Ruić: Kad sam vidio svoju djecu, rasplakao sam se

Pustite me samo da vidim svoju dicu, pa ću vam sve ispričati, prva je rečenica koju je Zadranin Jurica Ruić (31) kazao mnogobrojnim novinarima kad je sa suprugom Milom sa splitskog aerodroma došao ispred svoje zgrade. Dočekao ga je otac Smiljan, koji nije mogao zaustaviti suze. Jurica je ušao u zgradu, a na hodniku se začula dječja vika. - Kad sam vidio svoje Elu i Vitu, rasplakao sam se. Rekao sam im da je tata bio na brodu - kazao je nakon prvog susreta s obitelji. Vidno uzbuđen, prepričao je kako je bilo u zatočeništvu. - To su ljudi izdrogirani, pijani i nestručni u rukovanju oružjem. Njih je bilo 200-tinjak, a nas šest. Spavali smo na podu u šatoru, u džungli, okruženi zmijama, mambama, milijardama pauka. Cijeli sam izboden. Još moram na preglede kod liječnika da ustanove jesam li potpuno zdrav. Ti pobunjenici svaki su nam dan bacali dinamit oko glave, pucali, govorili da se nikad nećemo vratiti doma. Najgore je to što smo bili skroz odsječeni od svijeta, bez ikakvih informacija - rekao je Jurica. Kaže kako su jeli rižu s milijunima buba, pili prokuhanu vodu iz prljavih lokvica, a jedina svijetla točka bila je kad su 22. dan zatočeništva dobili e-mail od obitelji. Za razliku od dvojice Hrvata koji su prije njega bili zatočeni, Jurici nije bilo ponuđeno da oženi poglavičinu kćer. - Bilo je svakakvih ponuda, a ako mislite na silovanje, nisu me silovali - rekao je kroz smijeh. Dok su čekali na oslobođenje, često bi čuli kako pobunjenici spominju njihova imena i riječ "kill“. - Iako sam rođen 25. kolovoza 1976., rođendan mogu slaviti slobodno 2. lipnja, kad je po nas došao helikopter - rekao je Jurica. Njegov otac Smiljan davne je 1985. godine imao slično iskustvo s Nigerijcima. U najvećoj luci Lagosu njegov je brod mjesec i pol bio blokiran. Samo pukom srećom i snalažljivošću uspjeli su pobjeći militantima. Iako je svoj prvi dan u Zadru odlučio proslaviti s obitelji, Jurica je najavio veliku feštu za sve prijatelje.