Treba li se Todorić bojati našeg pravosuđa? Ili mu se radovati?

Treba li se Ivica Todorić plašiti izručenja Hrvatskoj?

Treba li strepiti od onoga što ga čeka pred hrvatskim tužiteljima, hrvatskim sucima, hrvatskim pravosuđem?

I postoji li netko u ovoj zemlji tko bi mogao na ova pitanja dati nedvosmisleno pozitivan odgovor?

Naravno, sama činjenica da je nekadašnji vlasnik Agrokora i Gazda Hrvatske pobjegao u London prije nego što su marice krenule prema Kulmerovim dvorima, a onda se u Londonu protivio izručenju, daje naslutiti da Todorić doista strepi od onoga što ga čeka pred hrvatskim pravosuđem.

Ali čega se zapravo ima plašiti?

Desetljećima je Todorić izbjegavao optužbe i optužnice, godinama je bio pošteđen nadzora i ispitivanja, upravljao je hrvatskom politikom, kontrolirao institucije, kupovao medije, zastrašivao novinare. Gazdi se nije smjelo prići ni blizu s bilo kakvom sumnjom u kriminal, korupciju ili makar nekakvu utaju.

Bio je osiguran na svim razinama i zaštićen u svim političkim previranjima.

Slučaj Sanader

A sada bi trebao napokon postati predmetom interesa svih tih institucija koje je desetljećima smatrao praktički svojim vlasništvom. I ako se nitko prije nije usudio taknuti Gazde iz Kulmerovih dvora, hoće li se sad usuditi procesuirati bjegunca iz Londona?

Slučaj Sanader je ovdje prilično indikativan.

I bivši premijer i šef HDZ-a bio je nedodirljiv gospodar hrvatske politike i države. Kontrolirao je sve razine vlasti, kadrovirao i upravljao pravosuđem. U čije je ruke kasnije pao. 

I što smo iz njegova slučaja naučili? Prvo su ga sudili i osudili, pa su ga oslobodili na višim instancama. Da bi ga sada ponovno sudili i tko zna kada osudili. Držali su ga godinama u pritvoru, ali ga nisu uspjeli strpati u zatvor. Njegova obrana temeljila se na žalopojkama o političkom progonu i politiziranom pravosuđu, ali to je bilo pravosuđe kakvo je on stvorio i kojim se godinama služio.

Je li onda Ivo Sanader bio žrtva pravosuđa ili se njime okoristio?

HDZ ima kontrolu

Ivica Todorić se sada vraća u Hrvatsku koja nije, dakle, uspjela pravomoćno osuditi ni Sanadera, ali ni jednu drugu krupnu zvjerku optuženu za korupciju ili krupni kriminal. To je zemlja koja je upravo smijenila glavnog državnog odvjetnika koji je gonio Milana Bandića, člana vladajuće koalicije, koji je gonio Zdravka Mamića, prijatelja predsjednice Republike, koji je digao optužnicu protiv Tomislava Sauche, dragocjenog glasa vladajuće većine, a sada je trebao tužiti Ivicu Todorića, nekadašnjeg gospodara Hrvatske.

Osobe koja je vladajućem HDZ-u povjerila svoj Agrokor na čuvanje. I čije uhićenje je izbjegnuto nakon što je premijer Andrej Plenković najurio zagriženi Most iz Vlade neposredno prije akcije uhićenja.

Hrvatskom i dalje vlada stranka s nepravomoćnom presudom zbog korištenja "crnih fondova" koja, pak, koalira sa strankom višestruko optuženog gradonačelnika Zagreba i čija potpredsjednica Vlade uredno pije kave s osumnjičenicima iz Agrokora.

Treba li se Todorić onda plašiti ili veseliti?

Je li pravosuđe sposobno?

Sad ga čekaju pritvor, jamčevina, zatim suđenje, pa drugostupanjske presude, pa čak i Ustavni sud, dakle godine pravnih bitaka, suđenja i eventualnih promjena vladajuće garniture.

Postavlja se stoga još jedno, važno pitanje: je li hrvatsko pravosuđe sposobno uhvatiti se u koštac s tolikim predmetom - kadrovski, financijski, ali i politički?

Ovako opsežan i složen predmet još se nije našao pred hrvatskim pravosuđem i sudovima. Je li tako zapušten, potkapacitiran, politički kadroviran sustav kompetentan za njegovo vođenje i rješavanje?

Uhićenje Ivice Todorića i njegovo sprovođenje u Remetinec bit će eventualna zadovoljština i katarza za hrvatsku javnost koja će se time naslađivati, pa i tješiti. Ali što nakon toga? I Sanader je prošao kroz Remetinec i sudnice, pa se ne može reći da je ostavio bogznakakav katarzičan učinak na cjelokupni sustav, ali i na društvo koje je preživjelo početni šok, a potom nastavilo po starom.

I možemo se na kraju zapitati želimo li mi pravednu ili bilo kakvu presudu protiv Todorića.

Ne treba nam bilo kakva presuda

Povjerenje u hrvatsko pravosuđe već je godinama na izdisaju. Sustav koji protiv Todorića nije činio ništa dvadeset godina sada bi tom istom Todoriću trebao presuditi. Upravo zbog toga treba nam kvalitetan i uvjerljiv postupak, pa makar završio pozitivno za Gazdu. 

Jer, Todorić će doći i proći, ali sustav će ostati. Svima nama. 

Zar bismo doista profitirali od bilo kakve presude Todoriću, pa makar bila politizirana, isforsirana i dirigirana? Jer i takvih smo se nagledali.

Nedavno je okončan mandat Haškog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, svojedobno osnovan kako bi se sudilo ratnim zločincima, nalogodavcima i inspiratorima s kojima slaba pravosuđa ondašnjih mladih država vjerojatno ne bi mogla - ili znala ili htjela - izaći na kraj.

To se kasnije vidjelo iz reakcija pojedinih država na haške presude.

Stoga možda ne bi bilo loše da se ponovno osnuje sličan sud koji bi sudio tajkunima, kriminalcima i korumpiranim političarima s ovih prostora koji su pojedine države i njihova pravosuđa pretvorili u svoje prćije. 

Ivica Todorić mogao bi biti idealan prvi klijent takvog suda. 

Bi li on radovao takvom sudu ili strepio od njega?

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.