Selo ljubavi: 'Nama ne trebaju poticaji da bismo imali djecu'

Kad se volimo, onda smo bolji, a kad smo bolji, onda više volimo obitelj, posebice djecu, rekla je Melita Šoštarić iz Turskog Brijega nadomak Bjelovaru.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:37

Ova 33-godišnja majka četvero djece dočekala nas je s još osam majki i 32 djece u dobi od dva mjeseca pa do 15 godina. Čak 35 ih je mlađe od 11 godina. Riječ je o rijetkom slučaju da u jednoj ulici od nekoliko stotina metara, u naselju koje nema ni 30 kuća, ima toliko djece, a najstarija pohađaju tek osnovnu školu.

Jedna od tamošnjih majki, Gordana Sudaš (33), rodila je prije dva mjeseca. Ima još troje starije djece i donedavno je radila, ali je zbog nedostatka vrtićkog smještaja nakon 15 godina morala dati otkaz.

- Mučili smo se na sve načine s djecom, ali sam na kraju ipak dala otkaz jer sam im se htjela u potpunosti posvetiti - rekla je Gordana. Baš kao i ostale majke, kaže da im u naselju nedostaje vrtić.

- Nama ne trebaju nikakvi poticaji da bismo imale djecu. Samo tražimo osnovno, a to su igralište, vrtić i autobusna veza. Naše bogatstvo su djeca - potvrdile su majke, među kojima je i Zrinka Horak.

Ona je s 36 godina, uz petero vlastite djece, nedavno dobila unuče, pa joj je pripala i titula najmlađe bake u naselju. Najmlađa majka ima 25 a najstarija 44 godine i one “ruše” prosjek jer imaju samo po dvoje djece. U šali kažu kako obje još imaju vremena, a posebice gospođa Melita, roditi po koje dijete kako Turski Brijeg ne bi izgubio primat koji ima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a možda i šire. Stanovnici Turskog Brijega nemaju društveni dom, a ni gostionicu, pa se međusobno više druže. Slobodne trenutke provode u hladovinama oraha i kažu kako ih to zbližava i zbog toga u naselju nema nekih sporova ili netrpeljivosti. Sve rješavaju razgovorima, kojih ne nedostaje. Stariji se tako snađu, a djeci nedostaje igralište, na kojem bi mališani ispucali svoju energiju. Sad su nogometni teren preselili na ulicu. To je, tvrde roditelji, vrlo opasno jer i ma dosta automobila.

Školski raspust je, kako su nam rekli neki od mališana iz Turskog Brijega, nagrada za njihovo dobro učenje i ponašanje u školi jer su svi odreda marljivi. No za razliku od njihovih vršnjaka koji žive u gradovima, oni za igru imaju manje vremena jer pomažu roditeljima u svakodnevnim poslovima. Paulo Habek (9) kaže kako mu je lijepo i kod kuće jer mu je odmah u susjedstvu najbolji prijatelj, s kojim je u nogometnoj momčadi i koji je stariji od njega.

- Najviše volim igrati nogomet na PlayStationu s Markom. A predvečer odemo na pravi nogomet - rekao je mali Paulo.     

Kad se volimo, onda smo bolji, a kad smo bolji, onda više volimo obitelj, posebice djecu, rekla je Melita Šoštarić iz Turskog Brijega nadomak Bjelovaru.

Ova 33-godišnja majka četvero djece dočekala nas je s još osam majki i 32 djece u dobi od dva mjeseca pa do 15 godina. Čak 35 ih je mlađe od 11 godina. Riječ je o rijetkom slučaju da u jednoj ulici od nekoliko stotina metara, u naselju koje nema ni 30 kuća, ima toliko djece, a najstarija pohađaju tek osnovnu školu.

Jedna od tamošnjih majki, Gordana Sudaš (33), rodila je prije dva mjeseca. Ima još troje starije djece i donedavno je radila, ali je zbog nedostatka vrtićkog smještaja nakon 15 godina morala dati otkaz.

- Mučili smo se na sve načine s djecom, ali sam na kraju ipak dala otkaz jer sam im se htjela u potpunosti posvetiti - rekla je Gordana. Baš kao i ostale majke, kaže da im u naselju nedostaje vrtić.

- Nama ne trebaju nikakvi poticaji da bismo imale djecu. Samo tražimo osnovno, a to su igralište, vrtić i autobusna veza. Naše bogatstvo su djeca - potvrdile su majke, među kojima je i Zrinka Horak.

Ona je s 36 godina, uz petero vlastite djece, nedavno dobila unuče, pa joj je pripala i titula najmlađe bake u naselju. Najmlađa majka ima 25 a najstarija 44 godine i one “ruše” prosjek jer imaju samo po dvoje djece. U šali kažu kako obje još imaju vremena, a posebice gospođa Melita, roditi po koje dijete kako Turski Brijeg ne bi izgubio primat koji ima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a možda i šire. Stanovnici Turskog Brijega nemaju društveni dom, a ni gostionicu, pa se međusobno više druže. Slobodne trenutke provode u hladovinama oraha i kažu kako ih to zbližava i zbog toga u naselju nema nekih sporova ili netrpeljivosti. Sve rješavaju razgovorima, kojih ne nedostaje. Stariji se tako snađu, a djeci nedostaje igralište, na kojem bi mališani ispucali svoju energiju. Sad su nogometni teren preselili na ulicu. To je, tvrde roditelji, vrlo opasno jer i ma dosta automobila.

Školski raspust je, kako su nam rekli neki od mališana iz Turskog Brijega, nagrada za njihovo dobro učenje i ponašanje u školi jer su svi odreda marljivi. No za razliku od njihovih vršnjaka koji žive u gradovima, oni za igru imaju manje vremena jer pomažu roditeljima u svakodnevnim poslovima. Paulo Habek (9) kaže kako mu je lijepo i kod kuće jer mu je odmah u susjedstvu najbolji prijatelj, s kojim je u nogometnoj momčadi i koji je stariji od njega.

- Najviše volim igrati nogomet na PlayStationu s Markom. A predvečer odemo na pravi nogomet - rekao je mali Paulo.     

'Djeca su naše najveće bogatstvo'

Majke iz Turskog Brijega napominju kako im ne trebaju nikakvi poticaji da bi imale djecu. Dodale su da samo traže osnovno, a to su igralište, vrtić i autobusna linija, da mogu ići na posao i u školu.