Tko je kriv što su birači ostali kod kuće na dan izbora? Oni koji su im ubili volju za glasanjem

Miro Kovač, bivši HDZ-ov ministar vanjskih poslova, bio je šokiran i razočaran malom izlaznošću hrvatskih birača na europske izbore, najmanjom u Europskoj uniji.

Pa je smislio rješenje. "Krajnje je vrijeme da razmislimo svi skupa u Hrvatskoj o tome treba li uvesti obvezno glasovanje", izjavio je jutros na N1 televiziji.

Nažalost, nije rekao uključuje li to i obvezno glasovanje za HDZ.

Ali Kovač se ozbiljno zabrinuo zbog činjenice da hrvatski građani koriste svoje demokratsko pravo i slobodno odlučuju hoće li izaći na izbore ili neće, bez da ih netko na to zakonski prisiljava. Sloboda, naime, uključuje i odluku da se ne ide na biralište, što je također jedan oblik političkog stava.

Idioti i debili

No Miro Kovač tek još jedan u nizu političara koji su odlučili prozvati građane zbog njihove pasivnosti, neodgovornosti, čak i gluposti.
Mislav Kolakušić nazvao je one koji su ostali kod kuće "idiotima", pitao ih "jesu li normalni", kritizirao "narod u dubokoj narkozi", te istaknuo kako je "Hrvatska službeno skrenula prema debilizmu". "Ma sram vas bilo", poručio je Kolakušić biračima. 

Kojima je najavio da očekuje njihov glas na predsjedničkim izborima.

Nikola Grmoja, još jedan gubitnik europskih izbora, također se bavio biračima i njihovom izbornom apstinencijom. Kaže da su Mostovi birači bili "demotivirani za ove izbore jer je na njih utjecao ishod parlamentarnih izbora" kad je "DP omogućio Plenkoviću novi mandat, a oni su četiri godine radili na tome da Plenkovića pošalju u oporbu".

Kakve veze DP-ova koalicija s HDZ-om ima s Mostovom kandidaturom na europskim izborima, nitko pouzdano ne zna.

Kukanje i apatija

I ostale stranke kukaju zbog male izlaznosti, građane se optužuje da su krivi što HDZ pobjeđuje, govori se o apatiji i nezainteresiranosti, uglavnom, hrvatski birači krivi su za sve.

Što, naravno, u demokraciji nije daleko od istine.

Oni biraju i onda kad ne biraju. Kao što ima onih koji ne biraju i onih koji su pak previše izbirljivi.

Ali tko je kriv zbog toga što birači ostaju doma na dan izbora?

Na političkim strankama i kandidatima leži odgovornost za motivaciju glasača. Oni su ti koji agitiraju za glasove, koji moraju uvjeriti građane ne samo da glasaju za njih, već da uopće izađu na izbore. Oni trebaju izvući građane iz domova na dan izbora, učiniti izbore festivalom demokracije i manifestacijom borbe za bolju budućnost.

A kod nas, izbori se uglavnom svode na glasanje protiv HDZ-a i glasanje za HDZ.

Tko je koga prevario?

Štoviše, građani su ti koji se imaju pravo osjećati prevarenima od političkih stranaka i kandidata, a ne obrnuto. Nije problem u tome što građani, u Kolakušićevu slučaju, nisu prepoznali njegovu genijalnost, već što stranke i kandidati nisu građane uspjeli uvjeriti u to da su vrijedni njihova glasa.

Mislav Kolakušić ukaže se pred biračima na dan izbora, nakon što punih pet godina šuti u javnosti, a još više u Europskom parlamentu.

Mesijanski sindrom u povijesti je više puta omanuo, nego što je upalio.

Europski izbori doživljavaju se, nažalost, kao audicija za unosne plaće novih eurozastupnika, kao promocija Andreja Plenkovića, nakon što je predsjednik Republike Zoran Milanović praktički prespavao europske izbore. Valjda se umorio od parlamentarnih.

Ili je shvatio da se na europskim izborima ne može srušiti Ivana Turudića.

Glasaju za jedne, idu drugi

Još gore, kad se govori o tome tko je koga prevario - birači kandidate ili obrnuto - treba podsjetiti na činjenicu da su građani na ovim izborima glasali za kandidate koji zatim odlučili da neće otići tamo kamo su ih građani na izborima poslali.

Recimo, Ivana Kekin iz Možemo! prepustila je mandat kolegi Gordanu Bosancu: "Znamo da je za to mjesto najbolja i najkompetentnija osoba za to mjesto Gordan Bosanac". Iako su građani zaključili da je ona kompetentnija od njega.

Ali i Andrej Plenković glumio je "zeca" na listi HDZ-a, skupio 102 tisuće glasova, a onda odlučio ostati na mjestu predsjednika Vlade.

A možemo ići i toliko daleko pa podsjetiti na žetončiće i postizborne koalicije koje se mogu smatrati izdajom birača. Sve to zgadilo je građanima sudjelovanje na izborima.

Osim, naravno, kad se treba počupati za vlast u državi. Ili nekako ubiti slobodnu srijedu kao izborni dan.

Krenimo od političara

Od stranaka i političara treba, dakle, krenuti u potragu za "idiotima" koji "nisu normalni", trebaju se "sramiti" i odgovorni su za činjenicu da je "Hrvatska službeno skrenula prema debilizmu".

Oni sami birače doživljavaju kao sredstvo za ostvarivanje njihovih osobnih i partikularnih ciljeva, prema njima se odnose kao prema pratećem osoblju koje mora ispunjavati njihove želje i udovoljavati njihovim hirovima.

Kao u situaciji kad se Stjepo Bartulica skrivao od afere, od javnosti i građana, komunicirao preko odvjetnice dok se promovirao kao zastupnik "malih ljudi", a onda se na dan izbora, kad su mu građani podarili mandat, bahato ukazao u Ferrariju.

Politička elita ubila je demokraciju, višestranačje, osjećaj građana da o nečemu odlučuju na izborima, nadmetanje, a sada okreće film i optužuje žrtve takvog ponašanja političara da su upravo oni izdali njih, ali i demokraciju.

A onda ih još Miro Kovač želi zakonski prisiljavati da izađu na birališta.