Todorićeva optužnica otkriva tešku malograđanštinu. Ali što to govori o nama?

Na zagrebački Županijski sud napokon je stigla optužnica protiv Ivice Todorića. Monumentalna hrpetina papira u kojoj su sadržani deseci tisuća dokaza, svjedočenja, poslovnih knjiga i mailova. Prvookrivljenik je, naravno, bivši Gazda, zajedno s još četrnaestero jataka čija uhićenja je pratila cijela zemlja. 

Sud je objavio dijelove optužnice, između ostalih i detalje Todorićevog raspištoljenog spaljivanja Agrokorovog novca. Mislili ste da su zlatni Kulmerovi dvori vrhunac malograđanskog razbacivanja lovom? Pogledajte ovo.

Nekadašnji Gazda je nedopušteni novac spiskao na uređivanje zagrebačke nekretnine, na šoping odjeće i modnih dodataka. Pa zatim na kupovanje oružja, na plaćanje ljetovanja i zimovanja. Na safari putovanja. Bacao je lovu na prepariranje životinja. 

Ovdje govorimo o gotovo 54 milijuna kuna koji se vežu samo za ove troškove. Cijela optužnica teži 1.2 milijarde kuna.

Rasturao je novac Agrokora, oštećivao je gigantsku firmu koja je svojevremeno glumila kičmu hrvatske ekonomije. Ali pogledajte na koji način. Pogledajte kako je nekadašnji guru domaćeg poduzetništva raspolagao milijunima kuna. Pogledajte koliki je to zapravo bio seljakluk.

Je li postoji veći stereotip raskalašenih skorojevića od obitelji koja doslovno živi u dvorcu iznad Zagreba i ilegalno troši novac na safarije i prepariranja životinja? Zar im sva ona lova koju su zgrnuli tijekom godina nije omogućila bar malo ukusa? Zar se nisu nimalo uspjeli othrvati seljačkoj malograđanštini? 

Uostalom, zašto je stao samo na safarijim i modnim dodacima? Zašto nije, recimo, nabavio zlatne wc školjke? Ili platinaste štapiće za uši? Ili, ne znam, bokserice protkane dijamantnim nitima? Gdje mu je BMW presvučen safirima? Zar sirotan nije imao novca za bjelokosne orlove na ulaznim vratima? 

A mi, Hrvati, mi smo se ugledali u njega. U njegove letove helikopterima iznad nepreglednih slavonskih ravnica, u njegovo ljubljenje bikova i strastveno preturanje jabuka. Ugledali smo se u sav taj novac kojim je podmazivao gladni, primitivni apetit. Da se nas tada pitalo, u naponu Todorićeve moći bismo mu vjerojatno izlili kip u prirodnoj veličini, ravno ispred Kulmerovih dvora. Samo da dobijemo mrvice s njegovog zlatnog stola.

Što to govori o nama?

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE