Sigurno je samo da je pravda spora, ali ne i da je dostižna

Tomislavu Horvatinčiću bi, izgleda, opet mogli suditi za nesreću u kojoj je, prema sadašnjoj presudi, kriv za smrt talijanskog bračnog para.

Ako se pokaže točnim da će presuda pasti zbog proceduralne greške nastale zbog mnogih izmjena zakona, bit će to prava farsa. Kakvu, nažalost, ne gledamo prvi put.

Zakoni se mijenjaju, u njima se više ne snalaze ni pravnici ni suci, pa se uvijek nađe neka rupa kroz koju se optuženi moćnik može izvući.

Nesreća u kojoj je sudjelovao Horvatinčić bila je prije osam godina. Ne bi bilo prvi put jer i Ivi Sanaderu ponovno sude, među ostalim za mito u slučaju Ina-MOL, za što su presudu poništili. Milanu Bandiću u Zagrebu su kao optuženiku skinuli blokadu s tri tajna stana jer procesi protiv njega koji su počeli uhićenjem prije pet godina još nisu završili.

Stanove će prodati tajni prijatelj iako je Uskok nedvosmisleno dokazao da ih je koristio gradonačelnik. Zbog osnivanja Visokoga kaznenog suda neki veliki slučajevi, poput onog protiv Branimira Glavaša, možda bi opet mogli na početak jer odlaze suci koji su ih vodili i preuzimaju ih novi.

Nemamo još presuda ni za kriminal u Hrvatskim autocestama od prije deset godina. Dva slučaja protiv Miroslava Kutle u zastari su, a dvije godine nakon izbijanja afera Agrokor nema ni optužnice protiv Ivice Todorića.

U takvoj sporosti neki od aktera i preminu, poput Nevenke Jurak u aferi Fimi-media. A nakon godina razvlačenja i ostajanja optuženih na poziciji moćnika svjedoci odjednom pred sudom dobivaju amneziju ili sasvim slučajno potpuno promijene svoje iskaze koje su dali istražiteljima.

I oni shvate da im se ne isplati izlagati kad ne znaju ni kako ni kad će sve završiti. S druge strane, novinare kažnjavaju jer su u svom radu snimili moćnika kako im prijeti. Samo ovi primjeri pokazuju zašto je pravosuđe zaista rak-rana Hrvatske.

A u Hrvatskoj je i dalje, unatoč ulasku u Europsku uniju, pravda spora, a kad su moćnici optuženi, najčešće i nedostižna.