Spašavanje drugarice Dalić

Premijer se najprije ostentativno ukazao na promociji njezine knjige o “razaranju ortačkog kapitalizma”. Potom ju je na mala vrata pokušao vratiti na veliku scenu uvrštenjem u neko kvazi savjetodavno tijelo koje je trebalo osmišljavati mjere oporavka ekonomije teško pogođene epidemijom. Nakon ogorčene reakcije javnosti ipak je morao ustuknuti. Ni hadezeovci nisu bili sretni pokušajem rehabilitacije žene koja je demonstrativno donirala Pametno, stranku od kojih im se diže kosa na glavi.

Potom je, u najmanju ruku, znao za njezin angažman u pisanju milijunima eura plaćene kupusare zvane “Nacionalna razvojna strategija RH” (ako ga već nije sam inicirao), da bi je zadnjih dana pokušao progurati na vrh korporativne zlatne koke, na ispražnjeno mjesto predsjednika uprave koprivničke Podravke. Zašto!? Svi se pitaju čime ga je zadužila ta žena? Ima li tu nešto dublje, nešto borgovsko, tim prije što je g. Dalić već dugo član uprave Ine, na golemoj plaći, bez nekih vidnih uspjeha. “Napit ću se krvi Plenkiju”, govorila je navodno Dalić nakon što je najurena iz Vlade, ali sad se čini da bi jedno drugom dali krv. Dođe li Martina Dalić na vrh Podravke, ona i suprug mjesečno će brati stotinjak tisuća kuna, plus bonusi. S tim se može pregurati od prvoga do prvoga... Popularni mit o “sposobnosti”, “stručnosti” i “znanju” Martine Dalić bio bi nakon neslavnog odlaska iz Vlade snažno podržan njezinim zaposlenjem u privatnom sektoru. Nikakva jagma poduzetnika za njezinim znanjima nakon izlaska gospođe Dalić na tržište rada nije, međutim, primijećena.

Čini se, zapravo, da je nitko nije htio zaposliti, iako je dio poduzetnika - poput Tedeschija - podržava. Dalić kotira kao svadljiva, kapriciozna i ne osobito stručna ekonomistica javnog sektora kakvih u Hrvatskoj ima na bacanje. Pojavila se jedino vijest da je dobila posao kao ambasadorica Hotmaila, objavljena na Newsbaru. Intermezzo je ova vrsna stručnjakinja, dakle, provela bez stalnog angažmana, a sad bi - kao “ekspert” i “stručnjak kakvi nam kronično nedostaju” (znamo već napamet te mantre), trebala preuzeti vođenje tvrtke koja vozi po automatskom pilotu i koju bi znao voditi i Culej. Podravka uspješno proizvodi juhe, začine, lijekove, kiselu papriku i novac. To je idealno mjesto za aparatčika, wikipedijski primjer sinekure. Martina Dalić nikad nije radila u prehrambenoj industriji.

Možda najuspješnije njezino profesionalno razdoblje bilo je u Privrednoj banci, gdje je bila glavna ekonomistica, no niti se PBZ vinuo u nebo nakon njezina dolaska niti je propao zbog njezina odlaska. Poslove te banke uvijek je kreirao Božo Prka, koji je s poslovima išao i u garažu, ne samo na spavanje. Kraći boravak gđe Dalić u jednoj privatnoj banci okončan je neslavno (vlasnik banke, blago rečeno, nije bio ushićen njezinim sposobnostima pa je se htio riješiti), ali je na vrijeme prešla u državnu službu. Pokojni hotelijer Anđelko Leko primao bi ljude u svoje hotele na probni rad, pa bi ih zaposlio ako su se pokazali dobrima, ako ne, “dali bismo ih državi”, govorio je. Martina Dalić je najsjajniji satelit iz galaksije Borislava Škegre, čovjeka koji nam je uveo PDV, a proslavio se scenom života u filmu Rajka Grlića i Igora Mirkovića “Novo, novo vrijeme”, gdje jedna boca žestice misteriozno završava u unutrašnjosti njegova sakoa.

To i nije jamstvo boljih poslovnih običaja, osim možda u našoj zemlji, pa ipak su Škegru mnogi uzimali kao ozbiljnog gospodarstvenika. “Ne trebamo industriju i turizam, nego uspješne tvrtke”, njegova je slavna izjava. U restrukturiranju Agrokora vidjeli smo manje-više sve moduse operandi ove grupe. Iz afere Borg nekoliko je spretnih ljudi izašlo s milijunskim bogatstvima, zakon je napisan tako da u njemu nema nikakvih odredbi koje sprečavaju angažiranje povezanih društva, ukratko, bio je to sjajan posao za šačicu tijesno povezanih ljudi.

*Cijeli tekst pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 22. siječnja