danas je naša briga potpuno drugačija. Mobitel mora imati za svaki slučaj, da nam se može javiti kad je sama kod kuće ili ako su na izletu. Ne možeš očekivati da će ti dijete biti bez mobitela, ne treba ga ni gušiti kontrolom, ali kontrole mora biti uz neko objašnjenje da dijete zna što se događa - ispričao nam je zabrinuti otac.

'Istrčao mi je pred auto!' 

Čini se kako se opasni izazvo ne “igra” samo na Kajzerici već i u drugim dijelovima Zagreba gdje su brze ceste s dvije ili više prometnih traka. Naime, razgovarali smo s majkom troje djece, koja je sličnu situaciju doživjela kao vozačica.

- Vidjela sam upozorenje škole na netu i protrnula - to se meni dogodilo prije oko dva mjeseca, ali u drugom dijelu Zagreba. Vozila sam Prilazom Baruna Filipovića i vidjela dvije cure i dečka, rekla bih oko 15-16 godina, kako čekaju da se njima upali zeleno svjetlo za pješake. Taman da ću proći autom preko pješačkog, kad se odjednom dječak zaletio meni ispred auta, u sekundi se bacio na pod i napravio sklek, a već drugi tren bacio se svom snagom na pločnik - posvjedočila je čitateljica, koja kaže da je jedva dalje mogla voziti.

- To se dogodilo u nekoliko trenutaka, na semaforu je bilo zeleno svjetlo za aute, a za pješake crveno. Usporila sam i vidjela djevojke kako sa strane plješću i smiju se, a on je sjedio na podu. Ja sam doslovno umrla, ali umrla od straha! U meni nije bilo kapi života! Ljudi, što je to? Pa netko će poginuti, dijete, hej! Suludo, potpuno suludo... Zar je to igra, izazov? - pitala se.

Nije ovo prvi opasni izazov s društvenih mreža koji se pojavio u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina pisali smo o Neknominaciji, opasnom izazovu u kojemu se tinejdžeri opijaju do nesvjestice. Mladići su se snimili kako hodaju po kranu dizalice, a 2018. je dječak poginuo od strujnog udara dok je na vagonu vlaka pokušavao snimiti selfie.

Nedostaje programa 

Josipa Mihić, socijalna pedagoginja s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koja je radila na stvaranju programa prevencije rizičnih ponašanje mladih tad je upozorila da Hrvatska nema standardizirani program za takve opasne trendove.

- Mladi testiraju svoju stvarnost što je specifično za adolescenciju, ali i reflektiraju stanje u društvu. Neke stvari idu u ekstreme, a to je često rezultat kompleksnih obiteljskih prilika i traženja adrenalina - rekla je Mihić. Smatra da naš obrazovni kurikulum ne brine dovoljno o takvim problemima.

Helenca Pirnat Dragičević, Pravobraniteljica za djecu, upozorila je da je pandemija dovela do povećanja broja sati koje djeca provode online.

- Nastava, učenje, ali i aktivnosti slobodnog vremena premjestile su se iz škola i igrališta u virtualni svijet, čak i za mlađu djecu. Zbog toga su djeca sve više izložena brojnim rizicima, kao što je cyberbullying, ugrožavanje privatnosti, a izrazito je povećan rizik od izloženosti raznim neprimjerenim sadržajima koji mogu štetno djelovati na razvoj djece pa i ozbiljno ugroziti njihovu sigurnost. 
Korištenje društvenih mreža i izazovi koji mogu potaknuti djecu na opasna ponašanja kojima mogu ugroziti sebe i druge, poput spomenutog opasnog „izazova“ na Tik Toku, u tom smislu su izraziti rizik o kojem svi odrasli moraju voditi računa. Moramo poučiti djecu i mlade odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu, ali im isto tako trebamo biti podrška i pružiti pomoć ako dožive neugodnosti i nasilje u online svijetu - kaže pravobraniteljica. 

Naglašava da u tome škola može i treba imati vrlo važnu ulogu jer roditelji često ne uspijevaju pratiti čemu su sve djeca izložena u virtualnom okruženju, budući da su promjene na tom području iznimno dinamične.

- Zato je dobro da škola informira i upozorava i učenike i roditelje na rizike koji se pojavljuju i na opasnosti kojima ih to može izložiti, kao što je učinila spomenuta škola. Također je dobro da postoji otvorenost u komunikaciji između djece i odraslih te da se, primjerice, učenici u školi uvijek mogu obratiti  pedagogu ili psihologu ili nekoj drugoj osobi, ako se nađu u nevolji, ako su izloženi vršnjačkom pritisku ili nasilju ili se suočavaju s drugim problemima. Naglasila bih da roditelji trebaju biti svjesni da su oni prvi pozvani štititi svoju djecu. To znači i da - od prvog trenutka kad im u ruke daju mobitel ili tablet - upravo oni moraju nadzirati njihove aktivnosti na internetu, pomoći im da izaberu primjerene sadržaje, nadzirati i ograničiti korištenje društvenih mreža u skladu s dobi djeteta. Ali i roditeljima su za to potrebna dodatna znanja i vještine i podrška. U tome je važna podrška stručnjaka, ali i mediji mogu pomoći kvalitetnim informiranjem - pojašnjava Pirnat Dragičević.

S druge strane, smatra da škola treba preuzeti obvezu i odgovornost da svaki učenik od prvog razreda kroz cijelo školovanje stječe i razvija medijsku i digitalnu pismenost. Iako mnoge škole kvalitetno rade na tome, to još nije osigurano svakome djetetu, te zasad više ovisi o entuzijazmu pojedinih učitelja i škola. 

Gordana Buljan Flander, dječja psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ističe da je djeci i mladima virtualni svijet realan barem jednako kao što je nama odraslima realan ovaj oko nas.

- Istraživanja u inozemstvu i u Hrvatskoj pokazuju da internet i društvene mreže koriste svi ili gotovo svi mladi, i to velik dio svog dana (i noći), daleko prije pandemijske godine. Koliko god smo prije pandemije upozoravali na opasnosti puno vremena pred malim ekranima, u zadnjoj godini mali ekrani postali su nam skoro isključivi prozor u svijet, barem u nekim periodima. Posao, škola, druženje, zabava - sve se odvijalo i još uvijek se velikim dijelom odvija na tim istim ekranima za koje smo prije govorili da nas udaljavaju. Unatoč brojnim prednostima malih ekrana i društvenih mreža koje dolaze do izražaja uslijed korone, ne smijemo zaboraviti da opasnosti i dalje postoje, a neke i više nego ranije. Primjerice, relevantne svjetske institucije upozoravaju na porast seksualne eksploatacije maloljetnika putem suvremenih tehnologija od početka zdravstvene krize - otkriva Buljan Flander.

Naglašava da opisana igra nažalost uopće nije igra, nego predstavlja vrlo opasan izazov s priličnim potencijalom da se svidi mladim ljudima te nije ni prvi, a vjerojatno ni posljednji takav.

- Zašto mladi prate TikTok izazov kojim riskiraju život? Slično smo se pitali kad su mladi pogibali snimajući selfije na vagonima ili drugim opasnim mjestima. Iako nam adolescenti izgledaju kao mali veliki, njihov mozak nije jednak kao mozak odraslih osoba. U tom su smislu prije "veliki mali". Neurorazvojne specifičnosti adolescencije uključuju sklonost rizicima i traženje uzbuđenja uz uvjerenje u vlastitu neranjivost, ideju da se baš njima neće dogoditi nešto loše, iako znaju da je ono što čine opasno. Nadalje, adolescenti puno više vrednuju kratkoročne nego dugoročne posljedice pa je primjerice nekoliko lajkova koji predstavljaju socijalno odobravanje (od iznimne važnosti u toj dobi) adolescentima važnije od mogućih negativnih posljedica do kojih može doći kasnije, čak i ako bi one mogle biti jako opasne - nastavlja. To ne znači da nema pomoći i da će se adolescenti neminovno pokoravati ovakvim "igrama".

- Kad se dogodi neki negativan ili čak fatalan ishod, često smo skloni upirati prstom i tražiti krivce, kako u roditeljima, tako u medijima ili društvenim mrežama. Puno je konstruktivnije savjetovati roditelje od najranije dobi djece kako se uključiti u njihove virtualne živote, ponuditi im vodstvo, strukturu, granice i model od kojeg će učiti o pozitivnom umjesto destruktivnom korištenju suvremenih tehnologija. Važno je da od rane dobi dijete dobiva vrlo jasnu poruku da je poželjno razgovarati o raznim temama u obitelji, da roditelje zanima kako su i da, čak i kad se na njih ljute, ne prestaju ih voljeti. Važno je da kroz cijeli život djeca dobivaju pažnju i potkrepljenje za trud, uspjeh, svoje pozitivne osobine i kvalitete jer, ako im nedostaje pažnje, počet će ju tražiti na destruktivne načine. Kod male djece to može biti neposluh, kod adolescenata primjerice upravo sudjelovanje u ovakvim izazovima. Jednom kad imamo adolescenta s malim ekranom nemoguće je potpuno nadgledati i kontrolirati što radi, gleda i u kakve se opasnosti upušta. Tada se ubiru plodovi cijelog odgoja i odnosa koji je izgrađen. I ovaj TikTok izazov je prilika da se s djecom razgovara o društvenim mrežama, ovakvim i sličnim izazovima, da ih se pita za mišljenje, kako i zašto do toga dolazi, kako bi oni spriječili da se njihovi vršnjaci izlažu takvim opasnostima, što bi trebali činiti odrasli (...), uvažavati njihovo mišljenje i pažljivo ga usmjeravati - kaže dječja psihologinja.

Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja smatra da je veliki problem što su učenici i učitelji u školama preoprerećeni nastavnim sadržajima.

Smatra da bi se trebalo rasteretiti kurikulum i puno više pažnje posvetiti odgojnim sadržajima.

- Trebali bi raditi hitno na tome da se ti kurikulumi promijeni i da se uvedu teme koje su ključne za osobni razvoj djeteta. Škola ima obrazovnu i odgojnu ulogu, a odgojni sadržaji gotovo potpuno su zanemareni - kaže Tuškan.

Govori nam o učiteljima koji potiču otvorenu komunikaciju sa svojim učenicima, pa tako razgovaraju i o stresovima uslijed pandemije, potresa ili opasnostima i rizicima korištenja interneta i društvenih mreža, no to rade isključivo na dobrovoljnoj bazi te se sami educiraju na tom području.

- Učitelji usprkos svojoj autonomiji moraju ostvarivati sadržaje koji su zadani i za ovakve stvari nemaju dovoljno vremena. Treba se o tome pričati prije nego se dogodi, a ne čekati - dodaje. Napominje da stručne službe rade s učenicima, no nedostaju upute ministarstva kako postupati kad se javi neka slična konkretna situacija.

Marlena Bogdanović, inovativna učiteljica razredne nastave O. Š. Tučepi, prva je u školu uvela tablete. Sa svojim učenicima, kaže, stalno priča o samozaštitnom ponašanju i sigurnom korištenju interneta.

- Osobno mislim da nije dobar put imati neki poseban predmet kad ćemo razgovarati o nekoj temi. Osobno koristim svaku priliku ako se nešto radi na tabletu, primjerice ako se pojavi neki skočni prozor, kako bi razgovarali o sigurnom korištenju interneta i društvenih mreža. Činimo to i na satu razrednika. Problem našeg školstva zapravo i je to što imamo kurikulum u kojemu su neki sadržaji samo spomenuti jedanput. Kad se usvoje više ih se ne spominje. Ne možemo očekivati da će dijete sve to odmah zapamtiti. Stalno treba ponavljati i stalno upozoravati. Djeca se mogu staviti u ozbiljne probleme, a da roditelji za to ni ne znaju - priča Bogdanović.
Kaže da njezini učenici, koji su sada 3. razred, ni nemaju profil na nijednoj društvenoj mreži niti bi to trebali imati.

- Mnoge društvene mreže imaju ograničenje da se mogu koristiti od određene dobi. Smatram da roditelji prije određene dobi, recimo za TikTok je to 13 godina, ne bi djeci ni trebali dozvoliti da imaju ili koriste račun na društvenoj mreži te da bi stalno i svakodnevno trebali poticati otvorenu komunikaciju i odnos povjerenja sa svojim djetetom. Neka ih pitaju što rade na internetu, s kim se dopisuju, tko su im prijatelji, koji im šalju poruke - naglašava.

Najčitaniji članci