Obavijesti

News

Komentari 14

Tužna priča sestre vukovarskog heroja: 'Pismom su mi dojavili kako su ga četnici odveli i ubili'

Tužna priča sestre vukovarskog heroja: 'Pismom su mi dojavili kako su ga četnici odveli i ubili'
13
Google icon Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu

Đuki Begoviću, zvanom Krki, nakon pada Vukovara izgubio se svaki trag. Godinu dana kasnije obitelj je dobila anonimno pismo i saznala njegovu sudbinu

Kapetan je došao s ceduljicom u ruci i rekao: ‘Krki, izađi iz stroja, znamo da si tu’. On se nije pomakao. Nakon toga je kapetan zaprijetio da će svakih pet minuta ubiti po jednog civila ako Krki ne izađe. Tad je Krki hrabro i hladnokrvno istupio pred nas sve i tako spriječio ubijanje nas civila. Kapetan ga je uhvatio lijevom rukom za njegovu desnu ruku, ubacili su ga u vojni transporter i odvezli..., sadržaj je to pisma koje je u kolovozu 1992. godine dobila obitelj Janje Subotić Begović iz Vukovara.

Pismo se odnosilo na sudbinu njezina brata Đuke Begovića, zvanog Krki, kojemu se nakon pada Vukovara u studenome 1991. godine izgubio svaki pouzdani trag, sve do 2003. godine, kad je pronađen i pokopan na vukovarskom groblju.

Đuka je, prisjeća se sestra, radio u tvornici Borovo. U veljači 1990. godine dao je otkaz i otišao u policiju.

- Kao policajac, jedno je vrijeme bio u Zagrebu, a nakon toga i kraj Iloka, gdje je bio izložen svakodnevnom granatiranju. Supruga mu je u to vrijeme bila trudna pa je odlučio biti uz nju. Vratio se kući - govori Janja.

No Đuka se, međutim, nije mogao pomiriti s tim da više nije u policiji. Ratna razaranja bila su sve jača. Kako je Vukovar sve snažnije bio granatiran i napadan, odlučio je pridružiti se obrani grada.

- U devetom mjesecu svi koji su mogli otišli su braniti grad. Tad je otišao na Sajmište, priključio se HOS-ovcima - govori Janja.

EKSKLUZIVNO ZA 24SATA Potresne scene iz razorenog Vukovara reportera Alvareza
EKSKLUZIVNO ZA 24SATA Potresne scene iz razorenog Vukovara reportera Alvareza

Sajmište je tih mjeseci bilo jedno od najtežih bojišta u Vukovaru. Branitelji su se borili za svaku ulicu, dok su civili dane provodili u podrumima, čekajući da prestane granatiranje i nadajući se da će preživjeti još jedan dan. Oko 20. listopada Đuka je došao vidjeti suprugu.

- Sjećam se da je pronašao bocu plina kako bi imali na čemu kuhati, a zatim je došao i do mene. Samo mi je rekao da se pazim. ‘Sestro, pazi se, tko zna jesu li nam roditelji živi’, to su bile njegove zadnje riječi koje mi je izgovorio - govori nam Janja

Tog je dana bio, kaže, veseo. No iza tih riječi krila se zabrinutost koju nitko tad u Vukovaru nije mogao kontrolirati. Dok je Đuka bio na Sajmištu, Janja je s obitelji proživljavala strahote rata u vlastitoj zgradi. Granatiranje je postajalo sve žešće, a skloništa su bila jedino mjesto na kojemu su pokušavali sačuvati živote.

- Sjećam se kako je avion nadletio iznad naše zgrade i istresao bombe 20 metara od našeg ulaza. To me dotuklo - priča nam Janja.

U danima kad je postajalo jasno da se grad više ne može braniti, stanovnici su napuštali svoje domove i tražili sklonište gdje god su mogli. Četiri dana prije pada Vukovara, 14. studenoga, do njih je, prisjeća se Janja, došao jedan gardist.

- Rekao nam je da se ne možemo više braniti i savjetovao nam je da se izvlačimo iz grada. Mi smo navečer kasno išli u obućaru, tu smo noć presjedili u Radničkom domu. Ujutro smo došli do obućare i tu su mi došli sin i muž - prisjeća se s posebnom težinom tog mjesta.

Nije to bilo sigurno mjesto, nego još jedno privremeno utočište u gradu u koji pomoć nije stizala, a bitka se vodila doslovce za svaku ulicu.

- Mi smo u obućari bili do 19. 11. do podne, morali smo izaći. Vojska nam je rekla da će nas sve pobiti - govori nam Janja.

Dodaje da su izdvajali žene i djecu na jednu stranu, a muškarce na drugu. Sve su popisivali. Njezin suprug i sin odvedeni su u Stajićevo. Janja je s mlađim sinom, koji je tad imao 15 godina, smještena u autobuse koji su ih vozili prema Dalju. U Dalju su ih čuvali vojnici JNA.

Ubrzo su počeli odvajati starije muškarce. Janjin mlađi sin, koji je ostao s njom, nosio je tuđu obuću.

'Ušao sam u Vukovar nakon što je pao. Kao cjepanice su slagali leševe, ubijali su i silovali...'
'Ušao sam u Vukovar nakon što je pao. Kao cjepanice su slagali leševe, ubijali su i silovali...'

- Kako je tko ulazio u hangar, oni su meni htjeli uzeti mlađega sina jer je nosio Zenge. Oni su mislili da je bio u ratu - kaže Janja i dodaje da su ih tri puta izdvajali iz kolone.

Pitali su ih gdje su živjeli, a zatim ih ukrcali u autobuse i odvezli u Novi Sad.

- Ti autobusi su odjednom stali i dva sata smo sjedili unutra. Nakon nekog vremena su se autobusi ponovno vratili u Novi Sad - kaže nam Janja.

Rečeno im je da ih vode u Hrvatsku. Nakon svega što su prošli, ta je vijest mogla donijeti barem tračak olakšanja. Ali ni put kući nije prošao bez nove tragedije. Janja se prisjeća da su oko 22 sata prelazili željeznički most u Bosni i Hercegovini. Autobus u kojemu se nalazila zahvatio je rub ceste te se prevrnuo.

- Bila sam sva izubijana - govori nam Janja.

Dodaje i kako su nakon nekog vremena uspjeli izvući autobus. Vojnici su rekli da će ozlijeđene odvesti u Bijeljinu. Janja to nije htjela prihvatiti.

- Iako sam bila ozlijeđena, nisam htjela, nisam se htjela odvojiti. Samo sam htjela doći u Hrvatsku, u Zagreb - govori nam Janja.

U danima koji su slijedili obitelji nestalih pokušavale su doznati što se dogodilo njihovim najbližima. Pristizali su preživjeli, pojavljivala su se nova imena i svjedočenja. Svaka informacija bila je važna, čak i kad nije donosila odgovor.

- Kad su zadnji logoraši došli, onda je netko dao izjavu, mi smo dobili ime Stjepana Demetra, netko je ostavio podatke za mojega brata, išli smo tražiti te svjedoke - priča Janja.

Odlazila je u zapovjedništvo i pokušavala objasniti ono što je znala.

- Kad sam otišla u zapovjedništvo, rekla sam im da znam da je zadnje bio na Sajmištu - govori Janja.

Obitelj je nastavila tražiti svjedoke i provjeravati informacije.

Pismo koje je stiglo u kolovozu 1992. godine donijelo je svjedočenje o Đukinu odvođenju. Opisuje trenutak u kojemu je Đuka, prema svjedočenju osobe koja je bila ondje, odlučio izaći pred naoružane vojnike kako bi spriječio ubijanje civila. Đuku je, navodi se u pismu, izdala žena iz zgrade, opisana kao plavuša. Ona je navodno srpskim vojnicima dala ceduljicu na kojoj je pisalo da je među njima “Krki”.

U Vukovaru je izgubio dva sina, za jednim je tragao godinama. Njegov pronalazak nije dočekao
U Vukovaru je izgubio dva sina, za jednim je tragao godinama. Njegov pronalazak nije dočekao

- Kad su ga ubili, odnijeli su ga i bacili. Roditelji su naknadno dali krv i išli smo na identifikaciju te je pronađen. Kako su nam rekli, pronađen je na njivi, na Lipovačkom putu. Pokopali smo ga 2003. godine - govori Janja.

Svoju priču završava riječima koje možda najbolje objašnjavaju zašto se takva iskustva ne mogu do kraja prenijeti.

- Onaj tko ovo nije prošao, ne može to shvatiti - kaže nam Janja.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 14
'Bratove ubojice roditeljima su lagale da će ga razmijeniti...'
ZLOČIN U VOĆINU

'Bratove ubojice roditeljima su lagale da će ga razmijeniti...'

Antun Volf rat je dočekao u Voćinu. Nije želio ostaviti teško bolesne roditelje. Brat Zdravko za njim i danas traga. Ogorčen je što su se nadležna tijela oglušila na sva njegova saznanja o bratovom ubojstvu
Tatu su najviše mučili. Tjerali su ga da pije i liže hrvatsku krv
JOŠ TRAŽE RODITELJE

Tatu su najviše mučili. Tjerali su ga da pije i liže hrvatsku krv

Kata Lozančić (63), Marijana Solomun (60) iz Zvonko Penić (63) već gotovo 29 godina tragaju za svojim roditeljima. Bili su nedužni i bespomoćni civili, a svaki trag im se gubi 1991. godine..
'Ubili su djecu i Željki odrezali pletenicu, nosio ju je kao trofej'
U GLINI JOŠ TRAŽE NAJMILIJE

'Ubili su djecu i Željki odrezali pletenicu, nosio ju je kao trofej'

Na popisu 1871 nestalih u Domovinskom ratu, za kojima Hrvatska u ovom trenutku traga, nalazi se i šestero djece. Ubili su ih zajedno s roditeljima. Slike nekih od njih više i ne postoje, ali obitelj i prijatelji ne odustaju...