Sramota: Nemamo vodovod, a selo nam leži na ljekovitoj vodi

Općina Levanjska Varoš blizu Đakova sastoji se od deset zaselaka. Kraj leži na izvorima pitke, čak i vrelima ljekovite sumporne vode. No svakog ljeta mještani žeđaju. Prvi je razlog to što podzemne i bunarske vode zbog geografskog položaja brzo presuše. Drugi je tuđa nebriga.

- Mi smo rubni kraj dviju županija, mještani nam se sve više iseljavaju, ostalo nam je tek 1250 stanovnika, od toga je tek polovica glasačko tijelo i kao takvi nismo zanimljivi političarima. Uvijek smo zadnja rupa - govori nam Slavko Tidlačka, načelnik općine Levanjska Varoš. Općina se prije nekoliko godina izborila da se izgradi vodovodni sustav za Levanjsku Varoš i susjednu Breznicu, no spojili su ih na vodocrpilište iz kojeg istječe štetna voda.

Uništava im sanitarije

- Kad smo potpisivali ugovore o spajanju na vodovodnu mrežu, morali smo svi potpisati izjavu da tu vodu nećemo koristiti za piće. Toliko je ‘teška’ da uništava sanitarije, pa često moramo mijenjati umivaonike i kade. No kad je suša, neki je ljudi piju, na svoju odgovornost. Pristali smo na taj vodovod jer su nam rekli da će ugraditi pročistače te vode, ali to se nije dogodilo - nastavlja Tidlačka.

Nekada davno u ovaj pomalo zapušten kraj dolazila je i sama Marija Terezija.

- Imali smo velike toplice kojima su upravljali Mađari i u koje se dolazila kupati i Marija Terezija. Imali smo turističku zajednicu, uličnu rasvjetu, hotele i odmarališta - dodaje načelnik. Općina je dala izraditi projekte zelenog turizma koji bi mogli potaknuti razvoj regije. Sva kućanstva imaju bunare, ali već na početku ljeta obitelji ostaju bez vode. S kanistrima tad idu na izvore ljekovite vode. Onima koji to ne mogu općina osigura cisterne.

Načelnik ima gotov projekt

- Ljudi vodu trebaju i za napajanje stoke, osiguramo cisterne s pitkom vodom u selu. Neki su se sad već tako navikli funkcionirati, ali time nikako nisu zadovoljni - kaže nam načelnik, koji ima gotov projekt spajanja svih sela općine na đakovački cijevni sustav, ali za to nema novca. Mještani tako funkcioniraju godinama i jedino što ih tješi jesu mnogi izvori, od kojih je na jednom ljekovita voda.

Po pitku vodu tijekom ljeta uvijek idem na izvor, ali u zadnje vrijeme donosim i pijem vodu i s izvora ljekovite vode, govori nam mještanin Levanjske Varoši. Dodaje kako ljudi kažu da su, pijući sumpornu vodu, izlječili čireve na želucu te da je blagotvorna za žene koje ne mogu ostati u drugom stanju.

- Meni su liječnici nedavno otkrili da imam čir na dvanaestercu pa sad pijem tu sumpornu vodu. Nemam više toliko tegoba, ali nisam bio kod doktora da provjerim je li čir još tu - kaže Ivan Vašek (77) iz Breznice.

Apsurdna je situacija i na području Skradina u Šibensko-kninskoj županiji. Dok milijuni kubika vode rijekom Krkom odlaze u more, neka sela još nemaju pitke vode.

- Kakva je to vlast kad se mi u 21. stoljeću ne možemo ni napiti ni istuširati? Od našeg vodocrpilišta Jaruga na Krki voda cijevima ide po cijeloj županiji i sve do Zadra, a ne može doći do naše kuće, koja je svega par kilometara udaljena - žali se Zvonimir Beneta, kojeg smo u Vaćanima zatekli kako sa suprugom Anom čeka kamion cisternu s vodom. Oni su davno u kući uredili suvremenu kupaonicu i kuhinju, ali te su prostorije do danas suhe.

- Kažu, kako će nam dovesti vodu kad ovdje nitko ne živi. Pa kako će netko ovdje živjeti kad nema vode - kaže Milka Batur.

Prebacivanje loptice

Stanovnici skradinskih sela Bratiškovci, Bribir, Gorica i Vaćani već pomalo i gube nadu da će im vodovod ikad doći. Sakupljaju kišnicu, kopaju bunare ili dovlače vodu iz starog vodovoda što ga je davno sagradio austrijski car Franjo Josip.

- Prije nekoliko godina dok je uređenje vodoopskrbe bilo u nadležnosti gradova i općina uspjeli smo projekt dovesti do lokacijske dozvole. No tad je sve prebačeno u ruke javnog poduzeća Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik - kaže gradonačelnik Skradina Nediljko Dujić dodajući kako je projekt, uključujući uređenje mreže unutar tih sela, “težak” između 50 i 70 milijuna kuna.

Bez vode žive i stanovnici Komušina, sela samo četiri kilometra udaljena od centra Požege. Više od 80 mještana godinama čeka vodovod, kanalizaciju, asfalt i javnu rasvjetu.

- Jad i bijeda. Što da vam kažem. Žalosno je da u 21. stoljeću nemamo osnovne uvjete za život. Najgore nam je zbog male djece. Imamo nekoliko bunara u selu, ali niti iz njih voda nije uvijek za piće. Ljeti smo gotovo uvijek bez vode, pa nam je dovoze u cisternama i onda stojimo u redu i punimo boce i kante pa ih nosimo kućama - kaže Radojka Čulibrk (69), koja ondje žive više od 50 godina. Njezin susjed Mato Škorić u Komušini živi od 1992. godine i naslušao se, kaže, obećanja svih političkih opcija. Nitko ga nije ispunio.

- Prepušteni smo sami sebi. Ako kojim čudom do nas bude išao vodovod, prvi ću se priključiti, ali utopija je to očekivati - govori Mato, koji živi sa suprugom i kćeri srednjoškolkom.

Obećanja su se naslušali i mještani sela Ravan i Brčino u Brodsko-posavskoj županiji.

- Imam kućni dvorišni bunar iz kojeg se opskrbljujem vodom, ali kad ljeti ‘udari’ suša, nema druge nego kante na traktor i na izvor izvan sela. Voda često nije za piće, više za stoku, jer se nataloži mahovina i žabokrečina, pa moram u bunar ubaciti vapna da vodu malo dezinficiram. Godinama slušamo kako će vodovod stići i do nas - priča Ivan Paun iz Ravna.
I u Brčinu više od polovice kućanstava nema pitke vode.

- Moje kućanstvo vodu za piće koristi iz našeg dvorišnog bunara. Izgleda da smo ‘uboli’ u dobru žilu, pa, dok drugima bunari presušuju, nama je još i dobro. Susjedi dolaze k meni - kaže Stjepan Križanović. 

Zamjenik načelnika općine Sibinj Tomislav Topalović kaže da prema standardima EU sva naselja moraju dobiti vodu do 2023., a nada se da će i prije.

S četiri hidranta bez vode

Vode nemaju ni u Ratkovcu, mjestu tri kilometra udaljenome od Zlatara. Slušaju obećanja, a gradonačelnik sve prebacuje na Zagorski vodovod. Kaže da ni njemu nije jasno da netko u 21. stoljeću nema vode.

- Smiješno je što smo s četiri strane okruženi hidrantima. I oni nama godinama tupe da nas ne mogu spojiti jer da struka ne da. I sami smo htjeli kopati, ali ne daju - kaže Anita Behin.

Država je u zadnjih deset godina uložila 15,8 milijuna kuna za gradnju vodosprema na Drveniku Velom i Drveniku Malom, ali na nju do danas nije pripojena vodovodna mreža do kuća, pa stanovnici nemaju vode.

Drveničanima vodu isporučuju kao u 19. stoljeću. Vodonosac Kapetan Mrs vodu im osigurava vatrogasnim cijevima.

- Zbog razvedenosti obale brod se mora premještati na četiri, pet pozicija, koje nemaju adekvatne vezove - kaže kapetan Mladen Karaman, koji za oko 1200 ljudi vodu dovozi brodom još od vremena bivše države. Stanovnici zaključuju kako na otocima živi premalo glasača, pa stoga nadležni Grad Trogir u njih ne ulaže. Do župana Zlatka Ževrnje ne uspijevaju doći.
Pitku vodu uskoro očekuju mještani mjesta Ruškovci i Potok u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Projekt vrijedan stotine milijuna kuna trebao bi zaživjeti.

- Iako smo se navikli na svakoljetne suše, dolazak vodovoda preporodit će život na selu, posebice nama koji imamo stoku - kaže vijećnik Đuro Vadiljević.