Nisu ga zatvorili, sad pobjegao: 'Zovite policiju, ubio sam ga...'

Mirko Kulić (83) iz Donjih Stativa nedaleko od Karlovca je 17. lipnja prošle godine čuo neko komešanje ispred vrata svoje kuće u večernjim satima. Bez puno razmišljanja, posegao je za svojom vojničkom puškom, takozvanom Papovkom, i prema vratima ispalio pet metaka. 

Jedan je pogodio Tihomira Martiškovića (25) iz Zagradaca u prsni koš nakon čega je preminuo na mjestu.

Iako se njegovi stvarni motivi nikada neće znati, s obzirom na okolnosti i njegovu kriminalnu prošlost, može se zaključiti da je te večeri išao u provalu. Kulić je inače imao vrlo dobru mirovinu jer je svoj radni vijek proveo u Njemačkoj. 

'Zovi policiju, ubio sam čovjeka!' 

Mirko je oko 23 sata pozvonio na vrata susjede i rekao: 'Maco, zovi policiju, ubio sam čovjeka!' 

- U rukama je držao mačetu s kojom smo ga viđali po selu zadnja dva tjedna. Nakon što mi je to rekao, oduzela sam se od straha. Kako je izgledao? Normalno. Na njemu se nije dalo iščitati da je ugasio nečiji život - rekla je susjeda Marija za Jutarnji list. 

Ispričala je da je odmah nazvala policiju, a Mirko je nastavio tumarati selom pričajući da je ubio lopova. Policija ga je uhitila i predala pritvorskom nadzorniku, a zatim je i ispitan u Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je od suca istrage tražilo istražni zatvor za njea. 

Sudac tom zahtjevu nije udovoljio. Smatrao je da je ta mjera prestroga i odlučio je Mirka pustiti na slobodu. Odredio mu je tek mjere opreza obaveznog javljanja jednom mjesečno. Nekoliko se mjeseci držao mjera, no od siječnja mu se gubi sav trag. 

Kazna od pet godina 

Mirko nema nikakve hrvatske dokumente, nego je njemački državljanin porijekom iz BiH. Za njime je raspisana tjeralica obzirom da postoji dovoljno dokaza za dva kaznena djela, ubojstva i nedozvoljenog posjedovanja oružja. 

Za ubojstvo je kazna od pet godina zatvora, no Mirko bi vjerojatno zbog svoje dobi i činjenice da je bio žrtva provalnika, mogao dobiti upravo zakonski minimum. Moguće je da je zaključio kako bi mu i ta minimalna lako mogla biti i doživotna kazna, dao se u bijeg. 

Pokojni Martišković živio je s majkom od odštete koju su dobili zbog pogibije oca u prometnoj nesreći i socijalne pomoći, a brat mu se odselio u Njemačku. Bavio se krađama, a neko je vrijeme bio i u zatvoru, javlja Jutarnji.