Savjeti stručnjaka: Učenje napamet za djecu je mučenje

U prvom razredu svi vole školu, u drugom skoro svi, a već u trećem razredu osnovne škole gotovo 20 posto djece više ne voli školu. Zbog čega? Odgovor je jednostavan: tad počinje učenje lekcija i pjesmica napamet.

Rezultati su to istraživanja o djeci i školi koje je predstavio dr. Ranko Rajović, autor sustava učenja NTC, na nedavno održanoj edukaciji “Kako igrom uspješno razviti djetetov IQ” u Zagrebu. Sustav učenja NTC temelji se na igri i asocijacima uz pomoć kojih djeca stječu funkcionalno znanje umjesto reproduktivnog znanja, koje se stječe učenjem napamet i lako se zaboravlja. Učenje, kako ističe dr. Rajović, ne smije postati mučenje, glavni cilj obrazovanja treba biti da djeca misle, a ne da uče napamet.

- Igra je najbolji način da dijete napreduje. Kroz igru nauče najviše. Kad se dijete igra, ono je maksimalno koncentrirano, kao da je u REM fazi. Cilj škole treba biti da djecu dovedu u tzv. REM fazu, kad su opušteni i bolje pamte – naglašava dr. Rajović.

U današnjem školstvu se radi upravo suprotno. Kada djeca nisu sigurna u odgovor, naučena su da je bolje šutjeti nego reći pogrešno. Tako dolazi i do stresa koji namećemo djeci. 

Kad ne znaju odgovor, a prozvani su, otkucaji srca su na 120-130 u minuti, što je kod odraslih predinfarktno stanje. Mozak je organ za preživljavanje i u tom trenutku im govori: ‘Bježi, spašavaj se’.

Roditelji tu čine veliku pogrešku i opravdavaju djecu kako ne bi morala pristupiti ispitu. A sve zbog pogrešne metode reproduktivnog učenja - objašnjava ovaj specijalist interne medicine koji se godinama bavio istraživanjima u području neurofiziologije i neuroendokrinologije. U svojim istraživanjima također je usmjeren na razvoj kognitivnih sposobnosti djece te radi na podizanju intelektualnog potencijala kroz brzinu razmišljanja i zaključivanja, tzv. funkcionalno znanje.

- Reproduktivno učenje djeci postaje sve veći problem jer je broj podataka koje moraju napamet zapamtiti sve veći. Kad i nauče lekciju, zaborave je nakon nekoliko dana i ne mogu povezati podatke. Prije je takav način učenja bio dobar jer je bilo i ograničeno znanje. Naglim dolaskom elektroničkog doba izgubio se smisao. Od 10 najtraženijih zanimanja današnjice prema Forbesovoj listi, čak 7 nije postojalo prije deset godina – naglašava doktor nastavljajući kako je očito da cilj obrazovanja mora biti razvoj funkcionalnog znanja i sposobnosti povezivanja.

Mozak radi asocijativno, a mi učimo reproduktivno. Djeca mogu ponavljanjem zapamtiti, ali to je najniža razina učenja i nije znanje koje kasnije mogu upotrijebiti. Najviša razina je upotrebljivo znanje kad povezuju informacije.

– Kako su guske pomogle da sačuvamo neke od najvećih mudrosti čovječanstva? Ako razmislite, povezat ćete i shvatiti da je odgovor: zbog guščjih pera kojima se pisalo. Ako postavite reproduktivno pitanje, glasit će: ‘Čime su ljudi pisali prije 1000 godina?’. Odgovor je isti, ali put do njega je potpuno drukčiji – uputio je doktor okupljenje na predavanju.

Drugi primjer bilo je pitanje koja je veza između žirafe i broja 11? Nakon 10-ak minuta raznih pokušaja (žirafa je visoka 11 metara, jede 11 kilograma lišća...), sudionici predavanja došli su do točnog odgovora: srce žirafe je teško 11 kilograma.

- Odrasli su kroz igru naučili da žirafa pojede 60 kilograma lišća i da je mužjak visok 6, a ženka 5 metara. Zašto onda ne učimo djecu kroz igru, ne stimuliramo ih da razmišljaju nego se još držimo zastarjelog modela reproduktivnog učenja? Najjednostavnije bi bilo pitati ‘Koliko teži srce žirafe?’, ali tad bi djeca odgovorila samo ono što su napamet naučila. I zaboravili bi to već za pola sata. 

Djeci postavljamo pitanja na koja tražimo samo točan, naučen odgovor, a ustvari bismo trebali postavljati pitanja do čijeg će odgovora učenici sami doći kroz ideju i zaključivanje. Ne treba reformirati školstvo nego promijeniti metode učenja kako bi djeca ispunila svoj potencijal - zaključio je dr. Ranko Rajović.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.