News

Komentari 338

Tomašević i Možemo! izveli su revoluciju, Škoro pozvao u rat, dok je Plenković doživio poraz

Tomašević i Možemo! izveli su revoluciju, Škoro pozvao u rat, dok je  Plenković doživio poraz

Zagreb i Split pokazali su da urbana, građanska, liberalna i ljevičarska biračka populacija još nije digla ruke od kandidata, Plenković je riskirao u Zagrebu i izgubio mitski Vukovar, a Škoro je odgodio novi politički poraz.

Na lokalnim izborima svatko može biti pobjednik. Kao i gubitnik. Među svim onim jedinicama lokalne uprave i samouprave može se pronaći neki kutak u kojem će se zabilježi pobjeda. Kao što se može pronaći još više kutaka u koje se mogu zavući očajni gubitnici. Jučerašnji lokalni izbori, barem prvi krug, dali su neke stare gubitnike i nove pobjednike. 

POBJEDNICI

Tomislav Tomašević

Na prošlim izborima za gradonačelnika Zagreba prije četiri godine Tomislav Tomašević osvojio je 3,94 posto glasova, odnosno skoro 13 tisuća glasova. Sinoć je dobio 45 posto i jedanaest puta više glasova. Bila je to gotovo plebiscitarna pobjeda kandidata za kojega se govorilo da je odlaskom Milana Bandića izgubio smisao na zagrebačkim izborima. Bila je to pobjeda kakvom se ni Bandić nije mogao često pohvaliti.

Jasno, bio je to tek prvi krug izbora, ali u njega Tomašević ulazi s dominantnom prednošću pred Miroslavom Škorom, a do konačne pobjede fali mu tek jedan mali korak. Za ovo se Tomašević borio dvadeset godina. Sada će se morati strpjeti još dva tjedna. Ta dva tjedna provest će u ideološkom ratu sa Škorom koji će ga svojom radikalnom retorikom odvesti još više ulijevo i pomoći da još više mobilizira svoje birače u Zagrebu. 

Kako izgleda, Tomaševiću će biti lakše pobijediti, nego vladati post-Bandićevim Zagrebom. 

Možemo!

Bilo je u tome mnogo simbolike: Možemo! je do nogu potukao SDP i tako preuzeo ulogu dominantnog lidera ljevice u metropoli. A sutra možda i na nacionalnoj razini. Po broju osvojenih glasova stranka je išla gotovo ruku pod ruku sa svojim liderom Tomaševićem i osvojila natpolovičnu većinu glasova u Gradskoj skupštini. Bila je to eksplozija građanske, urbane, liberalne ljevice na izborima, energija kakva nije viđena od prosvjeda za Radio 101 davne 1996. godine, demonstracija otpora Bandićevu nasljeđu, ako već nije bilo samog Bandća, i želje za promjenama u razrušenom, devastiranom i poniženom Zagrebu.

I opet, lako je bilo pobijediti. Sada aktivisti moraju postati političari, a prosvjednici se pretvoriti u upravljače. I još gore, Možemo! sada mora nositi teret plebiscitarne podrške i velikih očekivanja. 

Ivica Puljak

Dobro da je kandidat Centra u Splitu sinoć održao pobjednički govor jer bi se lako moglo dogoditi da tu priliku za dva tjedna neće imati. Puljak je dobio prvi krug izbora u gradu koji je preko njega i njegove stranke koja je bila relativni pobjednik i na izborima za Gradsko vijeće, demonstrirao otpor HDZ-u i Kerumovoj prijetnji, kao i pokazao da ima još života u liberalnom, građanskom, urbanom Splitu.

Na Puljkovu žalost, ishod prvog kruga sugerira da HDZ i desnica imaju veći bazen glasova za drugi krug i da bi HDZ-ov Vice Mihanović mogao nadoknaditi zasad ne tako veliki zaostatak. Bit će to uzbudljivija i neizvjesnija bitka nego ona u Zagrebu. 
Bez obzira na ishod, dva najveća hrvatska grada jučer su izborom Tomaševića i Puljka, odnosno Možemo! i Centra,  pokazala da je liberalna ljevica još snažna i vitalna u najvećim urbanim centrima. Kad se već SDP na aparatima.

Ivan Penava

Pobjeda Penave u Vukovaru nije nužno i pobjeda Vukovara kao podijeljenog i izmučenog grada, ali to ovog bivšeg HDZ-ovca neće previše brinuti. On je postigao važan cilj: nakon što je izašao iz HDZ-a, odnio je pobjedu u gradu koji ima veliko simboličko značenje za HDZ i političku težinu za Andreja Plenkovića. Iako je zapravo ostao zacementiran u okvirima Vukovara. Pitanje je koliko dugo.  

Miroslav Škoro

Teško je da bi se ulazak u drugi krug s 12 posto glasova moglo proglasiti velikom pobjedom, ali za Miroslava Škoru i mali koraci predstavljaju velike iskorake. Probio se u drugi krug izbora koje je došao izgubiti i tako barem malo odgodio novi politički poraz. Njegova pobjeda, međutim, odnosi se na HDZ u Zagrebu, odnosi se na SDP i sve protukandidate koje je ostavio iza sebe. Nije mnogo, ali Škoru veseli. 

Sada je dobio priliku, a to je u sinoćnjem govoru najavio, od Zagreba napraviti ideološko bojno polje desnice i ljevice. Gotovo pa inscenirati povijesni sukob Kaptola (Škoro) i Gradeca (Tomašević) na Krvavom mostu. "Tako mu Bog pomogao".

Nezavisne liste 

I dok su u Zagrebu i Splitu novi pokreti i mlade stranke zabilježile pobjedu ili značajan rezultat, u ostatku Hrvatske nezavisne liste i njihovi kandidati odnijele su pobjedu na izborima za gradska vijeća. Nezavisna lista Ivana Penave, Mirka Duspare u Slavonskom Brodu, lista Ivana Čehoka u Varaždinu, lista Marije Posavca u Čakovcu pokazale su da mogu iskoristiti prostor koji se otvara između velikih i ne tako velikih stranaka, odnosno na lokalnoj razini zadržati povjerenje građana.

Problem je samo što one žive od prepoznatljivih lica. Bez njih nema ni nezavisnih lista.

 

GUBITNICI

Andrej Plenković 

Premijer je, mora se priznati, hrabro izašao sinoć pred mikrofone i proglasio pobjedu gdje god je stigao. Ali to ne znači da Plenković jučer nije izgubio. Izgubio je u Vukovaru gdje je Penava stvorio pokret otpora šefu HDZ-a, izgubio je u Splitu gdje je njegov Vice Mihanović poražen od Puljka, a najviše je izgubio u Zagrebu. Ne samo zato što je ostao bez vlasti s Bandićem, bez fotelja, sinekura i gradske blagajne, već i što je njegov "najbolji" kandidat Davor Filipović do nogu potučen na izborima za gradonačelnika. Kako su to, uostalom, HDZ-ovi kandidati u Zagrebu već navikli.

Poraz Filipovića bolan je za šefa HDZ-a jer je on izložio svoj politički kapital kako bi progurao najgoreg stranačkog kandidata u povijesti, jer mu je vodio kampanju, praktički ga za ruku vodio kroz izbore, a onda odveo u poraz.

Ovi izbori mogli su biti neugodni za Plenkovića zbog njegova unutarstranačkog autoriteta, da bi izgubio Vukovar, Zagreb i dobar dio Splita, iako se može pohvaliti pobjedom Ivana Radića u Osijeku, pobjedom u 11 gradova sa svojim listama, u petnaest županija i tamo gdje je HDZ-ov kandidat bio jedini na izborima. I može biti sretan kolapsom SDP-a. 

Peđa Grbin i SDP

Peđa Grbin pobjegao je jučer od novinara i može zahvaljivati nebesima što naredne tri godine SDP neće moći izgubiti nijedne izbore. Jer ih neće biti. Ali stranka je doslovno nestala u Zagrebu, postala je nebitna u Splitu, nema je u Osijeku i dobrom dijelu Slavonije, u ostalim dijelovima ovisi o lokalnim kandidatima i entuzijastima. Drži se zubima za Rijeku jer je sve druge utvrde izgubila.

SDP je stranka u nestajanju, stranka koja gubi velike gradove i živi od lokalnih sredina, stranka koja nema ideju ni program, ali ni ljude ni lidere. I što je najbitnije, nema energiju i polet koju ima Možemo!.

Joško Klisović

Takvo potonuće od prvih anketa do dana izbora nije dosad viđeno. Klisovića nije ni trebalo biti na lokalnim izborima, jer je SDP planirao prikrpati se Tomaševiću, onda je trebao biti u drugom krugu, a završio je čak iza Davora Filipovića. Bio je izmišljeni kandidat, pričuvni kandidat i personifikacija kadrovskog i idejnog rasula u SDP-u. Sva sreća da mu je Zoran Milanović prijatelj pa će dobiti utješnu nagradu u diplomaciji.  

MOST

Od lokalnih izbora Most je krenuo u osvajanje nacionalne političke scene, a na ovim lokalnim izborima Most je pokazao da od cijele nacionalne scene još samo Miro Bulj drži Sinj. Velike su nade polagali u Marina Miletića u Rijeci, koji je izgorio, u Zvonimira Troskota u Zagrebu, koji je nestao, i sada se čini da je Most zapravo zatvorio krug: od lokalne organizacije postao je nacionalna stranka okupljena oko grupe saborskih zastupnika. 

Katarina Peović

Nije nešto jako bitno, ali vrijedi zabilježiti. Liderica Radničke fronte afirmirala se na predsjedničkim izborima i pripremila teren za dobar rezultat na lokalnim izborima, a onda je u "crvenoj" Rijeci - a ne u ljevičarski probuđenom Zagrebu - izašla na gradonačelničke izbore i završila na osmom mjestu. Očito nije ni Rijeka što je bila. A možda ni ljevica. 

Marin Miletić

I kad smo već kod Rijeke, ako nije pustila Peović, nije Rijeka pustila na izborima ni Marina Miletića, hiperaktivnog i samoreklamerskog kandidata Mosta, koji je od učiteljskog štrajka visoko letio, da bi se na ovim izborima neslavno stropoštao. Možda i zauvijek.

Najčitaniji članci