'U Oluji smo se borili za svoje, nosio nas je čisti adrenalin...'

Kad smo se drugog dana Oluje, 5. kolovoza, spustili s Dinare i u ranim jutarnjim satima došli nadomak Knina, našoj sreći, euforiji i uvjerenju da smo korak do velike pobjede i oslobađanju Hrvatske koja je godinama “stenjala“ pod okupatorskom čizmom ništa nije moglo stati na put. Nekih pola sata nakon ulaska u predgrađe Knina morali smo “zakočiti“, kako bismo pričekali glavninu snaga 7. gardijske brigade. Nešto prije osam sati na prvom se tenku pojavio general Korade, tadašnji zapovjednik Puma, i prstom nam “zaprijetio“ što se nismo držali plana i ubrzali tempo. No to je bila slatka prijetnja, jer je odmah potom rukom dao znak da se krene dalje, prisjeća se Jadranko Golubić veličanstvenog ulaska u Knin.

Ovaj umirovljeni satnik svjedoči nam kako je ulazak u Zvonimirov grad, koji je godinama figurirao kao glavni grad paradržave u okupiranoj Hrvatskoj, kod svih sudionika Domovinskog rata bio dodatni adrenalin da se napokon okupatoru slome zubi.

Nakon nekoliko sati Pume su se, govori nam Golubić, popele na Kninsku tvrđavu. S jarbola su skinuli jugoslavensku i izvjesili golemu hrvatsku zastavu. No njihov posao tad još nije završio. Trenuci slavlja trajali su kratko jer je nakon dočeka tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i državnog vrha trebalo ići dalje. Satnija transportera kojom je tad 25-godišnji Golubić zapovijedao pridružila se ostalim postrojbama kako bi se osigurao oslobođeni teritorij.

Neprijatelj je doista pokušao izvesti protuudar, no naše snage su im osujetile taj plan. Iako su od savršeno izvedene vojne operacije Oluja prošle 24 godine, Golubić i danas o njoj govori s ushitom.

- To se ne zaboravlja bez obzira na protok vremena. Pred svaku akciju uvijek postoji određeni strah, jer je u pitanju igra života i smrti. No čim se krenulo, sve je prestalo i preplavio nas je onaj pozitivan adrenalin koji nas je nosio i vodio u pobjedonosne akcije. Oluja je izvedena savršeno, a to dokazuje i činjenica da je i danas na uglednim vojnim učilištima diljem svijeta analiziraju brojni vojni stratezi - pojašnjava Jadranko Golubić.

Tijekom Domovinskog rata, u srpnju 1993. godine, je ranjen. Transporter u kojem se nalazio naletio je na protutenkovsku minu. Geler ga je pogodio u nogu i nakon oporavka ponovno se vratio u Pume, kojima se priključio pri njihovu osnutku. Golubić je početkom 1991. godine izašao iz tadašnje JNA kao zapovjednik oklopnog transportera i nakon nekoliko mjeseci, 19. kolovoza 1991. godine, pristupio Zboru narodne garde. Ratni put odveo ga je na područje Novske, gdje je s oklopnom bojnom u listopadu iste godine sudjelovao u operaciji Novska - Trokut - Bair. Potom je premješten u istočnu Slavoniju i pridružen 105. brigadi.

Prije Oluje sudjelovao je u operacijama Ljeto 95, kad je oslobođeno Grahovo u susjednoj Bosni i Hercegovini, odakle ih je put vodio prema, kako govori, ostvarenju svih snova. Iz rata nosi i ratni trofej.

Ploča kninskog prigradskog naselja Golubić i danas ga podsjeća da je sudjelovao u oslobođenju naselja čije prezime nosi.

- Ulazak u Knin, koji je uz Vukovar simbol svih stradanja, patnji i veličanstvenog otpora te konačne pobjede i oslobođenja Hrvatske, ni jednog istinskog domoljuba ne može ostaviti ravnodušnim. Borili smo se za svoje i nismo osvajali tuđe te su stoga nama sudionicima Domovinskog rata to sveta sjećanja - zaključio je Golubić, koji je 2001. godine otišao u mirovinu.

Pokretanje videa...

04:11

[GLAS NARODA] Koja vam je najdraža uspomena na dan Oluje, 5. kolovoza 1995.? ' | Video: 24sata/pixsell