U 84. godini umro najpoznatiji hrvatski bankar Neven Barač

U Zagrebu u 84. godini u nedjelju je preminuo Neven Barač. Barač je iza sebe ostavio suprugu Anu i sinove Zdeslava i Trpimira. 

Na čelu Hrvatskog odbojkaškog saveza ostavio je neizbrisiv trag, a ostvario je i zavidnu poslovnu karijeru. 

Neven Barač imao je bogatu i raznoliku karijeru, ali ostao je najpoznatiji po tome što je bio direktor Dubrovačke banke. 

Poslovnu karijeru započeo je kao stipendist Rafinerije Sisak, u kojoj je bio i financijski direktor. Barač je bio je jedan je od utemeljitelja i financijski direktor INA-e, te generalni direktor Privredne banke Zagreb, direktor ličkog SAIT-a u Udbini te direktor DTS-a, piše eZadar. 

Iz SAIT-a je prešao u DTS, a zatim 1994. u Dubrovačku banku koja je u vrijeme njegovog dolaska bila u blokadi i pred raspadom jer je HDZ na čelu banke htio imati svog čovjeka pa su mimo zakona smijenili Ivu Pavličevića i na čelo tvrtke postavili Darka Kacigu, ispričao je Barač jednom prilikom za feljton ‘Svjedok epoha’ objavljen na portalu Tjedno.hr. 

Pod Baračevom čvrstom upravljačkom rukom Dubrovačka banka ponovno je procvjetala, a zatim spektakularno propala. Građane Hrvatske sanacija Dubrovačke banke stajala je 2,6 milijuna kuna, a propast banke uzdrmala je financijski sustav cijele zemlje. Štediše su iz Hrvatske u kratkom roku povukle milijarde kuna i povjerile ih stranim bankama.

Barač je unatoč brojnim poslovnim uspjesima (bio je i na čelu NK Dinamo u njegovim najboljim danima) ostao zapamćen po aferi Dubrovačka banka. Banka je godinama prije Domovinskog rata davala kredite dubrovačkim hotelima kako bi se pripremili za sezonu. Zbog novonastale situacije i rata dio hotela nije mogao vraćati kredite, a s Baračem na čelu Dubrovačka banka dugovanja je pretvorila u vlasničke udjele i ubrzo postala većinski vlasnik gotovo svih hotela u Dubrovniku, njih 37. 

Tim hotelima je zatim odobravala milijunske kredite za obnovu nakon rata, a kraj je počeo Baračevom smjenom ‘zbog loših odnosa s Vladom Republike Hrvatske i Hrvatskom narodnom bankom’ u veljači 1998. za koju je on saznao gledajući TV. Nakon njegovog odlaska klijenti su izgubili povjerenje u banku i povukli svoje štednje što je rezultiralo krahom. Barač je tvrdio kako je sve to politička igra u kojoj se nekoliko pojedinaca pokušava domoći vlasništva nad bankom i to ortačkim ugovorom u kojem je i sam sudjelovao, a kojeg je odlučio raskinuti. 

Njegove tvrdnje potkrijepila je i odluka suda 2003. kojom je potvrđeno da je Baračeva smjena bila politička, ali Barač je ipak te 1998. šest mjeseci proveo u pritvoru. Prava drama oko afere počela je nakon što je Neven Barač o svemu progovorio za Pukanićev ‘Nacional’. Razotkrio je svoje ortake Miroslava Kutlu, u to vrijeme vodećeg HDZ-ova tajkuna, Petra Luburića, šefa dubrovačkog SZUP-a, Vinka Brnadića, predsjednika Nadzornog odbora banke i lokalnog HDZ-a te ‘petog ortaka’ Ivića Pašalića, tadašnjeg predsjednikova savjetnika. Ortačkim ugovorom bilo je određeno da će ostala četiri ortaka dati deset posto svoje imovine iz tog ortaštva Miroslavu Kutli, kazao je Barač. Ugovor nikad nije pronađen. 

- Iz ortačkog ugovora istupio sam 10. veljače 1998. godine, a smijenjen sam 23. veljače. U iduća tri mjeseca iz banke su ulagači povukli 300 milijuna maraka, jer su se nakon moje smjene osjetili nesigurni. To je bilo dovoljno da ostavi posljedice po poslovanje banke - rekao je jednom Barač.

Osim toga, banka je Kutli blokirala poslovanje zbog duga od 950 milijuna kuna. Mnogi vjeruju da su to bili pravi razlozi njegove smjene. Pašalić je čak tužio Barača za klevetu zbog izjave da je on ‘peti ortak’, ali taj slučaj otišao je u zastaru. 

Županijski sud 3. travnja 1999. donio je pravomoćnu oslobađajuću presudu u kaznenom postupku protiv Nevena Barača. Oslobađajuću presudu potvrdio je i Vrhovni sud utvrdivši neutemeljenost žalbe Državnog odvjetništva 27. rujna 2001. Napokon, 11. lipnja 2003. Trgovački sud u Dubrovniku poništio je odluku Nadzornog odbora o uklanjanju Nevena Barača s dužnosti predsjednika uprave Dubrovačke banke, potvrđujući tako da je ona bila protuzakonita te je 7. rujna 2004. Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu na prvostupanjsku presudu potvrđujući da je Neven Barač bio nezakonito smijenjen, piše Nacional.hr. 

No, Barač, kojem je sudski poništena smjena, nije se mogao vratiti na posao jer je afera zauvijek okaljala njegovo ime u poslovnim krugovima. Ortački ugovor potpisao je, rekao je, jer je to bio jedini način da ostane na čelu banke i nastavi ulagati u dubrovačke hotele uništene u ratu.