Trideset godina tražili Petra, cijelo selo slavi što su ga našli: 'Majka je govorila da je živ'

Prije 30 godina nestao je pomorac Petar Marčinko iz Čepikuća. Nakon dugog niza godina pronašli su ga u Španjolskoj. Vijest je stigla iz međunarodnih institucija u PU dubrovačko-neretvansku. Surađivali su otkako su se misteriozno pojavili dokumenti na njegovo ime u Policijskoj postaji Ston.

Petar se kao 39-godišnjak u travnju 1992. iskrcao s broda Dubrovnik u španjolskom Gijonu i od onda mu nema traga. 

Marčinko je rođen 1953. godine u Čepikućama, gdje je i živio. Bio je pomorac timunjer na brodu "Atlantske plovidbe" sve do proljeća 1992. godine, kada se nakon iskrcaja u španjolskoj luci Hihon netragom nestao.

U registru nestalih kao datum nestanka upisan je 9. travnja 1992. godine. Nikakvi detalji ni okolnosti nestanka tada nisu bile poznate jednosatvnommu se izgubio svaki trag, piše Slobodna Dalmacija.

Petar Marčinko ima dva brata, jedan je u Americi, a drugi u Kanadi. Nitko od njih ne dolazi u Čepikuće ili ih susjedi nisu vidjeli. 

Petrova majka jako teško se nosila s tom činjenicom da je Petar nestao, a u selu su mislili da je mrtav.

OD 1992. MU SE GUBI TRAG Riješili dugogodišnji misterij: Pronašli Hrvata, pomoraca koji se 30 godina vodio kao nestao

Majka je palila svijeće za njega i molila Boga za pokoj njegove duše, a onda se dogodilo nešto neočekivano. Naime, odjednom majka je okrenula priču i vise nije govorila da je mrtav već da je zove na telefon i šalje novac.

- Mene moj Pero zove. Poslao mi je novac. On je živ. Vratit će se on u Čepikuće - tako je starica govorila.

- Nitko nju nije shvaćao ozbiljno. "Moj Pero je živ", vazda je to govorila. Očito je nešto osjećala - kaže nam Pero Hadžija, koji je jako dobro poznavao Petra Marčinka.

Sreći u mjestu nema kraja, otkako su saznali da je Petar, a za poznanike Pero živ.

- Ništa ja ne vjerujem. Ovdje se godinama smatralo da je mrtav i sve dok ga ne vidim da prođe kroz selo, neću vjerovati da je živ - rekao nam je jedan od rijetkih stanovnika Čepikuća.

- Ma mi smo bili dobri prijatelji. Igrali smo skupa nogomet. Na boće. Da samo znadete kako je dobro gađao boćama - rekao je Hadžij.

Svi u selu za njega imaju samo riječi hvale.

"U svijet otišao. Svijet obišao i rodnom domu se vratio" napisano je kamenčićima u betonu ispred rodne kuće Petra Marčinka u Čepikućama.