Uzeli su rukavice i četke pa očistili 'Malu plesačicu' koja je u Klovićevim dvorima do 30. 06.

Od malih sam nogu obožavao Amedea Modiglianija. Presudan je bio film u kojemu slikara glumi Gerard Philipe. Godinama sam 
ga pratio, izradio sam i nekoliko slika prema uzoru na njegove, na zidu sobe imam jednu njegovu reprodukciju, pogledao sam i zadnji film o Modiglianiju, u kojemu ga je glumio Andy Garcia - a onda dobio ponudu da u Klovićevim dvorima očistim postav izložbe  “Od boemstva do vječnosti”, u kojemu je njegova slika...
Ako to nije ponuda koja se ne može odbiti, onda ne znam što bi bila! Iva Sudec Andreis dala mi je bijele rukavice i dvije četke, tvrdu i meku. Društvo mi je pravila Rumi Meštrović,velika poznavateljica umjetnosti, s kojom sam prionuo na posao. Već na početku iznenađenje - izložba je neusporedivo veća nego što sam mislio. Djeluje doista impresivno.

U medijima su uglavnom isticana imena Degasa, Matissea i Modiglianija, ali kolekcija privatne izraelske zaklade MT Abraham  sadrži i neke manje oglašene dragulje.
Beskrajno ugodno iznenađenje bilo je otkriće dva platna Andrea Lhotea, možda najčuvenijeg učitelja slikarstva u 20. stoljeću. Iz njegove je pariške škole izašla Tamara de Lempicka, slikarica koja je proizvela ikoničku ženu modernog doba - samosvjesnu, jaku, senzualnu i moćnu, emancipiranu i ženstvenu. Njezin je “Zeleni Bugatti” rodno mjesto mita... Lhote je podučavao i Savu Šumanovića, Voju Dimitrijevića, Sergija Glumca te Sonju Kovačić Tajčević. Taj je Cezanneov učenik kubističke metode primjenjivao u umjerenijoj stilizaciji pa ga se može opisati kao polukubista.

Dakle, baš lijepo iznenađenje. Čišćenje slika, inače, nije zahtjevno - ne čisti se platno (to rade restauratori), nego okviri, 
naročito crni, po kojima se više skuplja i bolje vidi prašina. Malo pomalo, došao sam do još jednog otkrića - u postavu zagrebačke izložbe je i briljantno platno Mauricea de Vlamincka. De Vlaminck je bio pripadnik fovističke struje, koju najviše volim. Fovisti 
- “divlji” - nisu štedjeli boje - to je najkoloritnija grupa slikara koju je svijet ikad vidio.
Predvodnik je bio ultimativni genij, Henri Matisse, kojim sam bio toliko fasciniran da sam si izradio veliku reprodukciju 
njegove slike “Muzika”. Matisse je bio hrabar čovjek - nakon stoljeća zapadnog realizma odvažiti se na djetinjaste crtkarije 
živopisnih boja zahtijevalo je spremnost na izolaciju, prezir i podsmijeh. Danas je Matisse simbol bogatstva - u stanu Donalda  Trumpa netko je primijetio sliku “Dvije sestre”, koja je zapravo smještena u muzeju u Chicagu.

Netko je milijarderu uvalio fake - ili nije htio trošiti milijune na original. Matisse u Zagrebu nije predstavljen slikom, nego skulpturom, kao i Degas, čija balerina ima suknju od - tekstila! Ulazak u jednu od soba doveo me do važnog zaključka. U slikarstvu se pojavi neki čovjek, neko ime, neki hrabar inovator, koji krene putem kojim prije njega nitko nije išao. Isprva ga dočekaju noževima, a kasnije ga nose na ramenima. Iza njega onda korača vojska sljedbenika. Kad sam, dakle, zakoračio u jednu od soba, već iz daljine je bilo vidljivo da je u njoj izloženo mnogo slika koje slijede Georgesa Braquea. Nakon Braquea i Picassa pojavila se masa epigona - bit će da je razlog tome bila povoljna konjunktura. Vrijeme je bilo zrelo za kubistički eksperiment pa je Picasso postao bogataš.

A naš Modigliani, koji je preuranio s eksperimentom, živio je kao crna sirotinja, pa na kraju umro, bit će, od tuberkuloze.
Pred njegovom smo se slikom najdulje zadržali, vrijedilo je. Sjajna izložba, bilo nam je čast i zadovoljstvo približiti se remek-djelima na način koji to inače ne bismo mogli. Čišćenje je bilo čisti užitak. Obiđite Klovićeve dvore, izložba traje do 30. lipnja.