Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se

U kući joj je 400 šišmiša: 'Sve smrdi, bježim jer sam očajna'

Dobila sam rješenje da će 15. kolovoza početi s uklanjanjem obloga s unutarnje strane. Radovi još nisu počeli. Nitko me ne obavještava, očajna je vlasnica Branka

Nikola Ćutuk/PIXSELL
Foto: Nikola Ćutuk/PIXSELL
88 komentara

Sve je užeglo. Smrdi na amonijak kao nikad dosad. Bježim iz kuće. Očajna sam i ne znam što više činiti, govori nam Branka Koralija (62) iz Kraljeve Velike.

O njezinom suživotu s kolonijom šišmiša pisali smo u lipnju. Barem 400 ih se smjestilo među unutarnjim zidovima i gredama s vanjske strane drvene kućice od 40-ak četvornih metara.

- Dobila sam rješenje da će 15. kolovoza početi s uklanjanjem obloga s unutarnje strane. Međutim, radovi još nisu počeli. Nitko me ni o čemu ne obavještava - očajna je Branka.

Majstori bi, kaže, trebali raditi u prisutnosti Državnog zavoda za zaštitu prirode jer su šišmiši zaštićeni. Upravo iz tog razloga njezina agonija i traje tako dugo. No nisu se pojavili ni majstori ni nitko iz Državnog zavoda.

- Isprva su ih htjeli usisati. A meni bi ostavili smrad njihova izmeta u zidovima. Protivila sam se tome. Na kraju je sudski vještak odlučio kako se moraju ukloniti unutarnje obloge zidova i stropa, te šišmiši iznijeti iz kuće. Nakon toga dezinficirat će se prostor u kojem su boravili - kaže očajna žena koja se u mjesto kraj Lipovljana doselila prije pet godina, po odlasku u mirovinu. No mir koji je tražila nije našla jer je uskoro pristiglo nekoliko stotina sustanara.

- Rekli su mi i da ću dobiti zamjensko stanovanje dok traju radovi. Međutim, ni od toga nema ništa. Nitko mi ništa ne javlja - zgrožena je Branka.

Suživot sa šišmišima utječe joj i na zdravlje. Pije lijekove za srce.

- Tresem se. Amonijak mi narušava zdravlje. Imam i psihičkih posljedica. Oznojim se do madraca kad ih ugledam kako proviruju iz stropa. Znam da su zaštićeni, ali dođe mi da ih ubijem, a reći ću vam da zmiju na vilama nosim u šumu samo kako je ne bih morala ubiti. Čak sam psihologa pitala kako je moguće da dobivam potrebu ubiti životinju - očajno govori.

Tijekom ljeta je, priznaje, u zidovima bilo nešto manje šišmiša.

- Od vrućina su bježali u šumu, ali sad se već polako vraćaju. Uskoro će u zidovima opet danonoćno lepetati, a izmeta će biti posvuda - tužno zaključuje.

Možda vas zanima i ovo:
Message