Spasili su Agrokor, ali drugih velikih poteza Vlade nije bilo

Ovo je bila godina stabilizacije, a sljedeća godina će biti obilježena reformama.

Izjavio je to nedavno premijer Andrej Plenković i to obilježava godinu dana ove Vlade. Prije točno 12 mjeseci Andrej Plenković je preuzeo ključeve Banskih dvora od Tihomira Oreškovića te je obećao velike promjene, sprečavanje iseljavanja, demografske mjere, olakšanje poslovanja gospodarstvu, bolju zaštitu za siromašne...

No nakon godinu dana je malo toga provedeno. Svjedoči to i plan reformi koje je ova Vlada sama usvojila za ovu godinu. Od 51 mjere koja se nalazi u njemu, nije provedeno ili se debelo kasni s njih 30-ak.

Vlada Andreja Plenkovića je jednostavno imala druge prioritete. U međuvremenu je Vlada postala rekorder po broju zaposlenih državnih dužnosnika, ima ih čak 153, a mnogi od njih su čisto uhljebljivanje, poput Josipe Rimac (HDZ), koja je postala državna tajnica.

Neizvjesne posljedice

Vlada je zasad preživjela i tri šoka zbog kojih su se bavili sami sa sobom. Izgubili smo arbitražu s MOL-om oko Ine, a premijer je kao iz topa za Badnjak ispalio da će otkupiti Inu i da već imaju razrađen model. Ni danas se još nisu maknuli s mrtve točke, nisu čak još ni raspisali natječaj za konzultanta. Drugi i treći šok su došli zbog Agrokora.

Na početku godine su premijer, ministar financija Zdravko Marić i ministrica gospodarstva Martina Dalić tvrdili da je sve u redu s tvrtkom. Ispalo je drugačije, a danas vidimo dio posljedica. Agrokor je trebao odmah u stečaj, ali je Vlada potrošila silnu energiju i na kraju donijela zakon kojim su ga stavili pod stakleno zvono. Zaista su spašeni brojni manji dobavljači, plaćeni su im stari dugovi, a većima je dan dragocjen predah. Međutim, pravi učinci zakona tek će se vidjeti, kao i to hoće li on dugoročno osigurati opstanak Agrokorovih tvrtki koje su dosad bile okosnice gospodarstva.

Neprirodna ljubav

Kad je Most, koji je bio u Vladi s HDZ-om, podržao smjenu ministra financija Zdravka Marića zbog Agrokora, Plenković je pokazao neviđenu odlučnost. Izbacio je njihove ministre iz Vlade, a potporu potražio u zagrljaju s HNS-om. I dobio ju je. Ministri koji su tek počeli raditi u svojim sektorima zarotirani su kako bi se napravilo mjesta za HNS-ovce. Pa je tako klimatolog postao ministar rada, ministar rada ministar zaštite okoliša, a ministar graditeljstva je otišao u upravu.

U međuvremenu smo izgubili i arbitražu sa Slovenijom, a silna energija je utrošena na micanje HOS-ove ploče iz Jasenovca.

Uz rijetke iznimke, teško da bi se i neki ministri mogli sjetiti što su to odradili pa da je pozitivno utjecalo na živote građana. Dobili smo i poskupljenje struje, autocesta, a za dlaku smo izbjegli porez na nekretnine. Jedina je djelomično odrađena porezna reforma, ali nju su slabo osjetili oni s nižim plaćama. I za nju je ministru financija Zdravku Mariću trebala godina dana. Obrazovanje je nakon dvije godine opet na početku.

Rupa u džepu građana

Zdravstvo ima iste rupe koje ministar pokušava nakon godinu dana analiza zakrpati poskupljenjima. Pravosuđe je takvo da su ljudi optuženi za korupciju i dalje na slobodi. Državna uprava je još spora, a teritorijalni ustroj skup i neučinkovit. Hrvatska je na dnu zemalja s ekonomskim slobodama, zadnjih pet godina sve ostale tranzicijske zemlje rastu, a mi stagniramo. Mladi se i dalje iseljavaju iz Hrvatske, a umjesto da ubire novac od svoje imovine, Vlada se još oslanja na zavlačenje ruke u džep građana. To je bila Plenkovićeva godina.