Ta djeca nisu smjela poginuti! Bili su najljepši osmijeh škole

Preklinjali smo da pet bandera postave, ne više, samo da se barem nešto vidi kad padne mrak, kaže Martin Grgić, stanovnik naselja Čistine. On je prvi u nedjelju stigao na mjesto stravične nesreće na pružnom prijelazu.

Tamo je teretni vlak odbacio Škodu Fabiju i usmrtio četvero ljudi. Poginulo je troje članova obitelji Knežević - majka Nada (48), kći Jasna (17) i sin Robert (14), kao i njihov prijatelj Zvonko K., koji ih je vozio svojim automobilom, dok su s teškim ozljedama u vinkovačkoj i osječkoj bolnici završili Anto Knežević (43) i njihov najmlađi sin Dino (10).

Cijeli Otok obavijen je tugom, a o dvoje poginule djece svi imaju samo riječi hvale:

- Oboje su upisali smjer upravnog referenta, a to su u ovoj školi mogli upisati samo najbolji - kaže Azra Vesna Abramović iz Ekonomske i trgovačke škole “Ivana Domca” u Vinkovcima. Ona je bila Robertova razrednica. O njemu govori sve najbolje. Bio je samozatajan, ali odličan učenik kojega su svi nastavnici i kolege iz razreda voljeli i poštovali.

Jučer su učenici bili preplašeni, plakali su i svi su bili neutješni. Ispred škole vijorila se crna zastava, tužan podsjetnik na strašnu tragediju. U predvorju su učenici napravili mali oltar s fotografijama poginulog brata i sestre. Mnogi su zastali kraj njih kako bi zapalili svijeće i prisjetili se stradalih kolega.

Poput Roberta, i Jasna će ostati u najljepšem sjećanju svojih profesora i učenika iz razreda. Njezina razrednica Mira Filipović Trabak rekla je kako je imala “najljepši osmijeh u cijeloj školi”.

- Voljela je umjetnost, lijepo je slikala i maštala je biti učiteljica. Premda je svaki dan putovala iz Otoka u Vinkovce, nikad u četiri godine nijednom nije izostala s nastave. O njoj mogu govoriti samo najbolje stvari - govori Filipović Trabak.

Goran Fabrežar/PIXSELL

Jakob Mića Mijić iz Otoka, veliki prijatelj stradale obitelji Knežević, ni dan poslije tragedije ne usuđuje se posjetiti teško ozlijeđenog prijatelja Antu, kojega su zadržali u vinkovačkoj bolnici.

- Ponekad sam ih i ja znao voziti. Trebao sam i jučer biti za volanom svojeg automobila i voziti ih u Bošnjake na groblje gdje su pokopani Nadini roditelji. No Zvonko se ponudio da ih on odveze. Ovo je prestrašno - još u šoku govori Mijić.

Tihomir Ozdanovac, vlasnik kafića Oscar, Antin je dobar prijatelj. Bio je čest gost u njegovu lokalu, u kojem je i u nedjelju tri puta dolazio na kavu.

- Rekao mi je da idu u Bošnjake. Čim sam čuo vozilo Hitne pomoći da juri u tom smjeru, sjetio sam se da je prije toga trubio vlak i odmah sam pomislio da se njima nešto dogodilo - rekao je Tihomir i dodao kako obitelj stalno potresaju tragedije.

- Doista nemaju sreće. Antina mama je poginula u prometnoj nesreći prije 28 godina na izlazu iz Privlake na cestu koja povezuje Vinkovce i Županju. Znali su im isključiti struju kad nisu imali novca za platiti račune. Njihova su djeca, tako mi je govorio Anto, znala učiti pod svijećama. Unatoč svim nedaćama, uspijevali su biti odlični učenici. Njihov otac bio je strašno ponosan na njih - rekao je Tihomir. 

Anto je bio u ratu od prvoga dana, ali, prema riječima njihova prijatelja, nikad se nije ni najmanje okoristio time. Tihomir je dodao kako je skromni Anto posebno volio njegova brata koji je invalid i uvijek ga je vodio sa sobom gdje god je išao.

- Nakon dugo vremena upravo u nedjelju imali su razlog za dobro raspoloženje. Naime, njihov najstariji sin Dražen dobio je posao u policiji te mu je trebao biti prvi radni dan u policijskoj postaji u Metkoviću - teška srca govori nam Tihomir.

Mještane Otoka nesreća nije samo rastužila, nego i razljutila. Više su puta potpisivali peticiju i slali je Gradskoj upravi, no nitko ništa nije poduzeo.

Na istom prijelazu do sada su bile tri nesreće

U Otoku ima mnogo djece. Odlazak u školu za njih je svakodnevna lutrija, ogorčen je Martin Grgić, mještanin Čistina.

Preglednost pruge je nikakva, dodaje, osobito kad padne mrak te je samo bilo pitanje vremena kad će doći do nekakve tragedije. Kobni prijelaz nalazi se samo 20 metara od njegove kuće. Prema Martinovim riječima, po dolasku do Andrijina križa i znaka STOP iz smjera njegova naselja prema Otoku, zbog zavoja i šume s desne strane ceste, nemoguće je uočiti vlak sve dok se ne dođe na 50 m od pružnog prijelaza.

Goran Fabrežar/PIXSELL

- Direktor HŽ-a kaže da je zaustavni put vlaka koji vozi brzinom od 60 kilometara na sat oko 700 metara. No teretnom vlaku, koji je usmrtio naše prijatelje, unatoč pravodobnoj reakciji strojovođe koji je počeo kočiti čim je uočio Škodu, trebalo je 175 metara da se zaustavi - tvrdi Martin. 

Prije nekoliko godina dio mještana počeo je samoinicijativno krčiti šumu ne bi li malo poboljšali vidljivost. Vrlo brzo je došla policija i kazneno ih prijavila. Mještani se osjećaju nemoćnima i kažu da mogu samo čekati novu tragediju.

Za vozača Škode Fabije, Zvonka K., Martin tvrdi kako je svaki dan prelazio prugu na mjestu na kojem je u nedjelju izgubio život, jer nedaleko ima svoj stan i često je odlazio u gustu spačvansku šumu.

Na istom pružnom prijelazu od 2000. godine bile su tri nesreće, priopćili su iz HŽ Infrastrukture.

U rujnu 2000. godine pod vlak je podletio motociklist i poginuo. U još dvije nesreće, u travnju 2005. i svibnju 2009., nasreću, nitko nije ozlijeđen. Nakon zadnje nesreće broj poginulih popeo se na pet ljudi.

Od ukupno 1521 prijelaza, njih 897, odnosno oko 60 posto, osigurano je prometnim znakovima, znakom STOP i Andrijinim križem.

U HŽ-u tvrde kako modernizacija pružnih prijelaza ne znači manje nesreća i kako statistika pokazuje da je u čak 95 posto slučajeva uzrok tragedije nepažnja vozača.

Goran Fabrežar/PIXSELL

Signalizacija stoji 1,5 milijuna kuna

Za osnovnu zaštitu, dakle svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, potrebno je kopati dva kilometra uz prugu s jedne i druge strane prijelaza i to stoji oko 1,5 milijuna kuna. Riječ je o pruzi manjeg intenziteta te je pitanje koliko je to isplativo željeznici i imaju li u HŽ-u za to novca, objasnio je stručnjak za sigurnost željezničkog prometa prof. dr. sc. Zdravko Toš s Prometnog fakulteta.

Dodaje kako se svaki, pa i najmoderniji uređaj za signalizaciju može pokvariti i da ni to ne pruža stopostotnu sigurnost.