U Dalju je održan Sajam starih zanata, običaja i gužvarijada. Naravno, ovo ne bi bio pravi seoski događaj bez hrane pa su tako posjetitelji mogli okusiti sve od lovačkih i ribljih specijaliteta pa do gužvare i dobrog vina
U Dalju je održan Sajam starih zanata: 'Mi čuvamo tradiciju!'
Dok uživaju u hrani, gosti su imali priliku obići izlagače koji su pokazivali kako se nekada u selima živjelo i vidjeti ljepote starih zanata i običaja.
- Sajam starih običaja i gužvarijada dvije su manifestacije koje smo spojili u jednu i za nas je jako bitna jer želimo predstaviti sebe i sve što radimo na ovim našim prostorima, rekao je Jugoslav Vesić, načelnik Općine Erdut i dodao – kako veliki broj ljudi odlazi, mi se jednostavno ovakvim manifestacijama pokušavamo prikazati i pokazati našim ljudima koji su otišli da čuvamo našu tradiciju i tako možda pobudimo tračak nade da se oni vrate. Dodao je i kako se ovaj sajam održava već 14 godina i kako im je najveći problem izumiranje starih zanata i pronalazak onih ljudi koji se njima i dalje bave u razdoblju tehnološkog napretka.
Jedna od takvih izlagačica bila je Jelka (65) koja godinama ručno izrađuje košare od domaćih vitina.
- Plastika mi se lomila i nužda me natjerala da počnem plesti, rekla je simpatična Jelka i dodala kako joj nije teško plesti košare nego u tom procesu uživa pa ih tako zna pokloniti i pokoju i prodati.
Nabasali smo na još jedne vesele gospođe za štandom, bivšu učiteljicu Ljerku Andrijanić (77) i njezinu kolegicu Desanku Bahert iz Udruge Dora iz Aljmaša koje su na Sajam starih zanata došle pokazati umjetnost veza i ručno dekoriranih stolnjaka, privjesaka, cekera i mnogo čega drugoga.
- Obnavljamo i stare radove i izrađujemo nove, rekla je Ljerka i dodala kako 11 žena u udruzi uvezane uzorke koje krase stolnjake uzimaju iz pohrane njihovih baka i prabaka kako bi rad bio što vjerodostojni tradiciji. Ovakvu tehniku nije teško naučiti – Imali smo u udruzi i one za koje bi se reklo da imaju dvije lijeve ruke pa su naučili – našalila se Ljerka koju je tkati naučila snaša koja je izrađivala nošnje koje se danas nalaze u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Na pitanje ima li mladih u njihovoj udruzi našalile su se kako su one najmlađe ali da u Aljmašu postoji KUD koji su pokrenuli, no povukli se i ostavili ga mladima koji uživaju u plesu i pjevanju. Još jedan dašak nade kako ova tehnika neće biti zaboravljena pokazuje i to što, kako objašnjavaju, i dalje roditelji i bake djecu uče ovim tehnikama kao što je i Desanka od malena plela čarapice i ukrase za kosu. Za izradu jednog stolnjaka veličine manjeg stola treba im oko mjesec dana – Kada se radi polako, kako stignemo. Malo ujutro, a malo navečer. - rekla je Desanka koja izradu veza smatra dobrom tehnikom za opuštanje.
Neupitno je da se u Slavoniji voli i pojesti i popiti što nam je potvrdio Antonio Kovčarija, lovac iz lovačkog društva Patka iz Dalja koji su čak dva dana prije Sajma krenuli pripremati meso za čobanac, a za posjetitelje su pripremili lovačku slaninu na ražnju, kobasice te lovački čobanac od divlje svinje. U spremanju ovih delicija pomogao im je i Pipi, oštrodlaki jazavčar i Antonijev lovački pomoćnik.
Osim teških jela, djevojke su u nošnjama ljude častile kruhom sa masti i paprikom, a oni koji vole slatko mogli su se zabaviti uz radionicu ukusne gužvare koja u Dalju bude bolja nego igdje drugdje kako barem govori načelnik Jugoslav Vesić.