S kćeri je u Hrvatskoj potražila spas: 'Pobjegla sam iz SAD-a zbog korone, tamo je strava...'

New York je neprepoznatljiv. Amerika je danas tako jadna i tužna zemlja. Vraćam se u jednu tjeskobu. Grad u kojem je život vrvio sada ja sablasno prazan. Zrak je nevjerojatno čist. Za strance je to možda romantičan prizor, ali za nas koji godinama ondje živimo to je samo podsjetnik na virus koji i dalje nemamo pod kontrolom, priča nam slikarica Tatjana Krizmanić (60) koja je još u kolovozu uspjela sa kćeri ostaviti barem na nekoliko mjeseci za sobom na američkom pandemijsko ludilo.

U Ameriku se otisnula davno, još kao studentica. Studirala je književnost na George Town Universityju i ostala kao asistentica na fakultetu. Književnost je kasnije zamijenila za slikarstvo prema u kojem je uživala još od djetinjstva.

- U Americi ne morate biti akademski slikar da biste uspjeli i da bi vas cijenili. Njima ako se nešto sviđa oni to kupuju i uživaju u tome. Od umjetnosti se ondje može živjeti. Barem se moglo do korone – priča nam Tatjana na tečnom hrvatskom iako se na početku razgovora ispričava na naglasku.

Godine u tuđini naprave svoje no u njezinom glasu nisu ostavile traga. Ona i njezina obitelj do sada su imali sreće i ostali podalje od ralja virusa iako, kaže, žive Brooklynu, najzaraženijoj općini u Americi.

- Čim se virus stao širiti zemljom prvo smo poslali djecu pa smo i sami sjeli sa psima i odvezli se na drugi kraj Amerike u Colorado gdje imamo kuću. Ondje smo pregrmjeli najgori period – pojasnila je.

Opisala je i kako u tako multikulturalnom i multinacionalnom gradu ljudi gledaju na pandemiju.

- Ondje postoje dvije krajnosti. Jedni a priori odbijaju i pomisao da virus postoji i ne žele ni čuti za ikakva pravila. Među njima su recimo ortodoksni židovi koji uredno održavaju svoje masovne svadbe i korona kod njih vrvi. S druge strane su oni koju su se zabarikadirali u svoje stanove, sve naručuju preko interneta, a na svježi zrak izlaze samo rano ujutro kad nema nikog. Škole su i dalje uglavnom zatvorene jer i one koje su se pokušale otvoriti vratile su nastavu na online jer se virus brzo stao širiti – priča nam Tatjana. No od pustih ulica, Njujorčanima još teže padaju zatvoreni restorani. 

- Ondje se ljudi uglavnom i druže po restoranima, a do danas je preživio svaki peti. Ostali su zatvoreni zauvijek. Mnogi se ljudi ondje nemaju više gdje vratiti na posao osobito frizeri, kozmetičari, maseri... Moja dobra prijateljica koja je glumačke angažmane nadopunjavala radom u restoranu sada više uopće nema posla jer restoran u kojem je radila više se neće otvoriti, a nema ni od glume sada nema kruha. Amerikanci na početku nisu ozbiljno shvatili pandemiju niti su bili opterećeni financijama jer se pomoć dijelila šakom i kapom. Čak i mi slobodni umjetnici smo dobili pavo na naknadu s burze na što u normalnim vremenima nikada ne bismo imali pravo. Svaki građanin je dobio 1200 dolara pomoći odmah. No s 31. srpnjem kada je ta materijalna pomoć istekla pokazala se prava slika i svi problemi su izbili na površinu. NY je danas tužan grad – kaže nam Tatjana.

Opisala nam je detaljno i kako je izgledao njezin pandemijski let s kćeri te što se od njih tražilo po dolasku u Hrvatsku.

ZAGREPČANIN U SAD-U New York: 'Korona buja, bolovi su strašni, a grad je sablastan'

- Moram priznati da nisam očekivala da će put iz SAD-a do Hrvatske u doba korone biti tako jednostavan. Naime sve što je bilo zatvoreno za Amerikance u kolovozu se otvorilo. Sve što smo trebali je popuniti formular na internetu s hrvatske strane gdje ćemo i koliko biti i kada stižemo. Ako imate hrvatsku domovnicu, što ja imam, tretiraju vas kao povratnika, a moja kćer koja ima američku putovnicu trebala je doći s negativnim testom ne starijim od 48 sati.

Testirala se prije leta i u Hrvatsku donijela negativan test. Iako nas u Hrvatskoj to nitko nije ni tražio, mi smo se same izolirale na dva tjedna u našoj kući u Istri. Susjeda nam je nosila hranu, a mi smo izlazile samo kasno navečer do plaže kada nije bilo nikoga. Ipak smatrale smo da smo virus mogle pokupiti u prijevozu na aerodromima pa nismo htjele riskirati. U Hrvatskoj smo dobile broj posjetitelja bez kojeg ne možete na granicu. Morale smo navesti razlog putovanja no u tom formularu je malo suludo što možeš staviti 'privatni razlozi' pa nam je to bilo malo smiješno jer tako svatko onda može doći – pojasnila je. Po povratku u Ameriku čeka je izolacija od 14 dana.

- Sve sam organizirala tako da stignem volontirati na glasačkom mjestu jer vam ja to za svake izbore se prijavim. A čula sam da su kazne za kršenje samoizolacije rigorozne čak 10.000 dolara tako da ne vjerujem da ih itko ondje krši – kaže nam politički osviještena Tatjana. Nismo je ni trebali pitati ono nepristojno pitanje za koga će glasati jer je sama nastavila: "Vi u Zagrebu ste svašta proživjeli zadnjih mjeseci. No ako mene pitate ja bih radije potres nego Trumpa."

U Zagreb se posebno uvijek raduje posjetu svojoj teti uglednoj psihologinji Mirjani Krizmanić s kojom radi na posebnom projektu.

- Izlaz i novo izdanje tetine najprodavanije knjige 'Tkanje života' koje će biti prošireno s dva poglavlja: jedno je o potresu u Zagrebu, a drugo o koroni. Ja sam radila ilustracije za knjigu te naslovnicu, a prvi puta će se konačni proizvod vidjeti na Interliberu  -pojašnjava ponosno Mirjanina nećakinja.