Tko je bio Joseph Ratzinger: Nepokolebljivi čuvar vjere čiji su pontifikat obilježili i skandali

Umirovljeni papa Benedikt XVI., prvi koji se odrekao službe u nekoliko stoljeća, umro je u subotu u samostanu Majke Crkve Vatikanu u 96. godini, objavio je vatikanski glasnogovornik.

"S tugom vas obavještavam da je papa emeritus Benedikt XVI umro danas u 9.34 sati u samostanu Majke Crkve u Vatikanu. Dodatne informacije ćemo objaviti što prije bude moguće", kazao je glasnogovornik u pisanoj izjavi.

POGLEDAJTE VIDEO: Životna priča pape Benedikta XVI

Pokretanje videa...

00:47

životna priča pape benedikta | Video: KanalRi

Kad je njemački kardinal Joseph Ratzinger 19. travnja 2005. u četvrtom glasovanju izabran za 265. papu postao je prvi poglavar Katoličke crkve iz Njemačke nakon devet i pol stoljeća.

Joseph Ratzinger, koji je kao papa uzeo ime Benedikt XVI., rođen je 16. travnja 1927. u Marktlu u Bavarskoj. Otac mu je bio policijski časnik, a većinu svog djetinjstva Ratzinger je proveo u mjestu Traunsteinu gdje je pohađao gimnaziju.

Navodno ga je kao petogodišnjaka zadivila crvena oprava minhenskog nadbiskupa koji je posjetio njegov gradić, a tu sklonost prema finoj garderobi donio u Vatikan, vrativši u uporabu dio papinskih odjevnih obilježja iz prošlih stoljeća.

Ratzinger je kratko vrijeme poput većine njemačke djece tijekom Drugog svjetskog rata bio član Hitlerjugenda, a National Catholic Reporter objavio je 1999. godine da je 1943. godine bio raspoređen u protuzračnoj obrani tvornice BMW-a.

Ratzinger je, prema istom izvoru, zatim poslan na austrijsko-mađarsku granicu, te potom premješten natrag u Bavarsku gdje je dezertirao.

Budući papa kraj rata dočekao je kao američki ratni zarobljenik.

Od 1946. do 1951. studirao je na teološkom fakultetu u Freisingu, zatim i na sveučilištu u Muenchenu, a nakon toga se zaredio.

Teologija oslobođenja preblizu marksizmu

Predavao je na sveučilištu u Bonnu od 1959. do 1966. i potom preuzeo katedru dogmatske teologije u Tuebingenu. Bio je zapanjen količinom simpatija svojih studenata prema marksizmu, ideologiji koju je smatrao "tiranskom, brutalnom i okrutnom".

Kasnije će postati vodeći protivnik teologije oslobođenja, pokreta za uključenje Crkve u društveni aktivizam, što je za njega bilo preblizu marksizmu.

Ratzinger, poliglot zaljubljen u klasničnu glazbu, posebice u Mozarta i Beethovena, bio je teološki savjetnik Drugog vatikanskog koncila, tada još smatran liberalom koji će nakon studentskih pokreta 1968. godine postati znatno konzervativniji.

Godine 1977. bit će imenovan nadbiskupom Muenchena i Freisinga. Kardinalom ga je proglasio Pavao VI. iste godine.

Božji rotvajler

Godine 1981. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nasljednikom hrvatskog kardinala Franje Šepera na položaju prefekta Kongregacije za nauk vjere, do početka 20. stoljeća poznate kao svete inkvizicije.

Zbog strasti kojom je čuvao katoličku doktrinu zaradio je nadimak "Božji rotvajler".

"Njegovo imenovanje bio je čin čiste poslušnosti Papi. Wojtyla ga je htio. Ratzinger nije imao izgleda. Dvaput ga je odbio uz neko obrazloženja. Treći put je dobio zapovijed", zapisao je njegov biograf Peter Seewald.

Ratzinger će na tom položaju ostati sve kraja života Ivana Pavla II. i izbora za njegova nasljednika.

Nitko se ne 'laktari' biti papa

U veljači 2013. najavio je da će se odreći papinske dužnosti jer je zbog poodmakle dobi, narušena zdravlja i prevelika tereta više ne može obnašati na odgovarajući način.

"Nitko nije sretan kad ga izaberu. Nitko se nikada nije 'laktario' do Svete Stolice", rekao je 28 godina prije nego li je sam bio izabran.

A njemu je posebno bilo teško naslijediti karizmatičnog prethodnika.

"Da Ivan Pavao II. nije postao papa bio bi filmska zvijezda, da Benedikt nije papa, bio bi sveučilišni profesor", napisao je američki stručnjak za Vatikan John Allen.

Benedikt XVI. je bio prvi papa koji se odrekao dužnosti nakon 598 godina, čime je iznenadio i šokirao vjernike u svijetu, ali i svoj najbliži krug u Vatikanu.

Pontifikat mu je službeno završio 28. veljače 2013. nakon sedam godina, deset mjeseci i devet dana. Prvo se na dva mjeseca povukao u papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu, a kasnije se skrasio u samostanu u Vatikanu.

Oni koji su ga poznavali kažu da je bio opušten, umjeren i skroman, ali nepokolebljivo moralan. Ili kako je to opisao jedan kardinal, "ljubazan, ali tvrdoglav". Drugi je kazao da je Ratzinger imao mnogo vještina, "ali upravljanje nije bilo među njima".

Kao njegova "Njegova Svetost Benedikt XVI., Papa u miru" vratio se 2. svibnja u obnovljeni vatikanski samostan Mater Ecclesiae i do kraja života živio daleko od očiju javnosti.

Iako su se mnogi propitivali kako će izgledati suživot dvojice papa u Vatikanu, što je nezabilježena situacija u njegovoj modernoj povijesti, sve je prošlo bez ikakvih napetosti jer se Ratzinger, kao što je i obećao, ni na koji način nije miješao u posao pape Franje.

Pratili su ga i skandali

Kada je 19. travnja 2005. njemački kardinal Joseph Ratzinger izabran za Papu, težak je križ preuzeo jer morao je obuti cipele svoga prethodnika, obožavanog komunikatora Ivana Pavla II., suočiti se s gubitkom vjere u 21. stoljeću te s nizom skandala, od financijskih do onih najpotresnijih, pedofilskih.

"Nakon velikog pape Ivana Pavla II., kardinali su izabrali mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodinovu vinogradu", bile su riječi kojima je teolog Ratzinger, povučeni intelektuac, ljubitelj glazbe, pijanist, pozdravio konklavin izbor.

Od samog početka novog su poglavara Rimokatoličke crkve kritičari tukli iz svih raspoloživih oružja.

Njemačka, njegova domovina koju je izabrao za prvo putovanje kada je postao Papa, ponosila se izborom svoga sina, no iz reformiranih krugova pljuštale su kritike da je prekonzervativan, protivnik reforma i napretka.

Britanski tisak cinično se poigrao njegovim imenom nazivajući ga Papa Ratzy (u aluziji na naci, od nacizma) pišući da je bio pripadnik Hitlerove mladeži, a londonski Daily Mail's objavio je naslov "Od Hitlerove mladeži do vatikanskog tvrdolinijaša".

Zašto je Bog šutio

Ratzinger, međutim, nije nikada bio simpatizer nacizma, njegova se obitelj protivila Hitlerovu režimu, a kao dječak morao je nositi uniformu kao i svi drugi učenici u doba nacističke diktature.

Za povijesnog posjeta Auschwitzu, mjestu zloglasnog koncentracijskog logora, osudio je holokaust i zapitao se zbog čega je Bog šutio dok su padali milijuni žrtava, uglavnom Židova u doba nacističke Njemačke.

Godinu dana nakon izbora na sebe je navukao bijes muslimana kada je na sveučilištu u Regensburgu ujesen 2006. citirao Manuela II. Paleologa, bizantskoga cara iz 15. stoljeća koji je rekao da je kršćanstvo tijesno vezano uz razum, a da je širenje vjere mačem nerazumno.

Na optužbe nekih islamskih teologa da unosi napetosti u odnose među religijama za razliku od svoga prethodnika koji je islam i kršćanstvo nastojao zbližiti, Papa se ispričao i rekao da je "duboko ožalošćen" što su dijelovi njegova govora možda bili uvredljivi jer to mu nije bila nakana.

Svoja je stajališta objasnio u razgovorima s islamskim teolozima koji su ih prihvatili, a za posjeta Istanbulu molio je u Plavoj džamiji uz islamskog muftiju, odašiljući poruku pomirbe muslimanskom svijetu.

Kosturi iz ormara 

No najveći izazov s kojim se morao suočiti Benedikt XVI. pedofilski su skandali koji su desetljećima bili pometani pod tepih, a razotkriveni su u doba njegova pontifikata.

"Koliko samo prljavštine ima u Crkvi, čak i među onima koji bi kao svećenici trebali u potpunosti pripadati Njemu. Koliko ponosa, koliko samodostatnosti", rekao je Benedikt XVI. na misi za Veliki petak 2005., kao da je anticipirao najveći skandal koji će pogoditi Crkvu.

Optužbe za pedofiliju u crkvenim redovima koju su umjesto da je osude i počinitelje izruče pravdi biskupi godinama prikrivali eksplodirale su 2009. i 2010. Bila je to najveća kušnja Benediktova pontifikata i konačno obilježje po kojemu će se pamtiti.

Papa je inzistirao na tome da Crkva preuzme odgovornost i jasno se žrtvama ispričao u ime Crkve, što dotad nitko od njegovih prethodnika nije učinio. Biskupi moraju osuditi zlostavljanje djece, rekao je Benedikt XVI. i donio jasne propise o postupanju u takvu slučaju.

I dok su ga kritičari optužili da je godinama oklijevao iako je znao za pedofiliju, sam Benedikt nije nikada javno iznio vlastitu verziju događaja, a pristaše ističu da je učinio više nego ijedan drugi Papa u spremnosti da se suoči s tim bolnim pitanjem.

Curenje dokumenata s Papina radna stola 2012., bio je novi težak skandal koji je na optuženičku klupu doveo osobu od njegova najvećeg povjerenja, njegova sobara Paola Gabrielija. Sobar je osuđen, a Papa mu je oprostio no afera je ukazala na niz financijskih malverzacija i bespoštednu borbu za vlast unutar Crkve.

Ostao bez snage

Benediktov pontifikat pratili su gafovi i nesporazumi koji su uglavnom bili izglađeni, no oni su nevažni u odnosu na velike izazove s kojima se suočava Rimokatolička crkva u 21. stoljeću. Papa je vjernike redovito pozivao da pokažu ustrajnu snagu vjere i da ne podliježu hedonizmu potrošačkog društva.

Redovito je osuđivao terorizam, pobačaj, istraživanje embrija i eutanaziju, sklapanje istospolnih brakova i branio tradicionalnu obitelj. Protivio se zaređivanju žena u svećenice.

Mnogi vatikanolozi bili su razočarani kada je Ratzinger, koji je 23 godine bio čuvar doktrine Ivana Pavla II., bio izabran za njegova nasljednika. Ocijenili su ponajprije da je prestar i držali da je njegovo papinstvo prijelazno nakon 26-godišnje vladavine poljskoga pape, što je bio treći najdulji pontifikat u povijesti Crkve.

Njegovo čvrsto vođenje Kongregacije za doktrinu vjere, moderne nasljednice Svete Inkvizicije, oduševljavalo je konzervativce, a zabrinjavalo umjerene katolike i druge kršćane čije je Crkve znao opisivati kao defektne. Zbog gorljive obrane katoličke doktrine prozvan je "Božjim rotvajlerom".

Ratzinger je dominirao Vatikanom od smrti Ivana Pavla II. 2. travnja 2005. i kada je služio misu prije konklave, oštro je upozorio da moderne bezbožne trendove valja odbaciti i osudio relativizam što je postala poruka kojoj će se stalno vraćati.

"Imati jasnu vjeru, utemeljenu na vjerovanju crkve, danas se često etiketira kao fundamantalizam. Dok je relativizam, koji se prepušta biti bacan tamo-amo i otplavljen svakim novim učenjem, izgleda kao jedini prihvatljiv pristup po današnjim mjerilima", rekao je tom prigodom. "Mi se krećemo prema diktaturi relativizma koji ništa ne priznaje za sigurno i koji za najviši cilj ima nečiji ego i nečije vlastite želje", upozorio je Ratzinger.

Za svoje je ime odabrao Benedikt prema Benediktu XV., vještome diplomatu i poborniku humanitarnog rada kojega se pontifikat od 1914. do 1922. odvijao u doba tragičnih krvoprolića Prvog svjetskog rata i turbulentnog poraća.

I pontifikat Benedikta XVI. bio je turbulentan u današnjem svijetu "izloženom tolikim brzim promjenama i uzdrmanom pitanjima od duboke važnosti za život vjere", rekao je kada je odlučio povući se jer u njemu više nema "nužne snage tijela i duha da na odgovarajuć način upravlja službom koja mu je povjerena".

Umirovljenički dani 

Benedikt je umirovljeničke dane provodio relativno izoliran od javnosti, u vatikanskom samostanu Majke Crkve s pogledom na vatikanske vrtove. Mnogi su strahovali kako će izgledati suživot dvojice živućih papa, ali je Benedikt odmah obećao svoju punu odanost nasljedniku Franji i toga se držao. 

"Papa je jedan, zove se Franjo", rekao je Benedikt, kojem je od papinskih obilježja ostalo jedino bijelo ruho, u razgovoru za Corriere Della Sera prije četiri godine. 

No, popularna kultura prigrlila je ideju dva autoriteta u Vatikanu. 

Film "Dvojica papa" brazilskog redatelja Fernanda Meirellesa prikazuje razgovore autoritarnog njemačkog pape kojega glumi Anthony Hopkins i budućeg papu iz Argentine, u interpretaciji Jonathana Prycea, ljubitelja nogometa koji Benedikta želi naučiti plesati tango. 

U jednoj od svojih posljednjih javnih objava, Benedikt je u veljači ove godine zamolio oprost od žrtava seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi, no odbacio je optužbe da je bio umiješan u prikrivanje istine.

U svojem pismu Benedikt priznaje "prekršaje i pogreške koje su se dogodile za vrijeme mojeg mandata" i izražava "iskren zahtjev za isprikom svim žrtvama seksualnog zlostavljanja".