Ivka Ortulan s majkom Marijom čula se sve do pada Škabrnje. A onda im se gubi trag. Majku je u zadnjem razgovoru pokušala nagovoriti da ostavi sve i bježi. Ali nije ju poslušala
NESTALI U PADU ŠKABRNJE
Susjed me nazvao i rekao mi: 'Ivka, zaklali su ti roditelje...'
Majku Mariju i oca Petra zadnji sam puta vidjela u listopadu 1991. godine kada su napuštali moju kuću na Kukljici. Vratili su se u obiteljsku kuću u Nadin. S majkom sam se, sve do pada Škabrnje čula telefonski. U dogovoreno vrijeme došla bi na radiostanicu, ja bih nazvala i tako bismo popričale. U zadnjem razgovoru rekla sam joj: "Majko, ostavite sve i idite ća". No, rekla mi je da se otac uvukao u krevet, da ne želi otići iz svoje kuće, a da ga ona ne želi ostaviti. Njezine zadnje riječi pamtim kao danas: "Kćeri, gledajte sebe, a ja kako prođem, otirući suze govorila nam je Ivka Ortulan 2018. godine.
Sa suprugom Zvonkom godine je provela pokušavajući saznati kako su joj, kada i pod kojim okolnostima nestali roditelji.
Pogledajte video: Mnogi još traže svoje voljene
Pokretanje videa...
00:59
Iako se službeno vodi da su nestali 19. studenog. 1991. godine, Ivka kaže da je od Crvenog križa i Unprofora saznala da su sve do operacije Maslenica, njezini roditelji s još jednom mještankom, bili živi.
- Oni su do siječnja 1993. bili u Nadinu. To nam je potvrdio Unprofor, to su nam tvrdili u Crvenom križu Zadar i Biograd. Čak smo od jednog čovjeka u Nadinu, koji je i danas živ čula da je neposredno prije operacije Maslenica pričao s mojom majkom. Rekao joj je: Marija, večeras izvedi Petra, mi ćemo doći. A ona mu je odgovorila: "Makni se, biži ća, čuvajte sebe" - kroz suze nam je pripovijedala Ivka.
Dodala je kako tuga za roditeljima ne jenjava, kako joj je žao i kako je i danas boli njihov nestanak.
No, nitko je, veli, neće moći optuživati da je netko stradao radi njezinih roditelja.
Zašto ih nisu izvukli iz sela?
- Nakon pada Škabrnje, puno je ljudi, doslovno bosih, došlo u moju kuću. Svi su rekli da o njima ne znaju ništa. Dva dana kasnije nazvao nas je jedan dečko, koji je kasnije stradao od nagazne mine i rekao mi: "Ivka, tvoji roditelji su zaklani". Evo, i sada me guši ta rečenica. Dugo mi je trebalo da se od toga oporavim, no kasnije sam saznala da su ipak živi. No, rat je to, nije se moglo do njih. Zamjeram i Unproforu što nisu ništa napravili ako su ih vidjeli u selu? Zašto ih nisu izvukli? Jer, sigurna sam da su ostali u svojoj kući i da se nisu maknuli iz nje - pitala se Ivka.
Na prag rodne kuće prvi je puta kročila u kolovozu 1995. godine. I danas pamti tu stravu i jezu koju je osjećala dok je nekad pitomim puteljkom koračala prema zgarištu rodne kuće.
Sve je bilo zapaljeno
- Kada sam prošla ispod željezničkog mosta i krenula puteljkom prema kući, noge su mi se odsjekle. Taj muk, ta sablasna tišina... Ne vidiš ni muhu da proleti. Niti vjetra, niti ptice, sve je bilo crno. Jedva sam došla do mjesta gdje su nekada bila ulazna vrata. Sve je bilo zapaljeno, ostali su samo crni zidovi, hrpa pepela iz kojeg strše dva izgorena špareta -jedan na drva i jedan na struju. Eto, to je jedino što smo našli. Rukama sam prebirala taj pepeo, ali nisam našla ništa - suznih očiju zborila je Ivka dodajući da se raspitivala i kod pravoslavaca, no ni od njih do sada nije dobila nikakvu informaciju.
- Ja vjerujem da znaju i gdje su ubijeni i gdje su pokopani. Ali šute. Kada ih sretnem u Nadinu u kojem smo obnovili roditeljsku kuću, oni sami priđu, sami traže razgovor, kao da nitko ništa nije napravio. Rat ne spominju. Ma pitala sam sve i svakoga za moje roditelje, ali uzalud. Čak smo zvali i čovjeka koji je za vrijeme rata otišao u Englesku i radio u ambasadi sa Srbima, da ih pita jesu li nešto čuli ili znaju. I to je propalo - nemoćno je Ivka širila ruke.
Stalno misli na roditelje
- Mama je imala 55 godina, otac 60. Živjeli su na selu, ali su imali sve. Moje je djetinjstvo bilo lijepo. Mama je bila vesela žena, voljela je pjevati,raditi. I otac je bio radišan, iako nije bio u radnom odnosu, puno je radio. Brinuo je o ovcama, svinjama, purama, kokošima. A onda je došao rat i sve uništio. Iako me jako boli njihov nestanak, iako mi je ovo teško izgovoriti, ali, kad su već morali stradati, bar su zajedno - kroz suze je priznala.
Boli je, kazala je, što nema brata ni sestru.
Želi ih pronaći za života
- Oni su stalno sa mnom u mislima. Kad god legnem i kad se probudim, pomolim se Bogu za njihovu dušu. Svaki dan, svaku noć. Nikada ih nisam zaboravila. Jedino mi fali da ih nađem. A tko zna hoću li ikada. Znate, najteže je na Sve svete. Odem na prag rodne kuće u Nadinu, položim bukete, jedan za majku, jedan za oca i zapalim im svijeću. Jer, ja ne znam gdje je njihov grob. A za tu kuću znam da su u njoj bili - tiho nam je pripovijedala Ivka.
Povremeno se, priznala je, nadala da su ipak živi, da će ih negdje pronaći.
A onda se opet, po ne znam koji puta, ta nada rasplinula o debeli zid šutnje.
- Za mene su oni još uvijek nestali, ali bih voljela da ih nađem za života. Barem jednu kost. Od roditelja mi je ostala tek fotografija i lijepe uspomene. Moje kćeri Sandra, Silvija i sin Petar sjećaju se i pamte baku i djeda, a najmlađi sin rođen je 1992. godine i na žalost, nikada ih nije upoznao. I moram vam reći da sam, baš kad se najmlađi sin rodio, prvi i zadnji puta sanjala svoju mamu. Došla mi je u snu, a ja sam joj rekla: Ne znaš ti, mama, da sam rodila i drugog sina. Eto, to je bilo prvi i zadnji put da sam je sanjala - zaključila je Ivka te zamolila da se, bar anonimno jave svi oni koji išta znaju o sudbini njezinih roditelja.
Bili su veseli i radišni ljudi
Moja mama imala je 55 godina, otac 60. Živjeli su na selu, ali su imali sve. Moje je djetinjstvo bilo lijepo. Mama je bila vesela žena, voljela je pjevati i raditi. I otac je bio radišan, i iako nije bio u radnom odnosu, puno je radio. Brinuo je o ovcama, svinjama, purama, kokošima. A onda je došao rat i sve uništio - kaže ivka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
