U bolnici Vrapče čuvaju krevet kavez i uređaj za elektrošokove

Muzej bolnice Vrapče u Zagrebu postiteljima nudi jedinstveno putovanje kroz vrijeme u kojem mogu upoznati razvoj i metode liječenje psihički bolesnih ljudi u najvećoj hrvatskoj bolnici za duševne bolesti.

POGLEDAJTE GALERIJU

29

- Bio sam na kongresu u Finskoj prije 15 godina i tada sam u jednoj njihovoj bolnici vidio takav muzej. Tada sam došao na ideju kako bismo i mi to mogli organizirati jer zaista imamo mnogo očuvanih predmeta i fotografija iz svih razdoblja bolnice – započeo je na ulazu u muzej prof.dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu. 

Sa suradnicima je pripremio sav materijal, a muzej je otvoren za posjetitelje krajem 2014. godine, na 135. obljetnicu rada bolnice.

Prvu dijagnozu u Vrapču napisali su prije 139 godina

Na samom ulazu uz nekoliko povijesnih faktografskih dokumenata posjetitelja upoznaje sa začecima rada bolnice. Ondje je i replika prve ordinacije na čijim su zidovima krasopisom pisane povijesti bolesti i dijagnoze te pregled kako se njihov izgled mijenjao kroz povijest. Prvu dijagnozu liječnik je napisao 15. studenog 1879. godine, na dan kad je bolnica otvorena. Pacijent je bolovao od manije. Inače, ovo je prva i jedina bolnica za psihijatriju koja je građena upravo za tu namjenu, a djelo je arhitekta Kune Waidmanna.

Kapacitet je bio za 300 pacijenata, a u statutu je stajalo kako je to "lječilište za lječive, a utočište za nelječive umobolnike”. U sljedećoj prostoriji su fotografije koje prikazuju kako je bolnica radila na samim počecima. Osobito je teško bilo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata kada nije imala dovoljno kapaciteta za velike potrebe koje su nastale te je više od 1800 ljudi na dan ondje tražilo pomoć. Pacijenti su tada spavali na podu na slamaricama, a oni sretniji imali su cimera u krevetu pa su spavali po dvojica u istom ležaju.

Takva je situacija bila do 1958. godine kada se bolnica proširila gradnjom novih objekata. Obnovili su i sve objekte stradale u savezničkom bombardiranju 1945. godine. Časne sestre su od samih početaka ondje radile zajedno s medicinskim sestrama i drugim osobljem pa su zato na mnogim starim fotografijama, na nakon rata nova vlast zabranila im je rad.

Pacijente smirivali u krevetu kavezu

Krevet kavez sa zaštitnom mrežom kako bi se pacijenta smirilo bez da se ozlijedi podsjeća na neka druga vremena kada nije bilo na raspolaganju toliko lijekova, a njegovu suputnici kroz vrijeme su lutke medicinskih sestara i bolničara te njihovih uniformi koje su mijenjale svoj izgled. Krevet je bio u uporabi do prije 50 godina. Za pacijente koje nikako nisu mogli obuzdati, imali su posebne košulje, tzv. stezulje, te obloženu tzv. meku sobu u kojoj su se mogli smiriti.

- Ovdje je autentični namještaj i bolnička ljekarna s originalnim posuđem i kutijama lijekova. U ovoj bolnici prvi u Hrvatskoj primijenjivali smo lijekove poput antidepresiva, antipsihotika, anksiolitika. Sve se ovdje pripremalo, izrađivalo i distribuiralo – nastavlja prof. Jukić vodeći nas do sljedeće tematske prostorije muzeja u kojoj se smjestio bolnički krevet uz ozloglašeni uređaj za elektrošokove.

Zadnja lobotomija obavljena je prije 40 godina

- Ovaj uređaj, vidite da je prilično pohaban, bio je kod nas u uporabi do prije 35 godina i od tada ga više ne koristimo. Zahvat se koristio kod liječenja teških oblika depresije kad je organizmu jednostavno bio potreban reset. Za te oblike bolesti to je bila jedina metoda liječenja. Radi se i danas, ali u općoj anesteziji. Lobotomiju u Vrapču nikad nismo radili jer za to nismo imali novca, trebalo je dograditi odjele i kupiti uređaje, ali u nekim drugim institucijama u Hrvatskoj su je radili. Zadnja je izvedena prije 40 godina, a ja sam tijekom svoje karijere vidio svega tri lobotomizirana čovjeka – nastavio je Jukić.

U istoj prostoriji je i kutak koji prikazuje radionice na kojima su pacijenti u okviru radne terapije mogli šivati, tkati i izrađivati razne
predmete. Zadnja radionica zatvorena je prije 15 godina, a na njoj su pacijenti mogli izrađivati poplune. Ukupno su imali više od 20 različitih radionica.

 - Posebno smo u jednom ormariću izložili predmete koje su naši pacijenti ovdje ostavili i nikad ih nisu podignuli. Tu ima novca, nakita i drugih osobnih predmeta za koje oni ni njihova rodbina, ako je riječ o preminuloj osobi, nisu pokazali nikakav interes – nastavio je Jukić zaključujući obilazak muzeja. 

U posljednjoj prostoriji koja se sastoji od stolaca i velikog televizora zamislili su edukativne izloške gdje će kroz video prikaze gostima muzeja prikazati što se događa u mozgu prilikom nedostatka nekog kemijskog spoja te kako se lijekovima postiže balans.

Muzej je otvoren za javnost i može se razgledati svaki radni dan od 10 do 18 sati, a vikendom od 10 do 13 sati.