Slijepi profesor radi na šalteru informacija: 'Moje radno mjesto je 'Samo da vas nešto pitam''

Slijepi Bojan Bertek (42), diplomirani muzikolog i profesor povijesti glazbe, u jednom je momentu radio u pet škola istovremeno, u pet različitih gradova u pet županija i tjedno putovao po 700-800 kilometara. Jelena Pantić (32), završila je srednju škole za osobe s invaliditetom u Centru za odgoj i obrazovanje u Dubravi. Završila je diplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer Sociologija i etnologija te ima zvanje magistra Sociologije i etnologije i kulturne antropologije.

Godinu dana stručno se osposobljavala u gradskoj upravi Grada Zagreba, a zatim je pune tri godine tražila posao.

Bojan je 14 godina radio u prosvjeti pokušavajući sastaviti punu satnicu, a Jelena se javljala na sve moguće natječaje. A onda su se javili na natječaje MUP-a u kojima su osobe s invaliditetom pozivali da ravnopravno sudjeluju na natječaju za zapošljavanje. Oboje su prošli natječaj i zaposleni su na upravnim poslovima u Policijskoj upravi zagrebačkoj.

PRAVOBRANITELJ: 'Više zaposlenih osoba s invaliditetom, no uvjeti na natječajima i dalje nejednaki'

Bojan radi na pultu za informacije u Ulici grada Vukovara 70 u Zagrebu gdje građani dolaze prijaviti prebivalište i izvaditi osobnu iskaznicu ili putovnicu dok Jelena radi u Službi za upravne poslove i Odjelu za prijavništvo u Branimirovoj ulici.

Ljubazan prema svima

- Ovdje sam od srpnja 2023., gotovo dvije godine, i mogu reći da sam se fino snašao. Izuzetno sam zadovoljan, u timu lijepo surađujemo od početka, jedna izuzetno ugodna atmosfera. Kad se priča o nekoj nervozi na šalterima, mislim da sam ja kao slijepa osoba tu u jednoj stanovitoj prednosti jer ako dođe klijent koji je nervozan, a vi ga vidite i vidite njegov nervozni izraz lice, to i na vas utječe loše. Mene to ne zanima jer ja stranku ne vidim i savršeno mi je nebitno kako je ona raspoložena. Ja sam ljubazan prema svima, stranka što me pita dužan sam ljubazno odgovoriti, to mi je posao - kaže nam Bojan.

Zagreb: Razgovor s dvoje djelatnika PU zagreba?ke koji su osobe s invaliditetom | Foto: Robert Anic/PIXSELL

Ističe da, iako ima jako malo negativnih iskustava, čak i ako čuje nervozu u glasu stranke, njegov ljubazni pristup obično ih smiri. Normalna osoba, koja normalno razmišlja, pojašnjava, neće reagirati grubo na nekoga tko je prema njoj ljubazan.

- Ja sam prva osoba koju stranke vide kada dođu na pult za informacije i mislim da je ključna stvar na početku ostaviti jedan lijep dojam, pripremiti ljude na detalje oko izrade dokumenata. Time se i kolegama jako puno štedi vremena jer moje radno mjesto, bukvalno, onako laički rečeno, je ono: 'Samo da vas pitam' - govori uz osmijeh.

PODIJELJENO 30 TISUĆA ISPRAVA Krenula isporuka Nacionalnih i Europskih iskaznica za osobe s invaliditetom: 'Prvi smo u EU'

Kad je došao u Vukovarsku bio je ondje prva zaposlena osoba s invaliditetom. Iskusne kolege bile su uz njega pomažući mu što je trebalo. Sve je informacije upijao u hodu kako bi pomogao strankama brže i lakše se snaći i ishoditi dokumente koji su im potrebni.

- I sad me stranke ponekad zateknu s nekim pitanjem na koje ne znam odgovor. Onda ih uputim na kolege te zamolim, ako imaju vremena, kada završe da mi daju povratnu informaciju da znam ubuduće kako reagirati u toj situaciji. No to je rijetko - priznaje Bojan.

Ponekad mu još zatreba pomoć oko stvari koje su "nezgodne", poput nošenja pladnja sa hranom u restoranu tijekom gableca, no što god može nastoji napraviti sam.

'Bitna je podrška kolega'

Koliko je bitna dobra radna atmosfera na poslu i podrška kolega ističe i Jelena.

- Jako mi je bitno da na poslu imam dobru suradnju jer je onda lakše raditi, ugodnije se osjećam. Dobro sam prihvaćena, kolege su dobri i pristupačni, ako mi treba nešto pomoći uvijek su tu za mene - kaže Jelena koja na administrativnim poslovima radi već dvije godine.

Prijavljuje boravišta, izdaje uvjerenja o prebivalištu, šalje pozive strankama... S građanima više komunicira putem emaila ili preko telefona te nikad nije imala neugodnih iskustava.

- Na dosta sam se natječaja javljala, svima je teško naći posao, a posebno osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom bi trebale biti ravnopravne i jednako uključene kao i ostali članovi društva, jedino što imaju određene poteškoće, ali uvijek se to može prevladati. MUP poziva osobe s invaliditetom da se prijave na natječaju. Može se reći da su primjer dobre prakse. Moja poruka poslodavcima bila bi da se osobe s invaliditetom što više uključuju u poslovni i društveni život. Time nam pomažu da se i osobno razvijamo - smatra Jelena.

Oboje rade jutarnje smjene od 7 do 15 ili od 8 do 16 sati te im ostaje sasvim dovoljno od dana kako bi u slobodno vrijeme radili ono što im čini zadovoljstvo.

Vole čitati, ići na koncerte...

Bojan je oženjen. On i supruga imaju ljubimca, mačka, koji se zove Dodo i koji ih željno iščekuje kad se vrate kući s posla. Izuzetno voli čitati, kaže da se s knjigom budi i ide spavati. Kad je lijepo vrijeme i kad je u mogućnosti, voli prošetati, poslušati dobru glazbu...

Voli i putovati, u šali kaže da bi, da vidi, vjerojatno bio strojovođa.

Jelena također voli čitati, gledati serije, filmove, ići na koncerte...

- Bila sam na koncertu Nene Belana na Dan žena. Bio je odličan, četiri sata nisu bila previše. Bila sam i na Plavom orkestru, i na još raznih koncerata. Vidjeti ću hoću li ići na Bijelo dugme, još nisam odlučila - otkriva nam Jelena.

Zbog svoje upornosti i nevjerojatne želje za radom, prelazeći tjedno po 500 kilometara kako bi predavao u tri udaljene škole Bojan je 2014. bio Ponos Hrvatske. Svima poručuje samo jedno: 'Nikad ne odustajte od svojih snova'.