Na ulasku u super izbornu godinu Andrej Plenković postao je "one man team". Dok smjenjuje ministre ili ih brani od afera, priprema izlazak na izbore koji su presudni za njegovu budućnost. I za posao u Bruxellesu.
"Ministri su zamjenjivi, kao i momčad. Postoji selektor koji dovodi igrače i vodi tim naprijed", kazao je jučer ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.
I možda u tome ima istine. Ali selektor ipak ne može sam igrati.
A to Plenković sada radi. On je sada "one-man team".
Jer naprosto nema više nikoga. Nikoga kome može vjerovati, nikoga u koga se može pouzdati, nikoga tko će mu pomoći, nikoga za koga može biti siguran da neće završiti u aferi ili u pritvoru.
Sa svakom aferom dodatno se isušuje kadrovski bazen ljudi kojima premijer može napuniti Vladu.
"To je to"
"Mi imamo odličnog premijera, Vladu i postignuća, to je to", nastavio je Grlić Radman. "Trebate gledati kroz to, a ministri su ljudi koji dolaze i odlaze tako je svugdje, ministri se mijenjaju. Svi smo mi zamjenjivi u svojim resorima".
Samo je premijer nezamjenjiv.
Dok u sportu vrijedi pravilo da je lakše zamijeniti trenera nego čitavu momčad, u HDZ-u je lakše objesiti sve svoje nade o skute stranačkog šefa.
Andrej Plenković odlučio je već prije nekoliko mjeseci osobno i vlastoručno voditi HDZ-ovu kampanju za treći mandat. Gura se u medije, gura se pred mikrofone, pozira pred novinarima dokle god treba, pojavljuje se pet puta u Dnevniku HTV-a, nema na horizontu nikoga osim Plenkovića.
Naročito kad čisti Vladu od ministara.
Plenković je Vlada, Vlada je Plenković.
Mora što hoće
Kad je na početku prvog mandata, sada već prije dugih sedam godina, poručio "Mogu što hoću", Plenković vjerojatno nije mislio da će na kraju ispasti da "mora što hoće", jer nitko drugi neće ili ne može. Ili nikoga drugoga više nema.
A kad se realno sagleda ova situacija, čini se da je upravo Plenkoviću najviše stalo. Jer njegova karijera je na kocki. Druga stranačka sitnež sakrit će se iza HDZ-a, zavući se u stranačke pukotine, čekati da prođe oluja i da ponovno okupiraju neke fotelje.
Po modelu Gordana Jandrokovića.
Ali Plenković nema taj luksuz. On ne smije izgubiti parlamentarne izbore, ne smije izgubiti vlast, ne smije tražiti novi posao i obijati pragove briselskih ureda kao okaljani luzer kojega su birači sprašili nakon što je on sprašio trideset ministara.
Sve za Plenkovića
Naravno, uvijek se u HDZ-u i Vladi sve radilo zbog Plenkovića. A tako se sada ide na izbore prvenstveno za Plenkovića.
On je taj koji će prodavati uspjehe, prodavati borbu protiv korupcije, prodavati obećanja, više penzije, jeftiniji plin, euro i Schengen, jer nitko drugi to nije u stanju. Samo, tko će mu vjerovati?
Prodaje li priču stranačkoj vojsci koja promatra kako ministri i dužnosnici lete iz Vlade, a HDZ prolazi cipelarenje zbog afera i kriminala?
I prodaje li priču javnosti kojoj se uvijek prodavao kao atipični HDZ-ovac, netko tko će promijeniti HDZ, popraviti HDZ, netko koga se ne treba plašiti i od koga ne moramo strahovati?
To je sve sada propalo.
Trideset ministara
To dokazuje smjena trideset ministara, kao i još gomila milenijskih afera. To dokazuju brojke o ne tako bajnom gospodarskom uspjehu i ne tako veličanstvenim postignućima iza kojih se Plenković želi sakriti. To dokazuju i naprasne (stoga neustavne) smjene ministara nakon što je prethodne ministre tjednima branio i spašavao.
Panika lupa na vrata.
Sada mu je ostalo samo da oporbene stranke optužuje za afere zbog kojih je, onako "zgrožen", promptno smijenio i vlastitog ministra.
I tako, malo po malo, kad se uskoro počne ozbiljnije baviti Ninom Obuljen Koržinek, a očito i Tomom Medvedom, kojeg povezuju s aferom Mreža, akao što se još uvijek ne zna do koga će dopuzati buduće afere, Plenković će na predizbornom poprištu ostati sam.
